Sonja Škevin i Matija Avirović, oboje članovi SWIBIR-a Zagreb, nastupili su prošli vikend na svom prvom triatlonu ironman distance i napravili – senzaciju! Na ETU Challenge utrci u Poznanu u Poljskoj Matija se plasirao na 10. mjesto s vremenom 8:30:26, ostavivši iza sebe velikane kao što su Massimo Cigana i Petr Vabrousek. Na istoj je utrci po prvi put triatlon ironman distance završila i Sonja Škevin, zauzevši 7. mjesto u PRO kategoriji i 12. ukupno. Utrku je završila za 10:02:48 što je najbrže vrijeme debitantice iz Hrvatske na ovoj distanci. Treba reći i ovo: Sonja ima tek 21, a Matija tek 22 godine!
Ovaj uspjeh bio je povod da porazgovaramo s ovim simpatičnim triatlonskim parom.
3sporta: Prije svega čestitamo na uspjehu na prvom triatlonu ironman distance i odličnom rezultatu! Kako se osjećaš, jesu li se dojmovi nakon utrke slegli?
Sonja: Dojmovi su se kolko-tolko posložili. Sada, nekoliko dana nakon utrke osjećam se sasvim u redu, puno bolje nego što sam mislila da ću se osjećati nakon ironmana. Već smo odradili i prve treninge i noge su se pokrenule.
Matija: S obzirom na to da sam prije par dana završio utrku ironman distance osjećam se poprilično dobro, još uvijek me bole noge, ali vjerujem da će i to proći kroz koji dan. Dojmovi se polako sliježu, čitava utrka je za mene bila jedno novo iskustvo i trebat će mi malo vremena da sve sjedne na svoje mjesto.
3sporta: Kako je tekla sama utrka?
Sonja: Iako je plivanje disciplina koja mi najbolje ide, uvijek mi je na triatlonskoj utrci upravo plivanje najmučniji dio. Na ironmanu plivanje nije toliko intenzivno pa mi nije teško palo, ali su me se svejedno druge dvije discipline više dojmile.
Za biciklistički segment organizatori su zatvorili auto cestu i tako mi se dugogodišnja želja da vozim bicikl po autocesti napokon ostvarila. Bicikl je prošao relativno glatko, uspjela sam gotovo cijelo vrijeme držati isti tempo. Na trčanju sam napravila grešku što nisam dobro proučila stazu koja je i ovako bila prilično zbunjujuća pa sam mislila da sam napravila 4 kruga, a napravila sam 3 i tu sam izgubila nešto vremena da se vratim na stazu, dođem k sebi i završim utrku do kraja.
Za vrijeme utrke smo jeli prema trenerovim uputama. Na početku se to čini kao jako puno hrane, ali ne mogu reći da mi je bilo previše i mislim da bi manje bilo premalo.
Ući u cilj bio je odličan osjećaj jer su mi zadnjih pola godine misli usredotočene isključivo na to. Nakon utrke osjećaj nije bio onoliko grozan kao što mnogi opisuju. Noge su jako boljele taj dan i pogotovo drugi dan za vrijeme puta, ali sve ostalo je bilo u redu.
Matija: Plivački dio utrke sam odradio solidno, plivalo se na veslačkoj stazi, a zbog hladne vode je bilo dozvoljeno plivanje u neoprenskom odijelu. Iako u ovakvoj utrci plivanje traje najkraće meni se činilo kao da mu nema kraja pa sam jedva dočekao da završi. U početku sam se držao u grupi s vodećim natjecateljima ali tijekom plivanja se grupa razdvojila te sam isplivao s nešto manje od tri minute zaostatka za prvim natjecateljem.
Staza na biciklu je bila skroz ravna što nije bilo baš po mom ukusu jer mi puno bolje leže brdovite staze. Vozila su se četiri kruga, u početku me prestiglo nekoliko natjecatelja iako sam se osjećao dobro, odlučio sam držati svoj tempo i nisam pokušavao pratiti druge. U trećem krugu se pojačao vjetar, te me ulovila manja kriza koju sam na sreću do kraja kruga uspješno prebrodio. Četvrti krug sam odradio nešto rezerviranije te sam pokušao sačuvati što više energije za trčanje.
Na trčanje sam krenuo na 17. mjestu, plan je bio krenuti rezervirano, ali ubrzo sam stigao neke natjecatelje pa sam odlučio pojačati tempo da me ne bi pratili. To je bila dobra odluka jer sam tim tempom uspio izdržati do kraja utrke i dogurati do 10. mjesta, a budući da nije bilo nikog blizu pred kraj sam se mogao malo opustiti i uživati u ulasku u cilj.
3sporta: Ovo ti je prvi triatlon ironman distance, nakon odličnih rezultata na kraćim utrkama. Kakva je razlika u pripremama i osjećaju na samoj utrci?
Sonja: Već nakon svog prvog poluironmana prije gotovo dvije godine znala sam da mi duge distance puno bolje leže i da mi se utrkivanje na dulje distance puno više sviđa. U pripremi za ironman razlika je, naravno u duljini treninga. Mnogi misle da su treninzi za ironman isključivo dugi i lagani, no kod nas intenzitet nije izostao.
Matija: Pripreme za utrku dugog triatlona zahtijevaju puno više vremena, više pažnje se posvećuje treninzima bicikla i trčanja koji traju dulje, a pliva se nešto manje, uglavnom zato što je problem sve ugurati u raspored.
Osjećaj na samoj utrci je sličan onome na utrci kratkog triatlona, jedina razlika je da tijekom utrke dugog triatlona ne moraš sve odluke donositi u djeliću sekunde već možeš malo promisliti prije nego doneseš odluku pa je s te strane utrkivanje opuštenije.
3sporta: Vidiš li se u dugom triatlonu ili ćeš i dalje nastupati i na kraćim disciplinama?
Sonja: Sada, nakon prvog ironmana mogu sa sigurnošću reći da je dugi triatlon nešto čime bi se mogla baviti i definitivno ću ostati orijentirana na duge distance. Naravno da ću se i dalje natjecati i na kraćim utrkama jer je utrkivanje kroz godinu dobro za održavanje formu, a meni su dobar trening, zabava i prilika za druženje s klupskim kolegama.
Matija: Na utrkama dugog triatlona se osjećam puno ugodnije i mislim da mi dugi triatlon više odgovara, naravno to ne znači da neću nastupati na utrkama kratkog triatlona. Kratki triatlon ima puno lijepih strana te planiram i dalje nastupati na kraćim utrkama.
3sporta: Kako je uopće to sve s triatlonom počelo?
Sonja: Moji roditelji su se, kada sam bila mala, nakon godina bavljenja drugim sportovima, počeli baviti triatlonom i dok sam odrastala gledala sam ih na treninzima i utrkama. Nekoliko godinama sam se bavila plivanjem, karateom, veslanjem, a s 11 godina sam se upisala na triatlon i ostala sve do sad.
Mislim da mi je prva utrka bila Jarunska triatlon liga i od onda do prije par godina natjecala sam se isključivo u Hrvatskoj.
Motiva za bavljenje triatlonom je mnogo, a glavni je taj što se osjećam dobro dok to radim i što to zaista volim. Trener, članovi kluba, roditelji i prijatelji su cijelo vrijeme bili dobra podrška
Matija: Mislim da nisam imao 3 godine kad su me roditelji počeli voditi sa sobom na bazen na ronilačke treninge i tu sam vjerojatno zavolio sve vezano uz vodu. Početkom osnovne škole sam se počeo ozbiljnije baviti plivanjem perajama, a u šestom razredu uz plivanje perajama sam počeo trenirati plivanje. Svoj prvi triatlon sam odradio u sedmom razredu na nagovor svoje trenerice plivanja te mi se sport odmah dopao zbog svoje dinamičnosti. Tijekom srednje škole i dalje sam trenirao plivanje perajama i plivanje, a triatlon sam više doživljavao kao zabavu preko ljeta, uglavnom bi se natjecao po lokalnim ligama eventualno bi otišao na neku utrku državnog prvenstva. Tek kada sam upisao fakultet i došao u Zagreb sam počeo ozbiljno trenirati triatlon i ubrzo sam zavolio sve što ide uz njega.
3sporta: Reci nam nešto više o sebi privatno?
Sonja: Studiram molekularnu biologiju na Zagrebačkom PMF-u i sada završavam treću godinu (još četiri ispita, držite mi fige!). Biologija me oduvijek privlačila i voljela bi raditi u znanosti no u zadnje vrijeme me više privlači sport nego rad u uredu ili laboratoriju.
Matija: Student sam treće godine strojarstva na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Strojarstvo se dijeli na više smjerova, ja sam upisao procesno energetski smjer, usmjerenje energetika, zanimaju me obnovljivi izvori energije i održivi razvoj te bi se volio baviti time jednog dana.
3sporta: Koliko ti je važna podrška koju dobivaš iz svog kluba, SWIBIR-a?
Sonja: Podrška kluba olakšava mi da ostanem fokusirana. Atmosfera koju stvaraju ljudi u klubu motivirajuća je, a trener je onaj koji briše granice u mojoj glavi.
Matija: Podrška kluba mi je veoma važna, imamo luckastog trenera pa tako neki put nakon treninga penjanje po stepenicama bude pravi izazov. Također ekipa u klubu je odlična i uz te ljude najteži treninzi budu zabavni.
3sporta: Sonja, što misliš o Matija kao sportašu?
Sonja: Ne mogu garantirati objektivnost svog odgovora, no potrudit ću se. On je oduvijek bio malo lud i učinio bi sve da stigne na trening i ne bi tražio izgovore već bi odradio ono što se kaže, a ponekad i više od toga. Dodatni treninzi ga ne bi izbacili iz takta već bi se tome veselio. Taj njegov duh me oduvijek motivirao i uvijek sam se nastojala ugledati na njegov perfekcionizam te mi je to definitivno pomoglo da postanem bolja sportašica.
3sporta: Matija, a što ti misliš o Sonji kao sportašici?
Matija: Sonja je pravi primjer sportašice čiji su rezultati proizvod puno rada i odricanja i mislim da se svako može ugledati u nju. Vedrog je karaktera i na svaki trening dolazi s osmijehom pa makar trening bio u 6 sati ujutro. S druge strane dovoljno je luda da trči krugove oko zgrade ako prebrzo dođe s trčanja, na kraju krajeva ideja da odemo na ironman je njezina.
3sporta: Koliko ti je sport važan u svakodnevnom životu i gdje se u sportu vidiš za nekoliko, godina?
Sonja: Što se dulje bavim triatlonom i što više treniram to mi se više čini kako je idealan posao za mene i sve mi je bitniji za svakodnevno funkcioniranje. Profesija sportaša nije lagana i ne mogu predvidjeti kako ću podnositi napore kroz godine treniranja, no sigurno ću probati i dati sve od sebe da dovedem svoje rezultate na svjetsku razinu
Matija: Ja sam tip osobe koji ne funkcionira ako se ne bavi nekom fizičkom aktivnošću tako da se usuđujem reći da bez sporta ne mogu. U budućnosti se definitivno planiram i dalje baviti triatlonom, naravno želim raditi na sebi i cilj mi je da budem bolji nego što sam sada.
3sporta: Pada li ti na pamet biti sportaš profesionalac?
Matija: U ovom trenutku mi je prioritet završiti fakultet. Posao profesionalnog sportaša je veoma rizičan, te da bi to mogao postati moram još puno trenirati.
3sporta: Koji su ti planovi do kraja ove sezone?
Sonja: Sezona još nije potpuno definirana. Sigurno me još očekuje državno prvenstvo u olimpijskom triatlonu i poluironman u Poreču, a za eventualnu utrku između te dvije još moramo odlučiti
Matija: U planu je da odradim još državno prvenstvo u olimpijskom triatlonu u Splitu i poluironman u Poreču, premda sam siguran da će iskrsnuti još neka utrka.
