Nakon velikog uspjeha hrvatskog triatlona koji je ostvarila Sara Vilić na utrci Europskog kupa u Turskoj, zamolili smo je za kratki interview.
Prije svega, u ime čitatelja portala 3sporta.com želim ti čestitati na izvrsnom rezultatu koji si postigla na utrci Europskog triatlon kupa u Turskoj Antalyi! Može li nam nešto više reći o toj utrci?
Hvala na čestitkama! Utrka u Turskoj ovaj vikend sve u svemu bila je odlična. Organizacija utrke je bila dosta dobra i, koliko sam čula, puno bolja nego prethodne godine. Start je nama ženama bio u 11 h, vrijeme je bilo fenomenalno, malo vjetrovito ali sunčano i toplo. Plivalo se u moru, vozilo se 8 krugova po 5 km (40 km) sve uz more, dok se trčalo 4 kruga po 2,5 km (10 km) s blagim nagibom u svakom krugu.
Tko je sve putovao u Tursku?
Društvo su mi pravili u Turskoj naš najbolji seniorski reprezentativac Matija Lukina koji je svoju trku završio na 30. mjestu. Vođa puta je bio moj trener Martin Papišta, što je naravno bio još dodatni plus za moju trku.
Kako je tekla utrka?
Prije svega mogu reći da je trka za mene osobito bila fenomenalna, sve mi se poklopilo, dala sam sve od sebe i uspjela sam odraditi super utrku.
Plivanje, koje mi je inače najjača disciplina, ovaj put nije bilo baš tako kako smo zamislili. Uvjeti u vodi su bili dosta otežani – more je bilo vrlo valovito i struja je bila jaka. Nisam uspjela uloviti neki ritam na tim valovima i na početku sam imala malo problema s orijentacijom. No ipak sam uspjela isplivati s prvom grupom, na repu prve grupe.
Na biciklu nas je bilo 8 cura u grupi tokom svih 40 km. Bilo je dosta vjetrovito i meni osobito do sada jedna od najtežih vožnji na utrci. Uglavnom izdržala sam i stigla na 10 km trčanja s prvom grupom.
Na početku mi je bilo dosta teško jer je već i vožnja bila naporna, međutim vrlo brzo sam našla svoj ritam i dobar osjećaj mi se vratio. Do 2. kruga sam bila na 5. poziciji dok sam skužila da mogu više, prešla sam 2 cure i našla se na 3. poziciji koju sam uspjela zadržati sve do kraja. 
Kako si doživjela svoje prvo postolje na ITU utrci u karijeri?
Nezaboravan trenutak i osjećaj! Nažalost, ceremonija je sama po sebi bila malo lošije organizirana i neobična. Ali nije me ništa spriječilo uživati u tom trenutku. Bila sam dosta ponosna i bila mi je čast biti na postolju među seniorkama na Europskom Kupu.
Studentica si KIF-a, triatlonka, atletičarka… kako uspijevaš “pomiriti” sve svoje obaveze?
Moram priznati da nije baš najlakše sve uskladiti. Treniram dnevno minimalno dva puta, nekada i tri puta pa je teško još i studiranje uskladiti. Znam nekada biti dosta umorna na treninzima jer mi je cijeli dan ispunjen predavanjima i treninzima. Na svu sreću našla sam atletski klub, AK Agram, koji mi uvijek izlazi u susret i koji mi uvijek pomaže . Sa njima mogu uvijek trenirati i u društvu trčati treninge koji se uklapaju u plan treninga.
Koji su ti planovi i ambicije za ovu sezonu?
Vrhovi ove sezone će mi biti Europsko prvenstvo 1. 9. u Španjolskoj i Svjetsko prvenstvo krajem 10. mjeseca na Novom Zelandu, oba u U23 kategoriji. Sljedeća nama vrlo bitna utrka bit će Svjetski kup u Banyoles (E), a prije toga još jedan Europski kup u Cremoni. Između ostalog odradit ću nekoliko utrka u Francuskoj za moj francuski team nastupajući u njihovoj prvoj ligi. Naravno, nastupat ću i na državnim prvenstvima Hrvatske.
A koji su ti dugoročni snovi u sportu?
Moj dugoročni san su OLIMPIJSKE IGRE 2016. u Rio de Janeiru.
Rođena si u Austriji, sada živiš u Zagrebu. Zašto si se odlučila “vratiti” u Hrvatsku i jesi li zadovoljna uvjetima koje ovdje imaš?
Nakon jako dugog razmišljanja odlučila sam se za Zagreb, prvenstveno jer mi je ovdje u Zagrebu trener, a za vrhunski rezultat je iznimno bitan svakodnevni protok informacija između sportaša i trenera. Nadalje mi je to više-manje bila jedina mogućnost uskladiti studiranje s treninzima. S uvjetima sam isto vrlo zadovoljna, veliki plus mi je to što je sve na korak, živim u studenskom domu na Savi i ŠPK Mladost mi je blizu, tako da ne moram trošiti energiju na putovanja s treninga i na trening.
Sara, želimo ti puno uspjeha u nastavku karijere!
Hvala!
Autor: Zvonimir Mikašek
