Home Zdravlje Sportska prehrana Što je intolerancija na hranu i kako utječe na naše zdravlje?

FINO, ALI…
Što je intolerancija na hranu i kako utječe na naše zdravlje?

658
0

Sportska prehrana je izuzetno zahtjevna i o pravilnom izboru namirnica nerijetko ovisi čitav sportski uspjeh. Nažalost, sve se češće događa da se sportaši susreću s nekom vrstom problema vezanim uz hranu koju konzumiraju, a sve to može dovesti do vrlo ozbiljnih posljedica za zdravlje.

U mnogo slučajeva je teško prepoznati radi li se samo o prolaznim smetnjama, alergijskoj reakciji ili intoleranciji na neku određenu vrstu hrane, a nerijetko su simptomi toliko neodređeni, da je problem s prehranom zadnje na što bismo mogli pomisliti.

Du Motion 300×250 1

 

Intolerancija na hranu – što je to?

Intolerancija na hranu ili nealergijska preosjetljivost na hranu je zakašnjela patološka reakcija organizma na hranu, piće i aditive u hrani, a uzrokuje smetnje manjih ili većih razmjera u jednom ili više organskih sustava. Intolerancija na neke tvari, koje su dio svakodnevne prehrane, može nastati i zbog nedostatka specifičnih kemijskih tvari ili enzima koji su potrebni za probavu hrane.

Crijeva posjeduju vlastiti imunološki sustav i njihova uloga nije isključivo u probavljanju hrane. Crijeva imaju vlastitu barijeru, kojom neke tvari propuštaju dalje u krvotok, a neke ne i tako nas aktivno štite od različitih štetnih mikroorganizama, poput bakterija i virusa, sprječavajući njihovu apsorpciju iz hrane koju unosimo u organizam. Ponekad se, međutim, dogodi da, uslijed nekakvog stresa ili infekcija kojima smo izloženi, osjetljiva stjenka crijeva biva oštećena, obrambeni sustav oslabi, njegova funkcija se smanji, te postane podložan različitim upalama. Samim time, mijenja se i propusnost crijeva na određene antigene iz hrane.

 

Vrste intolerancije

Obzirom na mehanizam nastanka i vrste reakcija, intolerancija na hranu može izazvati tri skupine poremećaja:

  • Metaboličke reakcije na hranu ili tvari iz hrane, koje su uzrokovane urođenom ili stečenom greškom u metabolizmu hranjivih tvari (celijakija, dijabetes, fenilketonurija, deficit laktaze)
  • Farmakološke reakcije na tvari koje se prirodno nalaze u hrani (salicilati, amini) ili u različitim aditivima (boje, emulgatori, konzervansi, pojačivači okusa)
  • Toksične reakcije kao posljedica kontaminacije, a izazvane su otrovima koji se oslobađaju iz hrane (bakterije), npr. kod trovanja hranom

No_

 

Simptomi intolerancije

Bolest, zbog neodređenih simptoma širokog raspona djelovanja, često ostane neprepoznata, ponekad i kroz dulji period. Iako nije opasna po život, može imati ozbiljne posljedice na sportaša koji je svakodnevno izložen jakim psihofizičkim naporima. Trudimo se jesti normalno, misleći pritom kako dobivamo sve hranjive tvari koje su prijeko potrebne za održavanje zdravog metabolizma i u konačnici i sam napredak, a tijelo pokazuje sve više simptoma koji nas koče u održavanju normalne sportske aktivnosti. Stanje s vremenom postaje kronično, a ponekad simptomi mogu i potpuno izostati, što omogućava bolesti da fino napreduje, organizam se sve više iscrpljuje, a sportski uspjesi zaostaju.

Smetnje obično dolaze do izražaja oko pola sata ili sat vremena nakon obroka, no ponekad se prvi znakovi reakcije mogu pojaviti i nakon 48 h:

  • Probavni sustav (grčevi, mučnina, nadutost, ranice u ustima, proljev, zatvor)
  • Koža (osip, svrbež, ekcem, akne, urtikarija, psorijaza, dermatitis)
  • Respiratorni sustav (rinitis, sinusitis, suhi kašalj, astma, otok nosne sluznice i ždrijela)
  • Neurološki (vrtoglavica, omaglica, glavobolja, migrena)
  • Psihološki (tjeskoba, letargija, depresija, umor, gubitak motivacije).

 

Dijagnosticiranje intolerancije

Dijagnoza bolesti se postavlja na temelju osobne i obiteljske anamneze. Prvenstveno se primjenjuju testovi na alergiju, kako bi se eliminirala mogućnost alergijske reakcije, obzirom da se mnogi isti simptomi mogu pojaviti u oba slučaja. Nakon što se ukloni sumnja na alergiju, te drugih mogućih uzroka bolesti, radi se test intolerancije na hranu, kojim se iz seruma bolesnika dokazuje prisutnost IgG antitijela. Ova antitijela nastaju nakon što je u organizam unesena hrana koja potiče intoleranciju, spajajući se s antigenima iz hrane, koje organizam na taj način želi ukloniti. Pritom nastaje kompleks antigen-antitijelo. Ovakvih spojeva se stvara sve više i više i naposljetku ih ima toliko mnogo da se, putujući kroz organizam, zadržavaju u različitim dijelovima tijela i tamo uzrokuju probleme.

Testovi intolerancije na hranu su raznovrsni. To su npr. izdisajni test, različite krvne pretrage, zatim molekularna dijagnostika, ali i tzv. eliminacijska dijeta, kojom se izbjegavanjem određenih namirnica kroz neko dogovoreno vrijeme nastoji potvrditi povezanost simptoma uz tvari koje se u tim namirnicama nalaze. Provode se ciljano i ovisno o tome koji se poremećaj nastoji dokazati, stoga je kvalitetno informiranje od velikog značaja za sportaša.

Od velike pomoći u otkrivanju bolesti može biti i vođenje dnevnika prehrane u kojemu se bilježi vrsta hrane koja se jede, vrijeme i količina, te se prate simptomi koji se potom razviju. Određene namirnice je potrebno naizmjenično unositi i izbacivati iz prehrane kako bi se sa sigurnošću uspjelo utvrditi koje od njih izazivaju reakciju. Takav način može biti efikasan i od velike pomoći, no za konačnu dijagnozu su laboratorijski testovi neizostavni.

 

Liječenje intolerancije

Prvi korak ka izlječenju je potpuno izbacivanje namirnica koje uzrokuju intoleranciju. To je prva, tzv. inicijalna faza liječenja, kojom je cilj postići potpuno povlačenje simptoma, a to se ne može dogoditi preko noći, zbog čega valja biti strpljiv i ustrajan. Simptomi ne dolaze naglo, već je to proces koji traje, stoga je za očekivati da će do povlačenja simptoma također doći postupno, obično kroz period od 4 do 6 tjedana. U drugoj fazi, tzv. fazi održavanja, trajno se izbjegavaju namirnice, kako bi se postiglo dugoročno poboljšanje i spriječio povratak bolesti.

Kao nuspojava čišćenja od uzročnika može se pojaviti učestalo mokrenje, no to je zapravo pozitivna reakcija organizma, koji se tim putem rješava nakupljenih imunokompleksa (IgG-antigen iz hrane), koji zapravo i stvaraju probleme u čitavom procesu bolesti.

Iz svega navedenog se vidi da, obzirom na simptome koji se mogu pojaviti, različiti poremećaji intolerancije na hranu mogu drastično smanjiti kvalitetu i opseg treninga. Od svih fizičkih simptoma, koji mogu biti izuzetno neugodni, pa u nekim slučajevima i teški, možda se ipak najteže nositi s onim psihogenim faktorima. Tjeskoba, letargija, gubitak motivacije, depresija i umor su redoviti pratitelji ozbiljnog stanja u sportu, kojega zovemo pretreniranost, pa se čini gotovo nemoguće odrediti je li zaista došlo do toga ili se ipak radi o bolesti. Izbjegavanjem nekih vrsta hrane, dok još ne znamo od čega bolujemo, nosi sa sobom rizik pojave deficita tvari, poput vitamina i minerala, koji su nužni za bavljenje sportom kao i za uspješan oporavak nakon treninga.

Ključno je, dakle, na vrijeme pokušati otkriti bolest, kako bi se uspješno držala pod kontrolom i omogućila nesmetano uživanje u sportu i daljnje nizanje sportskih uspjeha.

Autor: 3sporta / Dina Tuzlić

 

(658)

TRČIMO! 300×250

Vrijedi pročitati