Naslovna Trčanje Naličje medalje Bronca, srebro, zlato… i medalje za uspomenu

MEDALJA SVOG SJAJA
Bronca, srebro, zlato… i medalje za uspomenu

700
0

Trofej je opipljiv, trajan podsjetnik određenog dostignuća, a služi kao priznanje ili dokaz zasluge. Najčešće dodjeljivani su sportski trofeji, svim dobnim skupinama, na svim razinama –  od rekreativnog, do profesionalnog sporta. U mnogim sportovima osim pehara, u npr. Sjevernoj Americi, trofeji su prstenovi ili pojasevi.

 

TRČIMO! 300×250

Kroz povijest čovječanstva trofeji su bili način nagrade i odavanje počasti pobjedi. Riječ trofej potječe od Grčke riječi tropaion – što se odnosilo na dijelove tijela ljudi koje su u ratovima kao trofej uzimali vojnici pobjedničkih trupa kao dokaz pobjede. Osim ratnih, lovačkih, glumačkih, znanstvenih i inih trofeja, danas su najšire rasprostranjeni oni sportski – pehari i medalje.

 

Maslinov ili lovorov vijenac

U antičkoj Grčkoj pobjednici Olimpijskih igara nisu dobivali trofej, već – lovorov ili maslinov vijenac – Kotinos. Kasnije bi pobjednici dobili amforu punu posvećenog maslinovog ulja. Na drugim sportskim igrama u to vrijeme pobjednici su dobivali različite trofeje: vaze, brončani štit ili srebrnu šalicu.

Lovorov vijenac jedan je od prvih simbola sportske pobjede
Lovorov vijenac jedan je od prvih simbola sportske pobjede

U antičkom Rimu najčešće bi pobjednici dobivali novac. Tek u krajem 17. stoljeća na Zapadu su za sportski trofej dodjeljivani pehari, tradicionalno napravljeni od srebra.

Početkom modernih Olimpijskih igara 1896. godine u Ateni najuspješniji natjecatelji dobivali su medalje. Međutim, na prvim modernim Olimpijskim igrama nije bilo zlatne medalje. Pobjednici su dobivali srebrnu medalju i grančicu masline, dok bi drugoplasirani dobili lovorovu grančicu i brončanu medalju. Na drugim modernim Olimpijskim igrama 1900-te godine pobjednici nisu dobivali medalje, već trofeje u vidu pehara ili vaza.

Brončana, srebrna i zlatna medalja prvi puta su se dodjeljivale 1904. godine na Olimpijskim igrama u St. Louisu, Missouri, SAD. Retroaktivno su sva tri odličja dodijeljena najboljima s OI 1896. i 1900. godine.

medalja0

Dizajn medalja značajno je varirao od prvih Olimpijskih igara, posebice u veličini i težini. Standardna prednja strana medalje Ljetnih Olimpijskih igara počela se primjenjivati od 1928. godine i ostala ista mnogo godina, sve do 2004. godine, dok Zimske Olimpijske igre nisu imale standardiziran izgled prednje strane medalje, ali su motiv uvijek bile pahulje.

Današnja Olimpijska medalja ima propisane standarde kojih se kod kreiranja novih medalja dizajneri trebaju držati, kao i njihov sastav (zlatne medalje su zapravo srebrne, pozlaćene s minimalno 6 grama zlata, srebrne od srebra, a brončane od bakra), te obavezna naznaka sporta u kojem je pojedina medalja osvojena.

 

Trkačko ordenje

Sve do 1970-tih u Americi, gdje su se počeli razvijati prvi dugoprugaški, rekreativni trkački pokreti, finišeri utrka bili su zadovoljni jednostavnom pamučnom majicom. Godine 1972. Frank Shorter je na Olimpijadi u Munchenu osvojio zlatnu medalju u maratonskoj utrci, što je potaknulo rekreativne trkače – maratonce, koji jednako tako predano i disciplinirano treniraju za svoju maratonsku utrku kao i profesionalni trkači, da zaključe da isto tako zaslužuju – medalju.

Bilo je nekih izuzetaka, utrka na kojima su se od ranijeg doba dijelile medalje (Londonski i Bostonski maraton), ali to su više bili dimenzijom novčići kao znakovi pažnje.

Danas je finišerska medalja must have svake utrke, od velikih gradskih maratona, pa do lokalnih utrka, utrkica i liga. Što je ok, jer priznanje svakome tko ispunu propisane uvjete – treba biti uručeno.

 

Medalja rekreativka

Mi trkači, dugoprugaši, nismo Olimpijci, velika većina čak niti profesionalci, ipak, i mi rekreativci kitimo se svojim medaljama. Nakon ulaska u cilj, još loveći dah, dobivamo oko vrata svoje priznanje. Svoju nagradu. Svoj trofej.

Iako sudioničke, one su simbol upornosti, predanosti, discipline i rada pojedinca, u namjeri da prije svega – pobijedimo trkača u sebi. Dok se neki ponosno šepure i fotografiraju sa zasluženom medaljom, neki je mjerkaju, važu, provjeravaju, grizu, a neki je odmah sramežljivo skidaju.

U posljednje vrijeme vrlo često nailazim na komentare i napade zašto medalja nije ovakva ili onakva (zašto je komad pleha kad može biti komad inoxa? 😀 ), ili pak hvalospjeve predivnom ordenju neke prošle utrke.

Kakva god medalja bila, ona je prije svega simbol. Jako je lijepo ako je lijepa, ako je kreativna i/ili zanimljiva, no nikad nemojte zaboraviti da je samo simbol vaše pobjede, a pobjedu nosite u srcu, duši i svom ponosu. Medalja je materijalni dokaz vašeg uspjeha, vaš prvi ili pedeseti polumaraton ili maraton, ali neka vaša glavna uspomena ipak bude ona u svijesti i podsvijesti, jer, s predivnom medaljom ili bez nje, vi ste i dalje samo ponosni – trkač.

Autor: 3sporta

(700)

Vrijedi pročitati