Home Trčanje Naličje medalje Trčanje u velikim gradovima – New York

KAKO JE TO U GRADU KOJI NIKAD NE SPAVA
Trčanje u velikim gradovima – New York

129
0

Trčanje u velikim gradovima, prožetim prometnicama i s minimalno zelenih površina može biti veliki problem. S jedne strane nedostatak trkačke infrastrukture, a s druge zagušenost nogostupa pješačkim prometom. Uključivanje među automobile nije nikada pametan potez jer je na tom području razlika u sudbini trkača i vjeverice samo u količini krvave mrlje koja će ostati.

Du Motion 300×250 3

Zato su parkovi i ostale zelene površine jezgra trkačkog života, još jedino mjesto gdje mješalica za asfalt i beton nije prekinula povezanost sa prirodom. Jedan od takvih asfaltirano-betoniziranih gradova je i New York. Unatoč tome , to je na neki način “rodilište” rekreativnog trčanja kakvog znamo danas i jedno od mjesta iz kojeg je krenuo američki, a kasnije i svjetski trkački boom.

Centralna pravna osoba trčanja u NYC je New York Road Runners Club (NYRRC),  predvođen u ključnim trenucima  slavnim Fredom Lebowom koji je nažalost podlegao karcinomu 1994. U trenutku osnivanja 1958. Klub je imao 47 članova da bi današnje procjene govorile o 40.000 registriranih članova, preko 100 raznih utrka od koje su  definitvno najznačajnije newyorški maraton ili pak utrka na vrh Empire State Buildinga.

Kolika je važnost trkačkog života u NY govori i činjenica da na dan maratona zatvore prometnice “prijestolnice svijeta”  da bi se tamo  nekih  40.000 trkača iz cijelog svijeta gegalo za par Afrikanaca koji trče ispred.  Za usporedbu naše  gradske trke se marginaliziraju i u poluselo-polugradićima šalju u kukuruzišta, makadame i slično, zbog “sigurnosti”.

Podaci govore o tome da je komemoraciju nakon smrti Freda Lebowa pohodilo u jednom trenutku  oko 3.000 ljudi, a da je više ljudi bilo samo na komemoraciji Johna Lennona. I jedna i druga komemoracija su održane u Central Parku, mjestu gdje je šetao John Lennon, ali i trčao Fred Lebow sa svojim sljedbenicima.


Central Park

Central Park je središnji park na Manhattanu, jednoj od pet “općina” na koju je NY podijeljen.  Službeno dizajniran i otvoren 1857. godine, proteže se na 3.41 hektara zelenih površina, šuma i jezeraca, ispresjecanim cesticama koje služe za promet biciklima, pješacima i svim vozilima na vlastiti pogon kao i kočijama s konjima.  Park je u obliku pravokutnika, omeđenog avenijama i ulicama te je širok 0,8 km, a dug oko 4 km. Najveće jezero je ono koje je dobilo ime Jackie Kennedy Onassis, a kolokvijalno se naziva The Reservoir, što me je bila i osnovna namjena. Jezero je poznato iz mnogih filmova, a vječnu slavu mu je donio film Maratonac, gdje Dustin Hoffman trčeći oko njega trenira ili bježi za/pred sumanutim nacističkim zubarom.

Sredinom osamdesetih Central Park je, kao i NY, bio poznat po visokoj stopi kriminala, pa je tako godišnje u Parku bilježeno oko 1000 kaznenih dijela raznih profila dok je danas ta brojka na manje od 100. Moglo bi se zaista mnogo pisati o znamenitostima i ostalome što se tiče Central Parka, no ovdje je riječ o trčanju.

Trčanje je u Central Parku vezano uz Freda Lebowa, pa je tako poshumno dobio spomenik i skulpturu na istočnoj strani parka, a o važnosti NYRRC, govori i činjenica da im je sjedište na Upper East Sideu (najskuplji dio Manhattana) u  89. ulici tik uz sam Park, a sjedište izgleda kao mali HNK (zgrada Hrv. narodnog kazališta).


Trčanje u Central Parku

Kao trkač, a ukoliko se zateknete u NY, morate doći u Centra Park i otrčati barem  jedan krug. Puteva ima mnogo, no onaj najčešće upotrebljavan je dug oko 6 km i ide uz sam rub Parka. Konfiguracija nije nimalo ravna, moglo bi se reći da je valovita, a na jednom dijelu ima i manji uspon od kojih 500 m dužine. Društvo vam rade i ostali trkači stanovnici Manhattana kao i biciklisti koji voze svoje krugove.  Možete početi krug na Tavern On The Green, bivšem restoranu, a sada svojevrsnoj upravnoj zgradi i suvenirnici te mjestu gdje je cilj NY maratona.  Ako imate pratnju kojoj se ne trči možete  za nekih 20$ po satu unajmiti bicikl te oboje uživati u prirodi okruženoj betonom.

Vjerojatno zbog skupoće smještaja nećete odsjesti u blizini Parka pa se treba presvući i ostaviti negdje stvari. Ako se sami i nema vam tko pričuvati stvari, i za to ima nekoliko rješenja. Uz sam rub Parka je Metropolitan Museum of Art te možete u njihovoj garderobi ostaviti stvari. Nije potrebno platiti ulaznicu da bi se došlo do garderobe. Drugo rješenje je da odete do sjedišta NYYRC i za 2 dolara ostavite stvari u ormariću. Tu je potrebno imati vlastiti lokot kojim ćete zaključati ormarić. (primjerice ista stvar je na javnim bazenima gdje vas ne puštaju unutra ako ne pokažete kapicu za plivanje i lokot na šifru, za gaće nitko ne pita).

Mnogi kod nas bi se upitali da kako ta površina nije postala građevinskom, a uslijed manjka istog. Osim zdravog razuma da se očuva zelenilo usred betonske šume je i da je 2005. napravljena procjena vrijednosti  zemljišta te je procijenjena na 528,783,552,000 dolara.

Bez obzira na doba dana, uvijek ćete sretati mnoštvo trkača, a za vikend srećete i poveće grupe od po čak 50 do 100 ljudi, očito klubove. Ljubitelji ženske i muške ljepote mogu također uživati  na svojevrsnoj trkačkoj modnoj pisti te demonstraciji raznih atributa.  Povremeno budu organizirane i lokalne utrke , nešto tipa kros lige, a time da je startnina na razini naših utrka (20 dolara pa prema više), a za to dobijete samo broj. U pravilu bude toliko trkača koliko na našim najmasovnijima.


Kako si priuštiti trčanje u Central Parku?

New York je grad koji je izrazito skup, što zbog troškova samo puta do tamo, što zbog boravka i troškovi nerijetko pređu 10.000 kn, a obično ako idete preko agencije platite puno, a dobijete komercijalni provod. U ovo teško doba nezaposlenosti bilo bi svirepo govoriti da je sve moguće ako se želi, ali istina je zapravo takva.  Koliko samo ljudi plaća kredite za nove automobile, troši na registracije i održavanje, kupuju tenisice za više od 1.000kn, traperice za 600 kn i tko zna što još – ušteda na tim “troškovima” u jednoj godini može biti tolika da si možete priuštiti put u New York u prvoj klasi i odsjedanje u nekom normalnom hotelu, a žrtva je voziti se u autu starom 10 godina ili nedaj bože hodati na posao ili voziti bicikl na posao. Mlađi i avanturistički raspoloženi  ljudi imaju mogućnost CouchSurfinga, kombiniranje jeftinijih letova, putovanje izvan turističke sezone i slično.

Autor: Pavao Vlahek

(129)

TRČIMO! 300×250

Vrijedi pročitati