Home Triatlon Naličje medalje Pojest ću sve kolačiće!

MUŽIĆU, JEL IMA JOŠ PUNO?
Pojest ću sve kolačiće!

28
0

Dakle, da nastavim s pričom o životu jedne obične žene s triatloncem/maratoncem. Kad dragi kaže – Draga, pogledaj kako je danas prekrasan dan, šteta ga je provesti u stanu, hajdemo na kupanje, odjurimo biciklima na Aquacity… (ili neko drugo kupalište) – nek\’ vam u glavi zazvoni UZBUNA, jer postoji velika vjerojatnost da ćete se provesti kao ja prvi put!

Du Motion 300×250 5

I tako, moj dragi maratonac i ja krenemo na kupanje. I to s biciklima, jer on je maratonac (tontlonac), a ja ekološki osviještena, čemu paliti automobile?! S obzirom da ne volim sunčanje a ni kupanje u hladnoj vodi, stavim u njegov ruksak knjigu, bočicu s vodom i nadobudno sjednem na bicikl.

I vozimo se mi tako… a nikako da stignemo pa upitam: “Koliko još?
Još malo“, kaže moj maratonac. Dobro, još malo, zdvojno pomislim…Ali nikako da to malo postane najmanje, pa da već jednom stignemo! Jer njegovo malo i moje malo razlikuje se ko dan i noć! Ah, jadna ja, vruće mi je, nogica me boli, a bome i onaj dio na  kojem sjedim. A moj maratonac juri i juri – s blesavim osmjehom zadovoljstva i čistog užitka! Moj užitak je daleko manji i graniči već pomalo s boli, a bome i živčanošću… nikad kraja toj muci! Sva sreća da moj maratonac juri prvi pa ne vidi kako mi iz očiju sijevaju munje – da vozi malo sporije dobio bi opekline na leđima 🙂

I nakon 5 km vožnje stigosmo! Jedva sam doteturala na drhtavim nogama do prvog hlada, sjela i ni makac, a on s milim glasom upita: “Mogu na plivanje? Neće ti biti dosadno samoj?” Naravno da sam blagoslovila njegov skok u vodu i on već pliva k’o lud.

I pliva i pliva, a ja u miru Božjem polako dolazim do daha i prepuštam se čitanju knjige.

Najednom nema ga na vidiku! Sva u panici tražim ga pogledom, a kad tamo njih petorica maratonaca stoje u krugu i pričaju o tehnici plivanja! Ma,šta pričaju – ostali su bez sline i skoro bez daha, a vele, žene vole pričati. Hm,onda ne poznajete maratonce, ti mogu pričati… i to stalno o istom, mislim, meni je isto, njima je svaki novo postignuće k’o osvajanje novog vrha svijeta…

Ne žalim se ja, dapače, divim se maratončevoj ustrajanosti, snazi i životnoj radosti!
Samo mi je malo pozlilo kad sam se sjetila da me čeka 5 km do kuće na biciklu. Sreća da me doma čeka kolačić, da povratim snagu!

Pišem recept, ukoliko kome od vas ikada zatreba povrat snage.
Recept je s interneta gdje često tražim i nalazim fino i zdravo za papati. Za snagu!

INTEGRALNI ANZAC KOLAČIĆI

150 g integ. brašna

2 žlice kokosa

2 žlice oraha

150 g maslaca

120 g smeđeg šećera

2 žlice rogača

1 žličica praška za pecivo

2 žlice meda

100 g zobenih pahuljica

2 žlice suncoketa

1 žličica sode bikarbone

2 žlice vruće vode

Umijesi tijesti, oblikuj roladu, zamotaj u prijanjajuću foliju i stavi na sat vremena u hladnjak,oštrim nožem reži šnite debljine 1 cm, na tepsiju stavi papir za pečenje i peci 10-15 min na 180 stupnjeva C.

Dobar tek i pa-pa do sljedećeg pisanja!

Autor: Maratončica

(28)

TRČIMO! 300×250

Vrijedi pročitati