Home Trčanje Naličje medalje [INTERVJU] Lisa Christina Nemec – prije dolaska u Hrvatsku bila sam samo dobra rekreativka

PRIJE MARATONA U HONOLULU
[INTERVJU] Lisa Christina Nemec – prije dolaska u Hrvatsku bila sam samo dobra rekreativka

93
0

Vukovarski maratonci (Dino Čavlina, Neven Drozdek, Siniša Jonjić, Domagoj Šeremet, Mirela Jelica, Branka Vlačinić i Vanda Zahirović, nastupili su na polumaratonu „Ivan Starek“ na Jarunu i tamo se upoznali i popričali s Lisom Christinom Nemec.

Du Motion 300×250 1

U nastavku donosimo intervju s Lisom Christinom Nemec, koja je upravo na toj utrci opet srušila državni rekord u polumaratonu. Lisa je vrlo simpatična osoba, a po pristupu trčanju i mjesečnoj kilometraži – i veliki radnik! Zahvaljujemo se Lisi još jednom na vremenu koje je odvojila da odgovori na naša pitanja.

AK Maraton Vukovar: Draga Lisa, na početku od srca ti čestitamo na vrhunskim rezultatima koje ostvaruješ. Kako si ti zadovoljna svojim rezultatima u ovoj sezoni ?

Lisa: Hvala. Zadovoljna sam s Europskim prvenstvom. Dosta sam radila po brdovitim stazama u pripremama tako da sam bila spremna za tako zahtjevnu stazu. Pomalo je gorko-sladak okus završiti četvrti, jer si tako blizu medalje, a opet tako daleko, no ne mogu se žaliti. Dala sam sve od sebe na taj dan, a ove tri cure su bile bolje.

AK Maraton Vukovar: Što osobno najviše voliš trčati; maraton, polumaraton ili možda 10 km?

Lisa: Više volim trčati maraton. Za mene je 10 km osjećaj kao sprint, a polumaraton je nešto između. Što se tiče utrke na 10 km, teška je i brza od starta iako je kratka (u usporedbi s maratonom) stoga i nije loše, s druge strane na maratonu se osjećaš ugodno dok ne postane teško na 25-tom, 30-tom kilometru. Na polumaratonu trčiš tempo koji je između tempa za utrku od 10 km i maratona i za mene je to cijelo vrijeme malo neugodno.

AK Maraton Vukovar: Koliko u prosjeku mjesečno radiš kilometara, tj. u kojim se rasponima kreću te kilometraže?

Lisa: Uglavnom radim 3 tjedna jako i skupim oko 200 km tjedno, pa onda jedan tjedan lagano, oko 100 km. To je oko 700 km/mjesečno.

AK Maraton Vukovar: Kolike su ti najduže kilometraže na treningu u sklopu priprema za maraton?

Lisa: Najduže kilometraže na treningu u sklopu priprema za maraton uvijek radim dok sam u “bazi”. U zadnje vrijeme najduže mi je bilo 3 i pol sata, a to je ispalo malo više od maratona. Takav trening radim prateći puls, a ne na neki određeni tempo.

AK Maraton Vukovar: Koliko često mijenjaš tenisice? Da li nakon određenog vremenskog perioda, ili nakon određene kilometraže ili kad osjetiš da ih treba promijeniti? Koliko različitih tenisica koristiš za različite treninge?

Lisa: Mijenjam tenisice kad imam osjećaj da su potrošene. Jedan maratonski ciklus izgleda ovako (u zagradi sam napisala koje tenisice nosim):
– teške tenisice za duge kilometraže i rastrčavanja: 2 para (Saucony Triumph 11, Saucony Mirage 4)
– tenisice za srednje kilometraža: 2 para (Saucony Kinvara 5)
– tenisice za duže dionice: 1 par (Saucony Fastwitch 6)
– tenisice za kratke dionice i utrke: 1 par (Saucony Type A6)

AK Maraton Vukovar: Koliko ti je potrebno sna s obzirom na treninge koje imaš? Paziš li na količinu sna kao i na ostale stvari, i je li i to važan dio treninga?

Lisa: San, odnosno oporavak, jako je važan dio treninga. Nakon svakog treninga je potrebno dovoljno odmoriti kako bi mogao raditi kvalitetan trening sljedeći dan. Kad sam u jačim treninzima spavam bar sat vremena između jutarnjeg i popodnevnog treninga. A tijekom noći pokušavam spavati 9 sati.

AK Maraton Vukovar: Osim trkačkih koje još treninge imaš? Teretana? Radiš li vježbe snage za noge?

Lisa: Osim trčanja radim vježbe snage, joge i disanje s Govindom Purijem. On je vlasnik i instruktor «Govinda – mjesto za svjesnog pokreta i daha». Počela sam raditi s njim prije godinu dana i to mi je puno pomoglo. Sada su moji mišići jači nego prije i puno sam fleksibilnija. Također Govind je jedan jako motivirajući čovjek pa uvijek kad imam trening s njim ispunjena sam vjerom i samopouzdanjem.

AK Maraton Vukovar: Jesi li pobjedom na maratonu u Zurchu i sjajnim rezultatom od 2:25:44 dosegnula svoj maksimum ili osjećaš li da možeš još pomaknuti državni rekord i svoje najbolje vrijeme?

Lisa: Mislim da 2:25:44 nije moj maksimum. To je bio moj peti maraton u životu i tada sam imala samo 29. godina. U zadnji vrijeme kod žena najbolji rezultati dolaze kasnije. Npr. na EP pobjednica u maratonu je imala skoro 40. godina tako da mislim ako ću ostati zdrava, uz pametno treniranje moje vrijeme tek dolazi.

AK Maraton Vukovar: Kako to da dok drugi sportaši zbog mnogo neusporedivo boljih uvjeta odlučuju prihvatiti ponude bogatijih zemalja, ti se pored mogućnosti koje pruža jedan SAD-a odlučuješ trčati za Hrvatsku?

Lisa: Ne gledam na tu situaciju tako. Kad sam došla u Hrvatsku nisam bila vrhunska sportašica. Bila sam više kao dobra rekreativna trkačica. Nisam shvaćala treninge kao nešto ozbiljno. Nisam imala vrhunske rezultate, nisam ni živjela kao športašica. Moje bavljenje sportom trajalo je samo za vrijeme treninga, ali ako želiš postići tvoj maksimum i dostići tvoj potencijal moraš tako i živjeti. To je 24 satni posao! Kad sam živjela u Americi najduža utrka mi je bila 10 km. Maraton mi je pao na pamet tek kad sam upoznala svog sadašnjeg trenera, Slavka Petrovića. On mi je rekao da bih bila dobra ako bih se bavila maratonom. Bez njega ne bih trčala maraton, jer mi je to prije zvučalo nešto predugo. A sada, kada sam već postala maratonka sigurno da bih dobila više ako bih se vratila u SAD. Ali mislim da nije sve u novcu. Ovdje u Hrvatskoj imam odličan tim oko sebe koji radi i žrtvuje se samo za moje rezultate i ne bih to mijenjala.

AK Maraton Vukovar: Do kojih detalja paziš na svoju prehranu? Mjeriš li unos svih sastojaka, paziš li na npr. suvišan unos šećera? Koliko discipline je potrebno u prehrani kod vrhunskih natjecatelja? Dopustiš li si kada popiti pivo i je li to uopće dobro za organizam?

Lisa: Baš ne pazim na prehranu jer sam jako izbirljiva pa ne volim puno stvari. Uglavnom jedem zdravo hranu. Ne volim slatko i ne volim masno. Jedem puno povrća, pogotovo salata, jedem tjesteninu, i meso (junetinu ili piletinu). Jedino bih mogla jesti više voća, ali ne volim većinu voća.

Ne pijem pivo ili alkohol kad sam u treningu. Ali mislim da možeš jesti sve umjereno. Ako ćeš popiti jedno pivo ili ako ćeš pojesti jednu čokoladu, to neće ništa štetiti.

AK Maraton Vukovar: Koji sport ti je najbliži pored trčanja, u čemu bi se voljela okušati nakon kraja službene karijere, možda u triatlonu ili nekoj drugoj atletskoj disciplini?

Lisa: Možda je čudno ali mene zanima samo trčanje. Kad se neću više bavit maratonom na ovom nivou neću preći na drugi sport. Za sada ću dati sve od sebe da vidim gdje su moji limiti na maratonu i nakon toga ću samo trčati za sebe. Kada moja karijera završi, htjela bih trčati utrke koje imaju humanitarni svrhu, npr. Wings For Life. Ili na velikim maratonima imati mogućnost trčati u humanitarne svrhe. Sada trčim za sebe, moj tim, i moje navijače, ali doći će vrijeme da kroz trčanje nešto vratim drugima.

AK Maraton Vukovar: Prakticiraš li danas popularno „punjenje ugljikohidratima“ prije utrke ili je to rezervirano za amaterske trkače?

Lisa: Prakticiram pražnjenje ugljikohidratima pa onda punjenje ugljikohidratima. Ne znam ni jednu dobru maratonku koje to ne radi. Carbo loading je proces pražnjenja pa ponovnog punjenja ugljikohidratima. To je slično kao punjenje baterije za mobitel, napunit će se bolje ako se isprazni totalno nego ako se puni napola puna baterija. Cijeli proces počinje sedam dana prije utrke. Prva tri dana preživljavaš samo uz meso i povrće. Bez ugljikohidrata i šećera u bilo kojem obliku. Nakon ta tri dana slijedi totalno suprotno – što više ugljikohidrata! Prva tri dana su najgora. Meni nije problem jesti jednu te istu vrstu hrane tri dana zaredom. Problem je u tome što potrošim cijele dane na kuhanje i jelo. Ja volim kuhati, ali ne baš toliko. Ako jedeš meso bez ugljikohidrata ogladniš puno brže nego kada jedeš normalne raznolike obroke, onda u tom periodu jedem skoro svakih sat vremena. A meso nije nešto što ćeš samo izvaditi iz frižidera i odmah navaliti, treba ga i ispeći ili skuhati prije. Pa se osjećam kao da cijeli dan samo kuham, jedem i odmaram.
Kao šećer na kraju ova tri dana od mesa i povrća, radim trening od 3 km u tempu maratona. Taj mi je trening najteži za ruke. Osjećaj praznine i težine u rukama može se usporediti s onim osjećajem koji imaš zadnjih tri kilometara maratona kada ne možeš više normalno trčati i moraš raditi rukama kako bi te noge pratile.

AK Maraton Vukovar: Na jednoj utrci projurila si pored mene poput brzog vlaka. Zamijetio sam da imaš iznimno dug korak. Da li je to tehnika koju si usavršila ili stil koji si prirodno razvila?

Lisa: Nisam baš radila na tehnici pa je moj korak prirodan.

AK Maraton Vukovar: Kako se nosiš s krizom na utrci i otprilike kada se javlja na maratonu (ako se uopće javlja)?

Lisa: Mislim da ako trčiš svoj maksimum na maratonu, kriza će doći samo je pitanje kada i kakva. To se zna dogodit oko 25-30 km. Po meni to je mjesto gdje počinje maraton, a moraš biti mentalno jak i dat sve od sebe usprkos bolovima.

AK Maraton Vukovar: Koliko ti traje oporavak nakon maratona, imaš li odmor od treninga ili odmah drugi dan nastavljaš s treninzima?

Lisa: Oporavak nakon maratona traje 2-3 tjedna, sve ovisi jer svaki maraton je drugačiji. Npr. puno je teži oporavak nakon EP jer staza je bilo dosta zahtjevna, nego oporavak nakon nekog ravnog maratona. Kad imam odmor nakon maratona uopće ne trčim i ne vježbam.

AK Maraton Vukovar: Koliko je važno zagrijavanje, hlađenje i istezanje? Koliko dugo radiš istezanje i koliko vježbi pri tom koristiš?

Lisa: Sve te stvari (istezanje, hlađenje) su važne jer su dio oporavka, a oporavak je jednako bitan kao trening. Nakon treninga istežem se oko 15 min. Prije treninga se razgibam, a kad imam jak trening onda se i zagrijavam 4 km. A nakon teškog treninga znam staviti noge u hladnu vodu na 10 minuta ili hladit noge pod tušem.

AK Maraton Vukovar: Kao elitnoj maratonki koja ti je glavna ambicija u trčanju?

Lisa: Osobno nemam jedan određen cilj za koji mogu reći da mi je glavna ambicija. Jedino što želim je vidjeti koliko brzo mogu trčati. Kad započne svaka nova sezona nadam se da ću trčati bolje nego što sam trčala prošlu. Mislim da ponekad određeni ciljevi mogu biti i smetnja. Npr. možda si postavio cilj koji je pretežak i nije objektivno za očekivati da ćeš ga ostvariti u tekućoj sezoni. Neostvarivanje zadanog cilja učinit će te nezadovoljnim, međutim možda si imao manje pomake na putu prema ostvarenju svog cilja koji su pritom prošli neopaženo. U drugu ruku možda si postavio cilj koji je premalen i zadovoljio si se dosegavši ga nesvjestan pritom da si mogao i bolje. Mislim da je napredak korak po korak najbolji put. Svaki dan bori se da budeš bolji nego jučer.

AK Maraton Vukovar: U kojem trenutku se događa prijelaz iz amaterskog trčanja u profesionalno, jednim izvrsnim rezultatom, neki ugovorom sa savezom, sponzorom?

Lisa: Mislim da to je drugačije za svakog atletičara. Sebe nisam smatrala profesionalkom sve dok 2013. godine nisam istrčala 1:09:18 polumaraton i 2:25:44 maraton. S tim rezultatima sam mogla dobiti pozivnicu za bilo koji maraton na svijetu i mogla dogovarati ozbiljne ugovore s sponzorima.

AK Maraton Vukovar: Tko su ti sportski uzori, čije trčanje te nadahnjuje?

Lisa: Nemam baš neki sportski uzor, ali poštujem sve sportaše jer svaki sport/disciplina je teška na svoj način i ako možeš biti među najboljim, došao si do toga zahvaljujući radu, disciplini i žrtvi.

AK Maraton Vukovar: Jesi li nakon svih rezultata koje si ostvarila naišla na razumijevanje saveza i ostalih (prije svega mislim na sponzore) koji bi te kao vrhunsku atletičarku trebali pratiti?

Lisa: Teško je naći sponzora u Hrvatskoj, ali mislim da to nije zbog nerazumijevanja nego zbog loše ekonomske situacije. Također Hrvatska je relativno malo tržište. Ali imam sponzorstvo s Allianz Hrvatska i imamo dobro suradnju. Također imam sponzorstvo sa Sauconyem ali to je na međunarodnoj razini, ne na razini Hrvatske.

AK Maraton Vukovar: Dugoprugaško trčanje u Hrvatskoj doživljava nagli rast, ima li uvjeta i prostora za mlade talente da se uspiju razviti u dobre dugoprugaše ili im uvjeti jednostavno taj cilj čine još težim nego što bi trebao biti?

Lisa: Na sreću, za dugoprugaško trčanje ne treba mnogo stvari. Sve što treba su kvalitetne tenisice i vjera u trenerovu filozofiju treninga. Također trener mora znati kako razviti talent bez da ga dovede u stanje pretreniranosti.

AK Maraton Vukovar: Planovi za 2015-u?

Lisa: Pa sad ću se fokusirati na Honolulu Maraton koji je 14. 12. 2014. Nakon toga ću vidjeti za proljeće. Ako sve bude u redu, htjela bih trčati neki veliki maraton tada. A naravno tu je i SP na ljeto. Ali sve što ću trčat od sada do 2016. su pripreme za OI u Riu.

AK Maraton Vukovar: Mi smo financijski iznimno skroman klub ali entuzijazmom smo vrlo bogati, taj entuzijazam nam daje nadu da ćemo uspjeti organizirati jednu 10 km utrku u Vukovaru. Ukoliko uspijemo u svojoj želji, a budeš u mogućnosti hoćeš li biti kuma naše utrke?

Lisa: Hvala na pozivu! Ako budem u mogućosti rado ću prisustvovati vašoj utrci.

 

Autor: AK Maraton Vukovar

(93)

TRČIMO! 300×250

Vrijedi pročitati