NEOPISIVO! Tu sam riječ mnogo puta čuo kad bi pitao nekoga da mi opiše svoje prvo Ironman iskustvo. U zadnjih par dana i ja često koristim tu riječ. Pošto “neopisivo” ne mogu opisati, pokušati ću u ovom tekstu prenijeti barem dio onoga što sam doživio proteklu nedjelju.
Povijest
Do 2001. godine se u njemačkom gradiću Roth održavalo Ironman Europsko prvenstvo. Te su godine vlasnici Ironman licence pred organizatore utrke u Roth-u postavili nemoguće uvjete za produžavanje spomenute licence. Herbert Walchshofer se tada odlučio za nešto što su mnogi smatrali nemogućim. Odlučio je nastaviti organizirati utrku u Rothu, ali ovaj put pod drugim imenom, Challenge Roth. Prve godine se broj natjecatelja prepolovio, ali ljudi su uskoro shvatili da je legendarna utrka ostala ista, promjenilo se samo ime. Od tada Challenge Roth bilježi konstantan rast, a u međuvremenu je niknulo još 12 utrka diljem svijeta pod Challenge imenom. Trenutno mnogi smatraju Challenge jačom organizacijom od Ironmana na području Europe. Utrka u Rothu je trenutno najveća utrka na Ironman distanci u svijetu. Evo i brojeva koji ju čine najvećom:
5.300 broj natjecatelja, od toga 3300 pojedinačno te oko 2000 u štafetama
180.000 broj gledatelja uz stazu ove godine prema procjeni njemačke policije
>5.000 broj volontera
3.000.000 broj klikova na službenoj web stranici utrke na dan natjecanja
(više od broja klikova na stranici Londonskog maratona)
Solarer Berg
Ono što sam u nedjelju doživio u Rothu nisam doživio ni na jednoj drugoj utrci do sad. Dok ovo pišem, par dana nakon utrke, još uvijek se naježim kad se sjetim pojedinih dijelova staze. Organizacija je savršena, ali ono što utrku čini posebnom su navijači. Vratio bi se u Roth samo da mogu još jednom proći Solarer Berg.
Utrka
Na put sam krenuo u srijedu jer sam u četvrtak ujutro morao biti na doping kontroli koja je obvezna za sve natjecatelje u profesionalnoj kategoriji. Bila mi je to prva doping kontrola u životu. Ovaj raniji dolazak mi je omogućio da sve formalnosti prije utrke obavim u miru i da se stignem dobro odmoriti za utrku.
Dan je krenuo loše. Ne znam jesam li za vrijeme plivanja još spavao ili me u podsvijesti bilo strah ići prejako na startu ovako duge utrke. Uglavnom, iz vode sam izašao nakon 53 minute sa 4 minute zaostatka za natjecateljima s kojima inače plivam. Dobra strana Ironmana je da ima dovoljno kilometara da se isprave greške, pa sam znao da još mogu ostvariti dobar rezultat ako odradim bicikl i trčanje onako kako sam vjerovao da mogu.
plivanje 3,8 km: 53:18 min
Nakon izlaska iz vode sam zgrabio vrećicu* sa mojim startnim brojem, otrčao u šator i skinuo neopren. Trebao sam staviti neopren u vrećicu, ali pojavio se jedan problem. Vrećica nije bila tu. Bio sam siguran da sam je uzeo pa sam 10-15 s zbunjeno gledao oko sebe. Pretpostavio sam da mi je ispala dok sam trčao prema šatoru. Optimistično sam krenuo natrag u nadi da ću brzo naći svoju vrećicu izgubljenu negdje između 5.000 ostalih vrećica koje su se razlikovale samo u startnom broju zaljepljenom na njih. Sreća je bila na mojoj strani pa sam relativno brzo uspio. Sve to me koštalo vjerojatno malo više od minutu. A što je jedna minuta na utrci od preko 8h? (vidjet ćemo kasnije)
*vrećica: tranzicija je organizirana na način da se stvari za bicikl ostave u vrećici (u mom slučaju samo startni broj koji ide oko pasa, neki ostavljaju i biciklističke sprinterice). Nakon što se izvade stvari koje ti trebaju za bicikl u vrećicu se stavljaju stvari koji si koristio na plivanju (neopren, naočale…). Vrećice su označene brojem i na kraju utrke ih prebace u ciljnu zonu
Zbog brzih vremena mnogi misle da je biciklistička staza u Rothu ravna. Međutim to je dosta daleko od istine. Na 180 km se nakupilo preko 1400 m vertikalnog uspona. Ono što ovu stazu čini brzom su savršeno glatke njemačke ceste.
U prvih 40 km sam prestigao jako puno natjecatelja, što je potvrdilo moju sumnju da sam imao loše plivanje. Većina je imala troznamenkasti startni broj (brzi amateri), a tek je nekolicina imala dvoznamenkast broj (profesionalci). Kasnije je bilo znatno manje preticanja, ali više nije bilo troznamenkastih brojeva. U drugom krugu je nastala poprilična gužva zbog sporijih natjecatelja iz kasnijih startnih grupa, ali nije bilo većih problema sa preticanjem. Noge su bile nešto teže nego na početku, činilo mi se da se i vjetar malo pojačao, ali uspio sam držati sličnu brzinu kao u prvom krugu.
bicikl 180 km: 4:29 h
U tranziciji sam pogledao na sat i vidio 5.26 h što je značilo da uz maraton od 3 h idem ispod hrvatskog rekorda. Osjećao sam se odlično, kao da uopće nisam plivao ili vozio bicikl. Prvih par kilometara nakon vožnje bicikla redovito trčim malo brže jer mi vožnja poremeti osjećaj brzine. Nakon tih par uvodnih kilometara usporio sam na oko 4.10 min/km što mi je djelovalo vrlo lagano, ali sam se stalno podsjećao da trebam biti strpljiv jer imam još puno kilometara ispred sebe. Očekivao sam da će mi ovaj tempo nakon nekog vremena postati dosta težak, pa sam planirao trčati tim tempom prvu polovicu i pokušati ubrzati u drugoj ako se još uvijek budem osjećao dobro. Nakon 12 km došao sam do prvog okreta gdje sam mogao procjeniti trenutni plasman. Raelert i Kienle su bili daleko ispred, onda je išao Cunnama, pa onda velika grupa natjecatelja ne predaleko od mene. Nanjušio sam priliku za jako dobar plasman. Još uvijek sam se osjećao odlično i odlučio sam podići tempo.
Oko 20. km sam još uvijek bio na 14. mjestu, a onda je krenulo preticanje i 10 km kasnije sam već bio debelo u TOP 10. Na drugom okretu, otprilike 10km prije cilja sam vidio da sam u igri za postolje. Tempo je malo skliznuo, ali sam i dalje trčao brže od natjecatelja ispred mene. Sve je išlo bolje od očekivanja pa mi je bilo teško sakriti osmijeh. Prvu pravu krizu sam imao između 35. i 40. km. Bio sam tako blizu cilja, a izgledalo mi je da ima još jako puno. Od izlaska iz vode do oznake za 38. kilometar me nitko nije prestigao. Ni tada me nitko nije prestigao nego me prestigla! A već sam se ponadao da do toga neće doći. Unatoč krizi koju je dodatno pogoršala Chrissie držao sam tempo ispod 4.20 min/km samo što više nije bilo nimalo lagano i osmijeh se transformirao u grimasu. Zadnja dva kilometra smo trčali kroz centar grada prepun navijača, tako da je taj dio prošao jako brzo.
trčanje 42km: 2:52h
ukupno: 8:19:19 h, 6. mjesto
Prezadovoljan sam i rezultatom i plasmanom. Vjerovao sam da mogu ispod 8:20 ako sve prođe savršeno, a na kraju sam ostvario taj rezultat i bez savršene utrke.
Od postolja sam bio udaljen 3 minute, a od 4. mjesta malo više od minutu. Drugi put sigurno neću ispustiti nikakvu vrećicu. Ispostavilo se da sam ispustio vrećicu s 1900€.
Par sati nakon utrke do mene je došao Lothar Leder i raspitivao se tko sam, što sam i sl. Jedan od boljih trenutaka tog dana i potvrda da sam imao jako dobru utrku.
Za sve koji ovo čitaju ovaj je rezultat došao kao iznenađenje, a meni je bio samo potvrda nečega što sam već znao. Mislim da sam na dobrom putu i da se sigurno neću zaustaviti na 8.19h.
Ostali
Na utrci je nastupilo još nekoliko hrvatskih natjecatelja.
Željka Šaban je spustila ženski hrvatski rekord na 10.38h.
Kristina Škevin je debitirala sa 11.19h.
Hrvatski zet Matthias s kojim sam putovao u Roth je odradio utrku prema planu za odličnih 9.35h.
Hrvatski Njemac Christian Sabolić je utrku završio za 10.55h, a Zvonimir Marinčić za 12.40h.
rezultati se mogu pogledati na ovom linku.
Još malo…
Proglašenje je bilo organizirano dan nakon utrke u velikom šatoru. Unatoč velikoj vrućini šator je ostao pun do kraja svečanosti. Atmosfera je bila nabijena emocijama tako da sam vidio ljude koji su plakali dok je Chrissie držala pobjednički govor.
Top10
Proglašenje po kategorijama je bilo organizirano na način da se u isto vrijeme prozovu trećeplasirani iz svih dobnih grupa, pa onda drugoplasirani i prvoplasirani. Na taj način su dosta ubrzali dodjelu medalja. Možda bi mogli nešto naučiti od njih. Jedino su natjecatelji iz najstarije dobne grupe prozvani posebno. Inače, nastupila su 3 natjecatelja u dobnoj grupi od preko 70 godina, a najstariji od njih je ’37 godište. Sva tri su završili utrku unutar vremenskog limita.
Točno sam izračunao koliko mi treba da je dobijem, ali me ove godine zeznula i išla još minutu brže
Autor: Andrej Vištica
