Kad sam na varaždinskom triatlonu čuo da je otkazana utrka u Prelogu, pokušao sam naći neku utrku krajem srpnja u Austriji, da prije godišnjeg iskoristim dobru razinu forme. Izbor je pao na Mostiman (www.mostiman.at), olimpijski triatlon u mjestu Wallsee, oko 40 km istočno pod Linza, neposredno uz Dunav.
Wallsee, selo s oko 2.000 stanovnika, neposredno je na granici između pokrajina Niederoesterreich (Donja Austrija) i Oberoesterreich (Gorrnja Austrija), u regiji Mostviertel poznatoj po napitku Most (Most – provreli sok od kruške ili jabuke, neka vrsta rakije), po čemu je i utrka dobila ime. U tom dijelu Austrije skoro svako selo ima i Roemermuseum, jer su uobičajena nalazišta iz rimskog doba.
Donaumandli, mitsko biće koje živi u Dunavu i Mladen
Organizacija utrke bila je na standardnoj austrijskoj razini. Većina takvih utrka ima dvodnevni program. U subotu je bila dječja utrka (Gaudiman, razne distance ovisno o godištu) i utrka „građana“ (Supaman, 0,2-12-3). Građani su u navodnicima jer ih više od trećine koji su nastupali ima stražnje pune kotače i kronometarske volane – trećina je ipak bila i na brdskim biciklima. Na olimpijskom triatlonu je bilo 258 startera i nešto štafeta. Startni brojevi personalizirani, natpis po želji. Parkiralište je bilo organizirano na obližnjim livadama, popunjavano po dolasku pod pažnjom lokalnog DVD-a, a moglo je stati još jedanput toliko auta koliko ih je bilo. Zahoda prije utrke dovoljno, uz uobičajene gužve zbog većeg broja takmičara i pratnje. U organizaciji utrke sudjelovala je skoro cijela lokalna zajednica, oko 30 volontera i oko 30 vatrogasaca. Utrka je bila i prvenstvo pokrajine Niederoesterreich (Landesmeisterschaft). U području cilja je bilo, po mojoj procjeni, više od 600 gledatelja. Zanimljivost utrke je što je start, cilj, zona izmjene i biciklistički dio u pokrajini Niederoestereich, a plivanje (granica je uz obalu) i trčanje u pokrajini Oberoesterreich.
Start utrke je bio u nedjelju u 11 sati. Zatvaranje zone izmjene je bilo u 9.30. U 9.45 je bilo službeno predstavljanje staze i pravila (u njemačkom jeziku takve složenije izraze uvijek možete reći s jednom riječi – Wettkampfbesprechung). Temperatura zraka je bila 14 stupnjeva, a vode 18 stupnjeva. Cijeli dan je padala kiša i povremeno je jako puhao vjetar. Plivanje je predviđeno u rukavcu Dunava (Donaualtarm), oko 200 m od ušća u Dunav, u trokut, dvaput po 750 m s kratkim izlaskom iz vode. Bickl smo vozili dva kruga po 19,7 km. U svakom su krugu bila dva strma i dugačka (prvi odmah na samom početku kruga duljine oko 1 km i drugi na oko pola trga duljine oko 1,5 km) uspona na koje su bile povezane pripadne strme nizbrdice s nekoliko zavoja pod pravim kutem, ovaj put na vrlo skliskoj cesti.
Zavjetrina je bila zabranjena (suci na motorima), moralo se standardno poštivati pravila prometa (niti slučajno preko sredine ceste, odmah diskvalifikacija), dio staze je bio potpuno zatvoren za promet, a na svim opasnijim zavojima su vatrogasci prije zavoja upozoravali na brzinu, ali sam opet vidio nakon jednog zavoja kako triatlonac izlazi iz grma s biciklom pod rukom. Trčalo se tri točno izmjerena kruga od 3,33 km, gotovo potpuno ravna, oko 70% asfalta, ostalo šumski putevi. Okrepa je bila na dva mjesta u svakom krugu. Organizator se hvali da je gotovo cijeli dio trčanja u sjeni, što ove nedjelje nije bilo uopće bitno. Na trčanju su bili suci na biciklima, čak je jedna od 4 diskvalifikacije bila zbog uzimanja okrepe izvan službene okrepe – naravno da o pratnji na biciklima ovdje nitko i ne pomišlja. Zapravo, volim takva precizna pravila i nakon toga i apsolutna pridržavanja tih istih pravila, jer to daje trkama red i smisao. Na kraju je bilo i 9 odustajanja, najviše zbog padova na biciklu ili zbog posljedica padova.
Moj standardni pomagač, mlađa kćer Magda, i ja došli smo na start oko pola devet. Startni broj sam uzeo već u subotu, pa nije bilo gužve oko toga. Zona izmjene na velikom području, široko postavljena, drveni držači kotači grupirani za 8 bicikla, bez ikakve gužve ili mogućnosti za međusobno ometanje, neovisno o broju natjecatelja. Nakon bešprehunga, malo razgibavanja i navlačenje neoprena (onaj moj iz 1988.). Ispod neoprena imam samo donji dio triatlonskog dresa da ne vozim odmah u mokrom gornjem dijelu dalje.Prije samog starta na razglas, ovim redom, Macarena, Carmina Burana i Final Countdown. Start točno u 11. Plivam na kraju grupe i dosta se lupamo nogama rukama, penjemo jedan preko drugog, na prvoj bovi još gore, totalna tučnjava, nakon toga je gužva bila samo oko bova jer smo svi furali neku svoju idelnu liniju. Naučen sam već da u Austriji imam veću gužvu na plivanju, ne smo zbog većeg broja natjecatelja nego i zbog toga što ima dosta plivača podjednakih plivačkih sposobnosti kao mojih. Kod kratkog izlaska iz vode nakon prvog trokuta, uspijevam pogledati na vuru, 13:40, odmah se razveselim kad sam ispod 15, to mi je uvijek nekakva ideja prije starta, da bar isplivam ispod 30. Plivam uglavnom svoj ritam, udah svaki četvrti zaveslaj, svaka četiri udaha pogledam pravac i gotovo u istom ritmu izlazim iz vode nakopn drugog kruga, službeno vrijeme plivanja i trčanja oko 50 m do ulaska u zonu izmjene 27:58, ukupno 205. mjesto.
Prva izmjena je trajala 3:03, najviše vremena mi je trebalo za navući kompresijsku majicu dugih rukava na mokro tijelo, preko toga sam obukao još i biciklistički dres. Poznato je da si ja uvijek uzmem malo više vremena u izmjeni, a ovaj puta sam pogotovo pazio na svaki detalj (majica ugurana u donji dio i slično) jer ne volim kad mi je zima dok se vozim. U pravilu vozim bez čarapa, pa je tako bilo i sad.
Na biciklu sam se fino osjećao, na brdima i na ravnom uz vjetar sam uglavnom prestizao druge natjecatelje, tu je došla do izražaja moja snaga, dok su me na nizbrdicama i zavojima, koje sam stvarno oprezno vozio, onda ti isti prestizali, tu je imao utjecaj moj nedostatak tehnike vožnje. Na ova dva najstrmija dijela sam i najviše prestizao, to sam i očekivao, kod mene je odnos snage i tehnike u svim disciplinama 90%:10%, pri čemu mislim da sam dosta navlačio na stranu tehnike. Ukupno vrijeme bicikla 1:10:42, bilo je 103. vrijeme bicikla, što me je čak malo i pozitivno iznenadilo poslije kad sam vidio rezultate, jer u Austriji ne očekujem biti u prvoj polovici biciklističkih vremena kad su Austrijanci sigurno više na biciklima po cesti nego ja na trenažeru, ali je očito zbog profila staze snaga došla do izražaja.
Druga izmjena, 1:59, skidanje biciklističke majice i promjena šlapa. Na trčanje sam krenuo s namjerom da istrčim oko 42 minute, znači svaki krug oko 14 minuta. Krenuo sam tim ritmom 4:12 po km, ali dosta oprezno, osluškujući tijelo, nakon takvog bicikla, malo propuhanih nogu, nisam znao kako će mi noge reagirati. S obzirom da u zadnjem vrijeme radim barem jednom tjedno brick trening (tipa 22 km na trenažeru i odmah u nastavku 9 km s dosta brda, Mirogoj, Šalata) stvarno sam bez problema držao taj ritam. Prvi krug 14:02, odlučujem malo pojačati na 4:00 po km i to bez problema držim, drugi krug 13:20, u zadnjem krugu još malo pojačavam prije ulaska u cilj, 13:10 za taj krug, 51. ukupno vrijeme trčanja 40:32, što mi je i najbolji rezultat na 10 km u sklopu triatlona (na stazi mi je rekord 39:05 od ove godine).
Konačno vrijeme 2:24:16, ukupno 115., a u kategoriji M40 19. od 37 startera. Ukupni rezultat mi je drugi rezultat na olimpijskom triatlonu (brže sam išao samo na ovogodišnjem zagrebačkom).
Izlet je ispunio cilj zbog kojeg sam i otišao. Prije godišnjeg još jedna kvalitetno odrađena utrka. Sada slijedi tjedan dana laganijeg treniranja u Zgb, pa od 1.8. do11. 8. obiteljski godišnji u Saalfeldenu, a nakon toga od 12. 8. intenzivnije pripreme za jesenski dio (bez triatlona, samo duatloni i ulične utrke), koji je načelno isplaniran, ali ipak još ovisi o obvezama na faksu, ali i pripreme za neke ciljeve u 2012. godini.
Rezultati svih utrka su na stranici www.mostiman.at
Autor: Mladen Meštrović