Ovo je više od dodira, ovo je više od tjelesnog. Mi se volimo! Već nakon prvog upoznavanja bilo je jasno da će ova veza trajati. Miris novog oplahivao je moje nosnice dok sam prvi put ulazio u njih. Taj meki, a sigurni dodir, nosio me satima i satima i ne želim da se rastanemo – ikad!
Ovaj patetični uvod samo je karikirani opis odnosa koji mnogi trkači i trkačice imaju sa svojim tenisicama (patikama, cipelama za trčanje). Jer, priznajte si, koliko ste omiljenih tenisica bacili u zadnjih nekoliko godina? Ako je odgovor – nula! onda imate uobičajeni trkački “poremećaj” vezivanja za ovaj neophodni dio opreme. Ali, nemojte trčati u davno otpisanim tenisicama, evo i zašto…
Troše se
Svaka obuća koju nosite će se s vremenom potrošiti. No kod obuće za trčanje ovo može utjecati na biomehaniku svakog koraka koji napravite, može vas usporiti, a što je najopasnije može uzrokovati ozljedu. Nekakvo nepisano pravilo kaže da tenisice treba mijenjati nakon 500-tinjak kilometara koje u njima istrčite. No, to ne samo da je nepisano, već je i izmišljeno pravilo. Na vrijeme koje možete provesti u njima utječe mnogo faktora: vrsta i kvaliteta tenisice, teren na kojem trčite, način na koji trčite, tjelesna masa…
Većina oštećenje koje vidite s gornje strane zapravo su nevažna – ona prava oštećenja obuće za trčanje događaju se na potplatu. Uglavnom se izrađuju od EVA (etilen vinil acetat) materijala koji je izuzetno otporan, ali ima svoj vijek trajanja. Njegova je zadaća da ublaži udarac stopala o podlogu, a svojom elastičnošću daje trkaču osjećaj mekog “slijetanja” noge na cestu. Upravo elasticitet, svojstvo da se nakon kontakta s površinom potplat ponovno vraća u prvobitno stanje, smanjuje se sa svakim kilometrom koji pretrčite. Njegovo smanjenje direktno utječe na osjećaj prilikom trčanja, a udar na podlogu se prenosi na mišiće, kosti i vezivna tkiva.
Što se događa za vrijeme korištenja patika?
Osim normalnog nakupljanja prljavštine, znoja i vanjskih oštećenja, potplat se stanjuje i troši se guma koja je u dodiru s podlogom. To se kod kvalitetnih tenisica događa sporo. Ako se ne radi o tenisicama namijenjenim za utrke (ultra lagane, imaju kratki vijek korištenja, tj. malo kilometara), značajnije promjene na potplatu događat će se tek nakon 300-500 kilometara. Za to vrijeme, a i kasnije, ako ih nastavite koristiti, tijelo će automatski kompenzirati tenisicu koja je sve tvrđa i prilagođavat će joj se. Dokazano je da mišići preuzimaju dio posla “amortizacije” kada trčimo u tvrđim tenisicama.
Kako prepoznati da je vrijeme za nove?
Prije svega, slušajte svoje tijelo. Nakon 300-500 kilometara osjetit ćete da su postale manje mekane i sve više krute. No to opet ovisi o ranije spomenutim faktorima. Možda će se pojaviti i bolovi, u koljenima ili zglobovima, nepovezani za obujam ili način treniranja. Osim toga, trošenje kontaktne površine potplata, jednako kao kod auto-guma, bit će jasan indikator u kakvom su stanju tenisice. Ne biste vozili s “ćelavim” gumama, pa ni trčanje u takvim patikama nije preporučljivo. Ako je kontaktna površina jako potrošena, krajnje je vrijeme za zamjenu. Kada odlučite da je vrijeme za nabavku novih, kupite ih i polagano uvodite u rotaciju. Trčite i dalje većinu vremena u starima i postupno uvodite nove. Kroz nekoliko tjedana ovakvog “uhodavanja” pošaljite svoje stare tenisice u zasluženu mirovinu.
Trebam li imati različite tenisice za različite namjene i koje su koristi od toga?
Odgovor na prvo pitanje je – ako možete. Ukoliko vam prilike (financijske) dozvoljavaju dobro je imati dva ili više pari obuće za trčanje i koristiti ih naizmjence. Ako imate samo jedan par i koristite ga mjesecima iz dana u dan, vaše će noge neprekidno trpjeti isti stres na istim mjestima i to može potencijalno voditi k ozljedi. Rotiranjem tenisica u kojima trčite omogućavate da se taj stres rasporedi.
Nakon godina trčanja (i čuvanja tenisica) moguć je scenarij u kojem netko od ukućana pita: Koliko ti to imaš pari tenisica? Odgovor je uvijek isti: “n-1” gdje “n” označava – dovoljno!
Autor: 3sporta
