Prije nekoliko dana održan je Triathlon Vitoria Gasteiz u Španjolskoj, utrka full distance (ironman distance, 3.8 km plivanja, 180 km bicikla i 42.2 km trčanja) na kojoj su natjecatelji iz Hrvatske ostvarili odlične rezultate.
U muškoj konkurenciji najbolji rezultat imao je Matija Avirović, koji je utrku završio na desetom mjestu s odličnim vremenom 8 sati i 38 minuta, ali ono što nas najviše veseli je pobjeda mlade, 23-godišnje Sonje Škevin koja je “usput” postavila i novi hrvatski rekord – 9:29:04!
Tim smo povodom Sonju zamolili i za kratki intervju koji donosimo u nastavku.
Prije svega čestitke za pobjedu na utrci i novi hrvatski rekord! Reci nam ukratko kako je tekla utrka, kakva je bila staza, vrijeme…
Hvala! Vrijeme je ujutro, na startu plivanja bilo tmurno i kišno. Plivanje mi, za razliku od inače, nije bilo dosadno jer sam se stalno morala fokusirati na prelaženje stotine natjecatelja koji su bili na poluironmanu i startali desetak minuta prije. Iako sam izašla prva iz vode, nisam prezadovoljna plivanjem jer se nisam osjećala dobro u neoprenu i mislim da je moglo biti i bolje.
Na biciklu je dogovor s trenerom bio ići rezervirano i sačuvati se za trčanje. Odlučila sam se držati tog plana bez obzira na to što su me konkurentice prestizale. Pustila sam ih i vozila u svom tempu. Zahvaljujući tome, osjećala sam se dobro do samog kraja bicikla i krenula na trčanje s laganim nogama.
Na izlasku iz druge tranzicije bila sam četvrta, a Vanesu Pereiru i Ruth Brito koje su u tom trenutku držale drugu i treću poziciju prestigla sam već krajem prvog od četiri kruga. Na nekim dijelovima staze, mimoilazili smo se s drugim natjecateljima, tako da sam mogla vidjeti gdje je Emma Deary koja je vodila od četrdesetog kilometra bicikla i vidjela sam da pada u tempu te da ću je stići ako se ne raspadnem. Zbog toga sam pazila da pijem, jedem i hladim se na okrepama jer se vrijeme već tijekom bicikla razvedrilo i postalo je vruće. Emmu sam stigla sredinom trećeg kruga i vodila sam do kraja utrke.
Samom utrkom sam oduševljena, od organizacije do staze. Biciklistička dionica ima oko 1200 m razlike u nadmorskoj visini, ali je to sve u malim brežuljcima koji u kombinaciji s dobrim asfaltom čine stazu bržom. Kad sam vidjela svoje vrijeme bicikla, mislila sam da je staza kraća, ali mi je više ljudi koji su imali GPS satove rekli da je 181 km tako da me to posebno obradovalo. Trče se četiri kruga kroz centar grada Vitorije i svaki metar je krcat publikom koja navija. Uz to, grad i krajolik oko njega je prekrasan i svakom bi preporučila da dođe.
Prije nešto manje od godine dana postavila si novi rekord na Ironman distanci, a sad si ga popravila za 15 minuta. U čemu vidiš razliku u odnosu na prošlu godinu?
Cijela razlika u vremenu je bila u vremenu bicikla. Na to je utjecalo više faktora. Bitan faktor je staza koja nije skroz ravna kao ono u Amsterdamu, ali nije puhao tako jak vjetar. Drugo je to da sam, naravno, u razmaku između te dvije trke radila na popravljanju biciklističkog segmenta i na ovoj utrci sam se puno bolje tempirala. Treće – s ulaznog modela triatlonskog bicikla ‘’upgradeala’’ sam se na izlazni, odnosno vrhunski model triatlonskog bicikla (hvala Felt Hrvatska, Matis Adrija i Bike Box) što je sigurno donijelo nekoliko minuta.
Za dugi triatlon još si vrlo mlada. Što još trebaš popraviti i gdje misliš da su granice rezultata koje možeš ostvariti? Što te još očekuje do kraja natjecateljske sezone?
Mislim da bi trebala raditi na sve tri discipline, ali za natjecanje na vrhunskoj razini na plivanju vjerojatno najmanje moram raditi. U nekom skorijem vremenu bilo bi dobro skinuti još vremena na biciklu uz nepromijenjeno vrijeme trčanja, a onda raditi da skidam vrijeme i na trčanju. Iako nisam neka trkačica, na zadnje tri utrke sam bez greške mogla odraditi maraton u Ironmanu oko 3:23 što bi uz bolji biciklistički segment još neko vrijeme moglo biti dovoljno za dobar rezultat.
Kao što ste i rekli, za dugi triatlon sam još mlada i mnoge vrhunske triatlonke su karijeru počinjale kasnije tako da su granice tamo gdje ih moje tijelo postavi, a to još ne znam gdje je.
Do kraja sezone plan mi je otići na dvije utrke Francuskog Grand Prix-a gdje se natječem za klub Rouen Triathlon u drugoj Francuskoj ligi. Matija i ja smo pozvani na poluironman na Azorima 8. 9. 2018. i stavili smo ju u kalendar. Za ostale utrke među kojima su utrke državnih prvenstava nisam sigurna i o tome ću odlučiti kad vidim kako napreduje trening za tri navedene utrke.
Sonju i Matiju možete pratiti na njihovoj Facebook stranici.
Foto: Triathlon Vitoria Gasteiz Fb
