Našli smo se na Jarunu, pored “doma” triatlonaca dok je Zagreb hladila sibirska anticiklona. Odradili smo kratki foto-session za potrebe ovog intervjua. Andrej Vištica je mladić koji zna što želi i teško radi na postizanju svojih ciljeva. Iako je jedan od najboljih, Andrej je običan, skromni mladić. I zato mu želimo da uspije!
Ime: Andrej Vištica
Rođen: Ljubuški, BIH, 31. 5. 1983.
Mjesto prebivališta: Zagreb
3sporta: Kada si se počeo aktivno baviti sportom?
Sport me uvijek zanimao, ali odrastao sam u maloj sredini u ratno vrijeme kad nije bilo pretjerane mogućnosti izbora. Par godina sam trenirao nogomet, a nakon toga tenis. Za tenis sam se ozbiljno zainteresirao, ali roditelji su me malo ohladili od toga. Premda mi to nikad nisu priznali mislim da nisu željeli da zapostavim školu zbog sporta. Sad, nakon što sam završio fakultet u struci koja nema nikakve veze sa sportom, ponovno se vraćam onome što me zanimalo u djetinjstvu. Možda bi bilo jednostavnije da su me odmah usmjerili u tom pravcu, ali ne žalim ni za čim. Završio sam fakultet i okusio život dosta različit od života profesionalnog sportaša. Srećom da sam se zainteresirao za sport u kojem se na vrhunac dolazi između 35. i 40. godine života, pa još imam dosta vremena.
3sporta: Jesi li imao neke sportske uzore u djetinjstvu?
Nisam bio plačljivo dijete, kažu da nisam plakao ni za vrijeme poroda. Jedan od rijetkih trenutaka kad sam pustio suzu je bio nakon što sam čuo da je Dražen Petrović poginuo. Nakon toga sam svaki dan išao na školsko igralište i nadao se da ću ga jednog dana zamijeniti. Kasnije, kad sam počeo trenirati tenis, uzor mi je bio Goran Ivanišević. Možda ne i najbolji uzor s obzirom da su reketi bili skupi i nije bilo baš lako roditeljima prodati priču da mi je reket ispao iz torbe i slomio se. 
3sporta: Kako si otkrio triatlon i kada si se počeo baviti triatlonom?
Za triatlon sam prvi put čuo za vrijeme OI u Sidneyu. Triatlon nije medijski eksponiran pa je nakon toga brzo pao u zaborav. Na 3. godini fakulteta sam počeo trčati, pa sam tražeći članke o trčanju naletio na triatlon i već zaboravljeni interes je isplivao na površinu. Prvi triatlon sam završio u Ptuju 2006. godine.
3sporta: Što možeš istaknuti kao svoju najveću sportsku vrlinu?
Definitivno disciplina i strpljivost. Triatlon je sport u kojem se radom može nadoknaditi bilo kakav manjak talenta. A za to su potrebni upravo disciplina i strpljenje. Bez toga nema rezultata.
3sporta: A što ti je slabost?
Plivanje. Baš sam ovih dana razmišljao kako u zadnje tri godine nije bilo značajnijeg napretka, a lani sam čak napravio korak nazad. Primjetio sam da mi plivanje dosta pati kad povećavam volumen na biciklu, a u zadnjih par godina sam znatno više vozio bicikl jer sam utrke dugog triatlona stavio u prvi plan. Malo je frustrirajuće kad nakon 4 milijuna metara u bazenu nema napretka, ali treba biti strpljiv.
3sporta: Možeš li nam ukratko nabrojiti svoje najveće sportske uspjehe?
Možda mi je najveći uspjeh što sam svake godine do sad uspio poboljšavati rezultate. Tako da rezultati od prije 2 godine izgledaju dosta loše ako ih se uporedi s ovogodišnjim. Za sad mi je definitivno najveći uspjeh 6. mjesto na Challenge Roth utrci, najvećem triatlonu ironman distance u Europi. To mi je bio prvi nastup na ovoj distanci, a rezultat od 8.19 h je u to vrijeme bio i hrvatski rekord.
3sporta: Koliko i kako treniraš?
Imam dva ili tri treninga dnevno. U zimskom periodu je volumen nešto niži, a u sezoni se kreće oko 30 h tjedno. U tih 30 h otplivam otprilike 20 km, biciklom pređem 650 km i otrčim oko 80 km.
3sporta: Član si Triatlon kluba Zagreb, ali i jednog stranog tima. Možeš li nam pojasniti kako to funkcionira?
Prije godinu i pol sam stupio u kontakt sa Brettom Suttonom. On je jedan od najuspješnijih triatlon trenera uopće. Ukupno je trenirao 29 svjetskih prvaka između ostalih Chrissie Welington, Nicolu Spririg, Grega Benneta, Caroline Steffen…
Trenutno radi kao trener u profesionalnom triatlon timu TBB. Nakon tog inicijalnog kontakta otišao sam u njihov trening kamp u Švicarskoj. Ostali smo u kontaktu i prošle godine me uključio u razvojni dio tima i dodijelio mi Josepha Spindlera kao trenera. Ove godine sam trebao postati član prvog tima, ali čini mi se da ću morati još malo pričekati jer i oni imaju problema sa traženjem sponzora.
3sporta: Što treniraš najradije?
Ono što mi u tom trenutku najbolje ide. A zavisi i o vremenu. Na primjer, vožnja biciklom na sunčanih 25 st. C nije isto kao vožnja na kiši i 7 st. C ili na trenažeru.
3sporta: Kako uklapaš raspored treninga u svakodnevne obveze?
Prošle godine sam dobio status sportaša prve kategorije i pripadajuću stipendiju. Na račun toga sam skratio radno vrijeme u firmi na 28 h tjedno pa sad imam više vremena za trening. Dva dana u tjednu radim 8 h, a tri dana po 4 h. U danima kad radim duže napravim jedan trening prije i jedan poslije posla, a u danima kada radim kraće ostane mi vremena za 3 treninga.
3sporta: Koja ti je disciplina triatlona najdraža?
Ironman.
3sporta: Koji dio triatlona najviše voliš?
Bicikl.
3sporta: Koliko u svakodnevnom životu pažnje polažeš pravilnoj prehrani?
Ne razbijam previše glavu s prehranom. Nastojim jesti zdravo, ali ne kompliciram previše.
3sporta: Polažeš li veliku pozornost u kvalitetu triatlonske opreme, koju opremu koristiš?
Najvažnija oprema je “motor“, a njega se ne može kupiti. Od prošle godine me njemačka kompanija Sailfish oprema neoprenskim odijelima i dresovima za utrku. Ove ću godine trčati u Brooks tenisicama, Novatec me oprema karbonskim kotačima, a Sponser prehrambenim suplementima. Za bicikl još tražim sponzora, trenutno vozim Cervelo P3 kojeg sam morao kupiti sam.
3sporta: Koji su ti planovi za ovu natjecateljsku sezonu?
Ironman ispod 8.10 h i/ili plasman na postolje na nekoj od utrka Ironman ili Challenge serije.
3sporta: A gdje se vidiš za nekoliko godina?
Vidim se u poziciji profesionalnog sportaša. To je u stvari uvjet za ostvarivanje nekih drugih, malo jačih ciljeva.
3sporta: Što bi poručio početnicima u triatlonu?
Da ne zaborave uživati u sportu.
(Sva prava pridržana, Copyright Zvonimir Mikašek, 3sporta.com, PIS d.o.o. 2012.)
Autor: Zvonimir Mikašek / 3 sporta
