U jedinom portugalskom nacionalnom parku Peneda-Gerĕs ovog vikenda će se održati prvo povijesno svjetsko prvenstvo u trailu. Istinabog i nije baš prvo, jer je u proteklih par godina održano već nekoliko istih, čak što više i po dva puta godišnje.
Naime, radi se o tome da su do sada dvije različite asocijacije ITRA (International Trail Associaton) i IAU (International Associaton of Ultrarunners) na neki način svojatale ovu frišku sportsku granu i svake godine održavale globalna prvenstva u okvirima vlastitih pravila. Međutim, krajem 2015., obzirom da se ipak radi o trkačkoj tj. atletskoj disciplini, stvar je u svoje ruke preuzela krovna svjetska atletska federacija IAAF, i na svom kongresu službeno prihvatila trail kao ravnopravnu atletsku disciplinu, donekle uredila pravilnik, te odlučila da će se ubuduće svjetsko prvenstvo održavati samo jedanput godišnje, te da će obje institucije (ITRA i IAU) biti ravnopravni nosioci i koorganizatori.
Peneda-Gerĕs je strogi svjetski rezervat zaštite prirode, proglašen od strane UNESCO-a 2009. godine, veličine 70 tisuća hektara, na samom sjeveru Portugala, na granici sa Španjolskom. Spaja dvije duboko ruralne brdske pokrajine Minho i Trás-os-Montes, s relativno malom nadmorskim visinom od maksimalnih 1545 m. Iz respekta ka prirodnim ljepotama kraja, osnovno geslo prvenstva je “Ne ostavljajte za sobom ništa više od tragova stopala, a sa sobom nemojte ponijeti ništa više od fotografija”.
Prvi puta na svjetkom prvenstvu u trailu
Priliku da bude dio povijesti je iskoristila i Hrvatska, koja će u Portugalu imati prvi službeni nastup na jednom globalnom prvenstvu u trailu. To je na neki način rezultat relativno žive i aktivne scene u našoj zemlji, obzirom da natjecanja u trailu niču kao gljive poslije kiše, što ne čudi ako uzmemo u obzir da Hrvatska obiluje fantastičnim prirodno lijepim lokalitetima za trčanje.
Tako će našu zemlju predstavljati ženska ekipa u sastavu Nikolina Šustić, Jelena Brezak i Radmila Maksimović, dok će mušku ekipu činiti čak osmorica: Nikica Smolić, Nikola Horvat, Ante Pešić, Josip Stipčević, Kristijan Šivak, Vedran Sabljić, Toni Matić i Damir Maksimović. Inače, svaka država može imati po 9 predstavnika po spolu, a za ekipni plasman se računaju po troje najboljih iz svake zemlje.
Ukupno će nastupiti 268 trailera iz 37 različitih zemalja svijeta, od čega 2/3 dolazi iz Europe, što ne čudi jer je predio oko Alpa uglavnom žarište ove discipline i velika većina najznačajnijih svjetskih trail natjecanja se održava na tom lokalitetu.
Za prvo prvenstvo je odlučno da staza bude dugačka 85 kilometara s ukupno oko 5000 metara uspona. Što u preijevodu znači da će se natjecatelji u okviru dvije dužine maratona popeti oko 6 puta na Sljeme!
Listu favorita predvode aktualni svjetski prvaci s posljednjeg (neslužbenog) svjetskog prvenstva, održanog lani u francuskom Annecy-u, francuski trkači Sylvain Court u muškoj i Nathalie Mauclair u ženskoj konkurenciji, kao i drugoplasirani s tog prvenstva Španjolac Alberto Hernando i još jedna Francuskinja Caroline Chaverot, koji silno žele revanš. No, nešto će se tu sigurno pitati i portugalske trailere Luisa Fernandesa i Ester Alves, obzirom da domaći teren, ili bolje rečeno teren kojeg trkači bolje poznaju, često bude velika i odlučujuća prednost. Što se na kraju vidjelo i lani u Annecy-u, kada su Francuzi pokupili sve što se moglo pokupiti – ekipna i pojedinačna zlata u muškoj i ženskoj konkurenciji.
U uži krug favorita spadaju Amerikancima Alex Varner, Britanac Tom Owens, Nijemac Stephan Hugenschmidt, Nepalac Bhim Gurung, te Norvežani Torbjørn Ludvigsen i Lars Erik-Skjervheim. Kod cura pak Šveđanka Emelie Forsberg, Amerikanke Yiou Wang i Larisa Dannis, Španjolke Azra Garcia i Uxue Fraile i Polhakinja Ewa Majer.
Trka starta vrlo rano, čak u 5 ujutro po lokalnom vremenu, a doručak je na rasporedu u 3 ujutro!
I na kraju što možemo očekivati od našeg tima? Obzirom da još uvijek nemamo neka luda iskustva s međunarodnom elitom, teško je uopće i uspoređivati se s njima. Svaki eventualni plasman u top 30 bi bio velik kao kuća, i to bi se moglo okarakterizirati kao uspjeh. Tu bih izdvojio samo našu najmlađu članicu Nikolinu Šustić (ali možda s najviše međunarodnog iskustva), ultrašicu najvišeg svjetskog ranga, ali kada je u pitanju drugi tip staze kao npr. 100km ravnog asfalta. Ona ima šanse za eventualni proboj u top 10, ali za mogući fajt za jednu od medalja će joj ipak faliti specifičnost koju traži trail trčanje. U ekipnom dijelu isto tako ne treba očekivati ništa spektakularno, svaka pozicija u prvoj polovici ekipne ciljne liste bi bila odlična vijest za nas!
Uglavnom, važno je bilo da budemo prisutni na tom povijesnom skupu, da pokažemo da Hrvatska ima kakvu/takvu trail scenu i da se počnu stjecati iskustva koja bi za koju godinu mogla biti od velikog značaja za rast kvalitete naših najboljih trailera, obzirom da je zasad baš nemamo u izobilju, usprkos zadovoljavajućem trendu masovnosti.
Autor: Dragan Janković
