Home Trčanje Lobotomija – operacija uspjela, pacijenti živi!

ČETIRI ISTRČANA MARATONA
Lobotomija – operacija uspjela, pacijenti živi!

36
0

Malo uvrnuta ideja o trčanju maratona na atletskom stadionu jučer je i realizirana. Okupila je lijepi broj od dvadesetak trkačica i trkača koji su prema želji nizali krugove na tartanu stadiona Sloboda u Varaždinu.

Du Motion 300×250 7

Prvi trkači, oni najambiciozniji koji su željeli istrčati “ozbiljnu” dionicu, krenuli su već poslije 17 sati. Krug po krug i broj trkača na stazi se povećavao, pa smo u nekim trenucima bili brojniji od nogometnih ekipa zelenih i crvenih koji su se u ozbiljnoj utakmici najviše natjecali u tome tko će kome sočnije opsovati. Mi smo bili kulturni, i s oduševljenjem smo popratili pokoji centaršut ili grubi faul. Koji je rezultat na travnjaku bio na kraju, ne znamo, niti u golovima niti u psovkama.

Kako su sati prolazili, tako su manje ambiciozni trkači koji su došli odraditi normalni trening pomalo završavali s trčanjem. Spuštala se noć i postajalo je ugodnije, mada je cijelo vrijeme bilo neugodno sparno. Na kraju je na stazi ostala samo šačica hard-core trkača koji su odlučili ići do kraja i istrčati cijeli maraton.

Prvi je završio Ladislav Gregorinčić, prekaljeni maratonac kojem je ovo tko-zna-koji maraton po redu, ali prvi na atletskoj stazi. Priprema se za neki od jesenskih maratona i kaže da mu je ovo bila izvrsna šansa za istrčati ozbiljnu duljinu. Druga je s maratonom završila Karla Čović, ironlady i maratonka koja ove distance savladava s nevjerojatnom lakoćom i postojanošću. Treći je novopečeni maratonac Marko Domislović – Mrgud kojem je ovo bio prvi maraton u životu, nakon izvoženih nekoliko biciklističkih maratona i osvojenog trećeg mjesta na ovogodišnjoj Kajkavijani. Zadnji sam bio ja, sat je pokazivao više od 5 sati trčanja, a želju za odustajanjem nakon 40 km spasila je Karla koja je rekla “ja se ne bi sutra dobro osjećala da odustanem nakon 40. km”. Trebalo je odraditi još pet krugova i nekako sam i to uspio.

Hvala svima koji su se znojili na ovom lijepom treningu, bili su tu Karla, Jelena, Majda, Patricia, Aleksandra, Suzana, Siniša, Pavao, Marko, Tomislav, Davor, Matija, Tomislav, Jurica, Željko, Zvonimir, Nebojša, Slavek, Toni, a sigurno sam nekog i zaboravio pa se ispričavam.

Na kraju se samo može reći da trčanje u krug na stadionu uopće nije dosadno, osobito uz pravu ekipu. Jedini problem je da nakon otprilike 30-tog kilometra staza stalno ide UZBRDO!

 


 


Autor: Zvonimir Mikašek

(36)

TRČIMO! 300×250

Vrijedi pročitati