Home Trčanje Naličje medalje [TRČI I PIŠI] Sarajevo polumaraton – vraćam se opet

VOLIM BOSNU
[TRČI I PIŠI] Sarajevo polumaraton – vraćam se opet

729
0
ASICS 300×250 jesen/zima 2018

Prije kojih mjesec, dva, odlučio sam da ću svoj jubilarni 70. polumaraton otrčati po drugi puta u olimpijskom gradu Sarajevu. Već ranije planirani dvodnevni boravak morao sam u zadnji tren otkazati zbog nekih privatnih komplikacija i na utrku krenuti iz Kutine na sam dan utrke u 3 ujutro.

 

NW_MgDirekt1

Izlazak iz zgrade, kad vani potop. Čekam da se malo primiri kiša i trčim do 100 – tinjak metara udaljenog auta na parking. Utrka je već počela, a da nitko nije pukno u zrak iz startnog pištolja. Nisam upalio Garmin i nemam dokaz, al vjerujte na riječ. Personal Best na 100 m.

Utrpavam ekipu i krećemo na četverosatni put do 350 km udaljenog Sarajeva. Kiša je već polako za nama, a uz nas većim dijelom puta vjerno nas prati rijeka Bosna. Uz moj PB na 100-tki, sigurno i novi Guinnessov rekord u broju policijskih „milicijskih“ patrola. Tamo – vamo najmanje 30. Prvo pišanje u Kaknju.

Oko 7 sati ulazimo u Sarajevo i lagano plovimo ulicama grada tražeći najbliže moguće mjesto za sparkat auto blizu starta utrke. Preuzimanje broja i okidanje par slikica u okolici startno ciljnog prostora, kavica i “Kim Kardashian“ selfie starije kćeri u ogledalu super uređenog wc-a. Wc – i su neizbježan dio svakog pravog maratonca I uvijek mu se rado veselim.

 Gledam u vrećicu ili popularni “Goodie-Bag“ : kvalitetna i lijepa majica za trčanje, lijepa medalja sa motivima sarajevskih mostova, vrećica za tenisice, prašak za veš, unisex ulošci, Čunga Lunga krosan, čokoladice x 2, bon za pasta party dan prije utrke, bon za ćevape poslije utrke i hrpa raznih popusta i drugog promotivnog materijala. Jako bogato i korisno i stvarno pohvale organizatoru u tom dijelu, pogotovo kada se uđe u cilj i dobije još dodatno: bon za pivo, Dukat fit mlijeko, vodu, vrećice magnezija, banane, degustacija energetskog napitka u neograničenim količinama i još što šta… Mogu slobodno reći da je ovo možda i “najbogatija” utrka u tim segmentima na kojoj sam do sada sudjelovao.

Startnina za utrku je iznosila 200,00 kn. Nije malo.

21769505_1399642276757533_922955495_n UTRKA

Prošli puta sam bio na ovom polumaratonu 2011. i ne znam zašto mi je ostalo u glavi da je trasa ravna, jer stvarno nije. Valjda starim, pa sve više zaboravljam. Šta sam ono rekO ?

Sjetivši se jutrošnjih vremenskih (ne)prilika i znoja u majici bez rukava i vrućine prije pucnja startnog pištolja, nećkam se dal krenuti tempom kojeg sam isplanirao ranije. Idem, pa kud puklo……..sat poslije…….Puklo je. Krećemo !

Prvih 2,3 km uzbrdo i dolazimo do olimpijskog stadiona Koševo, gdje unutar stadiona radimo i krug. Moram priznati da mi je to bio i najiščekivaniji dio utrke, i da sam ostao poprilično razočaran izgledom derutne atletske staze unutar stadiona.Preloše je preblaga riječ. Tribine, travnjak, semafor – ok, al okoliš stadiona i atletska staza UŽAS.

Blago nizbrdo slijedećih 2,3 km. Prva okrijepa – voda – tanko – malo volontera – mora bolje. 9. km okret, okrijepa – opet slabo. Dvije, tri volonterke premalo i jedva stižu i u tom trenu mi tip dodaje flašu od 1,5 litre vode sa kojom trčim slijedećih 50 metara.

Krajcamo se na jednomo dijelu sa sporijom ekipom na sljedećoj okrijepi, a tamo kaos. Jedan nateže iz 5 litara kanistera, a ostalih 20-tak kao zombiji kruže oko stola.Volonteri su davno već pobjegli odavde. Moram priznati das u okrijepe bile vrlo česte i poželjne zbog velike vrućine, PLUS, ali nisam siguran da su uspjele prožvakati veće grupice sporijih trkača u dolasku. I onda okrijepa koju ću pamtiti cijeli život.

Trčim i vidim na drugom dijelu stola u prozirnoj čaši energentski napitak kao. Zaletavam se, uzimam …. Kad tip viče “Gooooospodine to vam je v…..” i EKSAM … I tip završi “To vam je vino bilo”. Magareće glave krećem u finiš. Oznake za kilometere ne vidim i moram priznati da sam uz stazu čuo samo dva ili tri puta “Ajmo MOMCI”. Zaključujem, Sarajlije glatko pobjeđuju Zagrepčane u nezanimanju oko maratona.

Nisu ni pomogla 2,3 pointa sa velikim zvučnikom i glasnom muzikom oko kojih nikoga nije bilo.

No, na samoj stazi je bilo mnogo poznatih lica i često se moglo čuti međusobno bodrenje. U pomanjkanju veće podrške navijača sa strane,“atraktivna” trasa je izgubila veliki dio atraktivnosti. Može bolje. Finiš i ulazak u cilj je ipak imao veći broj navijača koji su napravili uski lijevak, i u zadnjih 100 metara podjelio sam 20-tak give-me-five najmlađima.

Šta reći na kraju ? Ukratko. Staza polumaratona nije baš pogodna za obaranje osobnih rekorda, goodie bag i ciljni prostor BEST OF THE BEST. Navijanje, organizacija na okrijepama, volonteri koji pokazuju put i jedina stvar koja me je zasmetala, a vjerujem kao i svakog trkačkog fanatika “Rezultati će biti VEĆ sutra” – MOŽE BOLJE.

21769818_1399642326757528_218846031_n 

Na 11. Sarajevskom polumaratonu je ukupno nastupilo oko 3000 trkača iz više od 30 zemalja svijeta, a moglo se trčati na polumaratonskoj distance, štafetnom triatlonu, Fun Run 4km, dječjim utrkama, a bila je organizirana i utrka za osobe s invaliditetom. Prvi na polumaratonu u cilj u muškoj konkurenciji utrčao je Mađar Tamas Nagy, dok je među ženama najbrža bila BH atletičarka Lucia Kimani.

Povratak kući i stajanje na benzinskoj usput da se potroši onih viška maraca što je ostalo. Stavljanje artikala na pult i čekanje prodavača da pređe nivo na igrici da nas posluži. Volim Bosnu. Sve u svemu. U Sarajevu je bilo merak (hrv. gušt) iliti preciznije ćejf (hrv. hebeni gušt). Vraćam se opet.

Napisao: Goran Todorov

(729)

Vrijedi pročitati