Home Trčanje Naličje medalje Samopouzanje u sportu

MANTRAJTE: JA MOGU, JA MOGU...
Samopouzanje u sportu

225
0

Ako vjerujemo sebi, osjećamo se kompetentnima i osjećamo da vrijedimo. Samopouzdanje nas tjera da djelujemo, da se krećemo prema naprijed, ono nas motivira da nastavimo ostvarivati svoje ciljeve.

NW_MgSportSprej_1

Američki pisac, filozof i pjesnik Ralph Waldo Emerson rekao je davno: ‘samopouzdanje je prva tajna uspjeha.’

Ako vjerujemo sebi, osjećamo se kompetentnima i osjećamo da vrijedimo. Samopouzdanje nas tjera da djelujemo, da se krećemo prema naprijed, ono nas motivira da nastavimo ostvarivati svoje ciljeve.

Imati povjerenje znači vjerovati da novi dani mogu donijeti dobro, duboko vjerovati u pozitivan ishod  nezaobilazne budućnosti. (‘Ja ću napraviti..’)

Sportaši moraju identificirati mnoge emocije i misli prije, tijekom i nakon natjecanja i zamijeniti sve aspekte povjerenja koji su povezani sa strahom i očajom glede rezultata natjecanja.
Izgraditi povjerenje i ojačati ga pozitivnim razmišljanjem je bitno kako bi se uklonio pad raspoloženja i ostalo se što bolje usredotočenim na buduće, realne mogućnosti. 

Izgovori, žaljenje i samokritike proizvode nesigurnost i uništavaju povjerenje te su antiteza onome što je najvažnije za svakog triatlonca.

Također jedna od kvaliteta bitna za jačanje performansi je sposobnost da se nešto može zaboraviti. Ostavite prošlost iza sebe i usredotočiti se na ono što će doći. Suočavajući se s lošim performansama, problemima, nesrećama, pogreškama ili porazima, naš mozak automatski briše sam ‘neuspjeh’ i spreman je brže nego što mi mislimo u pronalaženju novih mogućnosti. To je ključ za povjerenje, jer omogućuje imanje neograničene upornosti kako bi postigli viziju koju naši snovi vide. Što više razmišljamo o budućnosti, to nas manje opterećuje prošlost.
Sportaši s nedostakom povjerenja u sebe:

Stalno su kritizirani, dovodeći ih da toga da se osjećaju nezadovoljni sami sa sobom.

  • Oni optužuju, osuđuju, i na kraju posve pretjeruju u veličini svojih grešaka. Osjećaju krivnju.
  • Uvijek žele postići savršenstvo u svemu što poduzimaju, a u suprotnom za njih dolazi do ‘kolapsa’.
  • Neodlučni su zbog osjećaja ekstremni straha ili osjećaja da su u krivu.
  • Često ne uspijevaju u postizanju svojih ciljeva.

 

Sportaši s povjerenjem u sebe:

  • Oni imaju realno i pozitivnu gledište o sebi i svojim sposobnostima.
  • Prevladavaju osobne probleme ili poteškoće. Neprestano pokušavaju ustrajati u svojim ciljevima.
  • Neovisni su i ne trebaju odobrenje drugih.
  • Jednostavno uspostavljaju odnose s ljudima, često pokazaju sami inicijativu.
  • Otkrivaju lakše svoje emocije.
  • Brane svoje vrijednosti i načela čak i kada se susreću s protivnim stavovima.
  • Ne osjećaju se krivima zbog onog što jesu.

Za jačanje i vježbanje mentalnih performansi važno je razlikovati što je uzrok ponašanja i koje su njegove posljedice. Na pitanje što je najvažnije za mentalnu dimenziju sporta svaki rookie trener će reći da je svakom sportašu potrebno: predanost, želja, trud, hrabrost, upornost i predanost, vjerujući da su ti aspekti pravi uzrok visokih performansi. Međutim, samo inzistiranje na tome je gubljenje vremena koje svakog sportaša može ispuniti nepotrebnim frustracijama, jer svi ti atributi nisu uzrok već posljedica.

Glavni uzrok je vizija i samopouzdanje koje je nužno u njoj uključeno. Ako trener ne pomaže razviti tu viziju, ili ako se sportaš ne trudi doći bliže svome cilju, ništa se neće dogoditi ukoliko se neprestano samo zahtijeva na predanosti, trudu, jakim željama ili bilo čemu drugome. S druge strane, ako sportaš posjeduje osjećaj za ispunjavanje ciljeva, ponekad će također biti zaista teško prekinuti trening ili ustrajati i pokušavati tisuću puta da bi se ostvarili planirani ciljevi.

Ovdje dolazimo do razlike između želja i truda. Ako je sportaš u mogućnosti stvoriti jasnu viziju, povjerenje će automatski jačati, a i njegova želja za treniranjem i natjecanjem, jer on vjeruje da će se njegovi ciljevi jednog dana ostvariti. Međutim, ako je trenutno lišen tog osjećaja, treneri neće pogriješiti ukoliko će gurati da ustraje. Ako se sportaš osjeća kontraproduktivno i neefektivno to samo potvrđuje da sportaš trenutno u sebe nema dovoljno povjerenja.

Ne smije se zaboraviti kako je svakodnevno bitno raditi na takvom izgrađivanju. Nemojte se sramiti svojih emocija i pokazivanja nemoći! To je sve put kojim idu svi sportaši svjesni svojih vizija i samopouzdanja koje ih neprestano pokreće.

Autor: Jurica Cvjetko

(225)

Vrijedi pročitati