Maja Urban je članica Triatlon kluba Tri – Tim iz Osijeka te nova nositeljica državnog rekorda u ironman triatlonu koji je održan u Austriji. Majin trener je Aleksandar Tompa, čovjek uz kojeg je uspjela u svom rekordu. Porazgovarali smo s njima.
3sporta: Draga Majo, čestitamo ti na izvrsnom rezultatu koji si ostvarila na 29. Austria Triathlon Podersdorf 3. rujna 2016. godine. Trenutno si vlasnica novog državnog rekorda u ironman triatlonu s vremenom 9:45:17! Kako se osjećaš? Dojmovi?
Maja: Da, pobjeda, hrvatski rekord. Sasvim slučajno. Mislila sam da će biti super ako budem među prvih pet. I računala sam da vrijeme što bliže bude toj čarobnoj desetki, to bolje! A ono ode i ispod! Nisam znala da sam tako jaka.
Zadnji IM rezultat mi je bio 10.47 i to je bilo u Rumunjskoj u Oradei u 6. mj., tamo je bilo prestrašno vruće, biciklistička staza je bila puno teža itd., plivalo se 8 krugova u nekom jezeru topline i boje capuccina, a trčalo se 38 krugova. No, i tamo sam pobijedila. Čini mi se da sam bila četvrta ili peta sveukupno. Podersdorf je moja peta IM utrka. Cijelim putem sam bila prva, evo moja vremena po sektorima i sveukupno rezultati.
3sporta: Kako je bilo na utrci?
Maja: Bilo je uzbudljivo i kružno kao na svakom Ironmanu, 3.8 km plivanja, 180 km bicikl i 42 km trčanja. Pliva se u jezeru u kojem se može u svakom trenutku stati, mislim, nogama dotaknuti dno, pa su si ljudi tako znali stati, namjestiti si naočale i slično… Što stvara dodatnu gužvu.
Zajedno su krenule dvije trke: half i iron, što znači da je startalo oko 2.000 ljudi odjednom. Bilo bi bolje da su to odvojili barem 5 minuta. Kod tih natjecanja uvijek počnu priče o tome je li kraće izmjereno, ako netko iznenadi rezultatom, onda je priča da je kraće i sve se mjeri u centimetar. Ja nemam garmin, pa ne mogu reći koliko je centimetara koja trka duža ili kraća. I ne bavim se takvim stvarima. Svaka trka je priča za sebe.
Nakon toga dolazi bicikl. Staza je ravna, vozili smo šest krugova po trideset km. Inače, biciklistička staza u Podersdorfu je na glasu kao brza što bi značilo da se na njoj naprave bolji rezultati nego na drugim trkama. Ali, ja sam za svaku, baš svaku čula priču da je brza, pa se samo smješkam na to. Očekivala sam da će biti i brža, naime, bilo je dosta skretanja kada se mora usporiti i biti oprezan.
Na trčanju je bilo četiri kruga po stazi gdje je hladovine bilo samo u tragovima. Bilo je jako vruće. Najčešće na trčanju ljudi riknu. Najzahtjevnije bih rekla da je trčanje jer čovjek još treba otrčati maraton nakon što se već nekih 5-6-7-8 sati zlopati na biciklu, a prije toga je i otplivao cca. sat vremena ili više. Trčanje je psihički najzahtjevniji dio. Moj trener kaže da je meni trčanje najjače, tj. da mi je to najbolja disciplina. Što je odlično jer je jako važno da do kraja ostanem jaka.
3sporta: Jesi li se dugo pripremala za ovu utrku i za ovaj rezultat?
Maja: Što se spremanja i spremnosti tiče… Ne znam… stalno treniram jer to volim i jer mi to treba. Povremeno se događa da mi trener kaže, ajde dosta, van iz bazena, pa ja cvilim da sam se tek uplivala… I inače se ne dam iščupati iz vode, bazena, a pogotovo mora. Isto tako i s trčanjem i biciklom, nikad dosta.
Ne volim sjediti. Samo na biciklu mogu sjediti. Volim trkice, idem na sve trke na koje mogu i stignem. I maratone trčim, jasno. Na biciklu mogu sjediti i po dvanaest sati. Kad stignem, vozim na duge staze, budim se prije zore kako bih krenula u zoru i iskoristila cijeli dan, bilo da mrak pada u 4 ili u 9. Ja bih se zapravo najrađe po cijele dane sportirala. A još bi mi bilo draže kad bih se mogla po cijele dane verati po brdima, po pravim planinama, po Velebitu ili još bolje Alpama. Zapravo se može reći da sam došla do triatlona zbog nedostatka brda u okolici. Triatlon je našao mene, ne obratno.
3sporta: Reci nam nešto o sebi: tko je Maja Urban?
Maja: Inače radim u školi u Bilju, to je tu prvo selo kraj Osijeka kad se prijeđe Drava, dakle, seoska učiteljica. U školi imam 60-tero učenika. Predajem mađarski, izborni predmet u osnovnoj školi. I poeziju pišem, izašla mi je zbirka pjesama koja je dobila dvije nagrade, ako je to neka bitna informacija i ako to ikog zanima. Inače sam uz mađarski završila još i latinski, u Zagrebu na filozofskom. Nemam djece, nemam dečka, nisam lezba, živim s mamom, spavam u krevetu na kat, donji dio. I ne bih imala ništa protiv da živim negdje gdje postoji pedeset metarski bazen u kojem se može plivati tijekom cijele godine. Da ne kažem more. Ili da mi je barem malo bliže. I neku pravu planinu!
3sporta: Bravo za poeziju i za nagrade! Lijepo je kad je čovjek svestran. 🙂 Kada započinje tvoja ljubav prema triatlonu?
Maja: Na faksu sam se počela baviti sportom malo ozbiljnije. Trenirala sam hokej na ledu 5 godina, stalno sam išla na klizanje, pa su me zvali da dođem i probam hokej. Još sam i veslala, planinarila, plivala ljeti, na biciklu sam uvijek bila i još uvijek jesam, po kiši, snijegu, suncu, elementarnoj nepogodi.
A trčanje je baza za svaki sport. Prije pet godina dok sam živjela u Budimpešti sam plivala s ljudima koji su trenirali za Ironman i upala u tu triatlonsku priču. U početku nisam htjela ići na natjecanje jer sve to treba izlogisticirati, prevesti bicikl, negdje spavati, platiti startninu, voziti se i trčati krugove… Za to vrijeme, mislila sam si, mogu ja fino od kuće puno više kilometara odvoziti, trčati, plivati i onda fino spavam u svom krevetu… Ali onda sam vidjela da mi to dobro ide i nakon prvog halfa sljedeće godine sam nastupila na ironmanu. I mislila sam si, dobro, ajde da i to probamo, odradim jednog, iskustvo i ne moram nikad više. Isto je bilo i s maratonom. Nastupam za osječki TK Tri-Tim koji je nedavno osnovan. S trenerom radim nepunih godinu dana.
3sporta: Tvoji planovi za budućnost? Na koja natjecanja bi još voljela ići i koje ciljeve bi voljela ostvariti?
Maja: S ovim ironmanom recimo završava triatlonska sezona i počinje maratonska. Treba istrčati maraton ispod 3 sata. I smisliti kako i kamo dalje.
Trener ALEKSANDAR TOMPA
3sporta: Čestitke i Vama na rezultatu! Maja nam je rekla svoje dojmove o natjecanju. Kakvi su Vaši dojmovi?
Aleksandar: Zbog obaveza s ostatkom ekipe za državno prvenstvo u akvatlonu nisam bio na samoj utrci, ali osjećaj, kada sam shvatio da će ići ispod 10 sati, a pogotovo da je srušila državni rekord, je stvarno lijep. Imao sam iskustvo kao plivački trener nekoliko puta osjetiti kako je to rušiti državni rekord, ali to je bilo u mlađim dobnim kategorijama i u štafetama. Ovo je prvi put pojedinačni i još i seniorski rekord.
3sporta: Jeste li očekivali ovakav rezultat i novi državni rekord?
Aleksandar: Očekivao sam rezultat oko 10 sati, ali državni rekord iskreno ne. Očito je to bio Majin dan. Nakon pola staze bicikla ponadao sam se rezultatu oko rekorda jer sam znao da je u odličnoj trkačkoj formi.
3sporta: Recite nam nešto o sebi.
Aleksandar: Prvi sport mi je bio plivanje, triatlonom sam se počeo baviti 1993. godine, više puta sam bio viceprvak hrvatske u olimpijskom triatlonu, a i nastupio sam na dva europska prvenstva u Stockholmu 1994. i Sombatheyu 1996. godine. Zbog ozljede prebacio sam se na daljinsko plivanje i prvi sam slavonac koji je isplivao Faros Maraton (ukupno 6 puta). Također sam prvi slavonac koji je završio ironman utrku (Klagenfurt, 2010.). Trenerskim poslom se bavim zadnjih 8 godina.
3sporta: Kako je raditi s Majom i kako ste se pronašli?
Aleksandar: Pomalo slučajno. Sredinom prošle godine bilo mi je u planu pokrenuti triatlon klub (TK Tri-Tim Osijek), a vidio sam da vrijedno trenira, ali sama, bez trenera. Malo smo popričali i suradnja je krenula.
3sporta: Imate li već nove planove i ciljeve za Maju?
Aleksandar: Uvijek treba planirati i to što dugoročnije, ciljevi moraju postojati, ali moraju biti realni. Maja ima još prostora za napredak i meni kao treneru glavni je zadatak da iskoristimo taj potencijal jer nemate baš često priliku trenirati takvog sportaša.
3sporta: Još jednom, velike čestitke oboma na postignutom rezultatu!
Razgovarala: Valentina Đureković
