Naslovna Trčanje Kako trenirati Razlike među podlogama za trčanje

PO OBLACIMA
Razlike među podlogama za trčanje

614
0

Brza, ne pretvrda, a opet ni premekana, savršeno ravna, u motivirajućem okruženju i bez pogubnih učinaka na zglobove – ovako bismo mogli opisati idealnu podlogu za trčanje, onu koja će nas čuvati od ozljeda i po kojoj ćemo trčati punom brzinom. No, pošto o idealnim uvjetima možemo uglavnom samo maštati, pogledajmo između kakvih podloga za trčanje možemo birati i zašto je pitanje cesta ili trail čuveno u trkačkim krugovima.

 

Du Motion 300×250 6

Cesta

Ovaj kratki priručnik započet ćemo s najtvrđom podlogom – asfaltom. Tvrda podloga znači dvije važne stvari – brzinu i veću silu udarca na stopalo. Brzina je, dakako, poželjna te su stoga ceste odlične za održavanje utrka, a i za odrađivanje bržih treninga. Mnogi trkači većinu treninga odrađuju upravo na cesti jer je ona svima dostupna, a s treningom se može krenuti doslovno od kućnih vrata. Veliki plus za cestu je i mogućnost trčanja po zimi, kada su prirodne staze zaleđene, a cesta, uz malo sreće, očišćena.

Negativna strana asfaltnih podloga je veća sila koja se generira prilikom doskoka na tlo, što stavlja povećano opterećenje na zglobove. Međutim, iako se znanstvenici slažu da je sila udarca veća nego na zemljanim stazama, ne postoje izravni dokazi koji bi govorili u prilog većoj učestalosti ozljeda kod trkača koji trče isključivo na ovoj podlozi. Razlog tomu je vjerojatno prilagodba našeg tijela na tvrdu podlogu – dolazi do većeg savijanja nogu kako bi se apsorbirao udarac i zaštitili zglobovi. Iz istog razloga se može javiti upala mišića natkoljenice nakon dugog trčanja po cesti. Nemojmo zaboraviti ni na promet i monotono okruženje (u većini slučajeva), razloge zbog kojih mnogi bježe u prirodu.

 

Tartan

Tartan je polimerni materijal koji se postavlja na atletske staze. Postoje mekše (sporije) i tvrđe (brže) verzije, no i jedne i druge su mekanije od asfaltne podloge, što pruža dobru amortizaciju i osjećaj odskakivanja od tla. Atletska staza je potpuno ravna podloga, s oznakama svakih sto metara, tako da se može točno izmjeriti pretrčana udaljenost.

Trčanje u krug može brzo dosaditi, a dva zavoja koja se moraju savladati u svakom krugu predstavljaju opterećenje na zglobove, pa nije loša ideja povremeno promijeniti smjer kretanja (pazeći pritom na druge trkače). Uz sve to, potreban je dodatan oprez kod trčanja po tartanu jer tu treniraju i profesionalni atletičari, najčešće u unutarnjoj stazi, koji postižu velike brzine, pa je najbolje držati se vanjskih staza.

Traka za trčanje

Kao podloga, traka za trčanje je meka, ravna, pruža dobru amortizaciju i praćenje ritma te pretrčane udaljenosti. No, zbog činjenice da se tijelo ne giba prema naprijed i da nema otpora zraka, biomehanika je drugačija nego kad trčimo na otvorenom. To je posebno važno za one koji se pripremaju za neku utrku jer, iako traka spasi stvar kad je vani loše vrijeme, neophodno je raditi treninge i na otvorenom kako bi se tijelo naviklo na podlogu, ali i na pokret. O monotonosti trake i činjenici da se u 19. stoljeću koristila u zatvorima diljem Engleske već smo pisali.

 

Prirodne staze (tzv. trailovi)

U prirodne staze ubrajamo šumske putove, makadame, brdske staze, nasipe, travnate terene i sve druge staze u prirodi koje nisu prekrivene asfaltom ili betonom. Najveća prednost ovakvih staza je, osim mekane podloge i male sile udarca, zasigurno prirodno okruženje i odmak od prometnica i gradske vreve.

Za početnike se preporučuje izabrati ravne, utabane staze kako ne bi nezgodno stali i riskirali ozljedu gležnja, a oni iskusniji mogu istražiti i zahtjevnije staze. Preskakanje korijenja i kamenja, kao i trčanje po valovitim stazama tjera na rad puno više mišića nego kad trčimo po ravnom terenu, s time da je potrebno malo usporiti i maksimalno se koncentrirati na teren ispred sebe.

Iako nema idealne podloge koja bi zadovoljila želje i potrebe svakog trkača, svaka od nabrojanih ima svoje pozitivne strane – cestu volimo za utrke, tartan za brze dionice, prirodne staze za duge, gotovo hedonističke treninge, traku uglavnom za dane kada nemamo drugog izbora. Kombiniranje različitih podloga odličan je način za mijenjanje rutine, čuvanje od ozljeda (koje su često posljedica upravo rutine, tj. trčanja na istoj podlozi dan za danom), postavljanje novih izazova i otkrivanje onoga što svakome od nas najbolje odgovara.

 

Autor: Anda Tomaš / 3sporta.com

(614)

TRČIMO! 300×250

Vrijedi pročitati