Danac Kim Greisen jedan je od trenutno najznačajnih natjecatelja svjetskog ultra triatlona. Čovjek s dugim stažem u ultra distancama, komunikativan, otvoren i skoro uvijek nasmijan. Za internet stranicu IUTA krajem prošle godine dao je intervju koji donosimo. Upoznali smo Kima u Njemačkoj, na trostrukom ultra triatlonu u Lensahnu gdje smo i snimili kratki video portret ovog iznimnog sportaša.
Čestitamo ti na nevjerojatnim rezultatima koje si ostvario u 2011. i postavljanju fantastičnog nordijskog rekorda u najvećem broju utrka ironman distance završenih u jednoj godini!
Hvala lijepa! Da, 2011. godina stvarno je za mene bila puna događaja. Nakon utrke u Meksiku u studenom 2010. morao sam malo usporiti. Moj je otac bio bolestan od raka i bilo mi je najvažnije pobrinuti se za obitelj. Nisam imao vremena za sve treninge pa je to uzrokovalo slabije natjecateljsko proljeće. Otac je umro u ljeto 2011. godine, a moja je djevojka dobila tu ludu ideju da bih mogao ići na većinu utrka u idućih 12 mjeseci. I tako mi je ispisala raspored svih utrka do kraja 2011. godine, stavila ih na hladnjak i skoro me svaki dan ispitivala – “Jesi li se prijavio za utrke?”. Zbog propuštenih treninga nisam u tijelu osjećao brzinu, ali znao sam da se mogu puno utrkivati kao oblik treninga i skupljanje iskustva.
Upitao sam Vincenza Catalana za njegov rekord u najvećem broju ironman utrka u jednoj godini, odgovor je bio 34 – tako sam isplanirao utrkivati se na 35 triatlona ironman distance (Double Deca – dvadesetorostruki IM + jednostruki IM, dva puta dvostruki i jedan desetorostruki). Htio sam se natjecati i na trostrukom IM u Lensahnu, ali sam zbog posla morao mjesec dana biti u Kini. Na žalost, nismo se Vincenzo i ja baš dobro razumjeli. On je naime, tih 34 IM triatlona završio u jednoj kalendarskoj godini (2006.), a ja sam računao na 12 mjeseci, tj. od studenog 2010. do listopada 2011. Da je Vincenzo računao na isti način kao ja došao bi do nevjerojatnog broja od 39 (!) triatlona ironman distance u njegovih najjačih 12 mjeseci. Ovo je nevjerojatno dostignuće i on još uvijek drži taj rekord.
No, nije mi žao što sam pokušao. Bilo je jako lijepo sudjelovati na svim tim utrkama, a ja jako volim izići i družiti se s ultra-obitelji. Gotovo mi je promakla mogućnost da završim zamišljeni projekt kada sam pao s bicikla u Sloveniji i ozlijedio rebra. Bila je to prava bitka za povratak na stazu i utrku dvostrukog IM u Švicarskoj, samo dva tjedna nakon pada.
Postao si jedan od rijetkih ljudi na svijetu koji su završili dvadesetorostruki ironman (DoubleDeca). Zašto si sebi to postavio kao izazov? Kako si trenirao za ovu utrku?
Bila je to epska utrka u Meksiku. Prije nego sam se uopće počeo utrkivati na ultra triatlonskim utrkama čitao sam o DoubleDeca utrci. Zapravo, bio sam znatiželjan o ovoj utrci od samog početka. Pisao sam “Beachu” u Kanadu, jer nisam znao niša o ovoj utrci, a on je odgovorio da je DoubleDeca utrka održana samo jednom i vjerojatno neće biti održana nikad više. No preporučio mi je Deca (desetorostruki IM) u Francuskoj 2006. Samo su tri Danca osim mene uspjeli završiti Deca IM pa sam se prihvatio ovog izazova. Negdje oko Božića 2009. bio sam na kite-surfing odmoru s djevojkom u Fuertaventuri u Španjolskoj kada sam primio mail o DoubleDeca utrci u Meksiku. Nije mi trebalo puno da se prijavim za utrku. Bio je to ogromni izazov i nisam htio propustiti takvu priliku. U tom sam trenutku razmišljao i o tome da je to možda zadnja mogućnost za sudjelovanje u toj utrci ikad. Morao sam biti dio tog događaja! Radio sam puno radno vrijeme pa je postojalo ograničenje u tome koliko vremena mogu posvetiti treningu. Trenirao sam po principu – kratko, jako i često. Obično sam trenirao dva puta dnevno, ustajao sam oko 5:15 i trenirao jedan sat. Onda sam išao na posao i nakon njega trenirao po jedan do dva sata. Teži tjedan je za mene bio oko 100 km trčanja, nešto biciklizma (puno vozim na trenažeru) i malo plivanja i crossfit treninga i treninga snage. Većina mojih dugih treninga i iskustva potiče iz natjecanja.
Što si naučio od DoubleDeca (dvadesetorostrukog) ironmana?
Uvijek postoji mogućnost da se nešto nauči, u svakoj utrci. Naravno, utrka je duga i potrebna je izvrsna ekipa za podršku da bi se mogli utrkivati tri tjedna. Za mene je DoubleDeca postao više projekt nego utrka. Možete trčati oko svijeta ili se popeti na MtEverest, ali to nije natjecanje i utrka, to je projekt. Tako ja vidim i DoubleDeca. Na Deca IM (desetorostruki ironman) možete se još utrkivati, osjećate da se natječete osam dana. No tri tjedna za DoubleDeca utrku za mene su bili više projekt no utrka.
Čini mi se da nakon završenog DoubleDeca, “obična” Deca se čini više kao sprint utrka, jesam li u pravu?
Deca IM utrka je vrlo teška i za mene je teška jednako kao DoubleDeca. Najveći izazov Deca triatlona je spavanja – ili bolje rečeno, nedostatak spavanja. Trebate se utrkivati osam dana i spavati vrlo, vrlo malo. A to uništava, jer kada spavate znate da gubite. Kod DoubleDeca triatlona morate spavati, znate da ne možete ostati budnim tri tjedna. Tako je Deca stvarno brutalna utrka. Bio sam uništen nakon svoje prve Deca utrke. Ali imate pravo, nakon što ste se utrkivali tri tjedna gotovo bez prestanka, lakše se nositi s udaljenostima i vremenom kod trostrukog ili deseterostrukog ironmana.
Završio si 35 ironman triatlona u godini. To je ogroman izazov. Kako si se oporavljao i zadržavao motivaciju između utrka?
Za mene je ovaj izazov bio malo drugačiji, jer se uobičajeno utrkujem za dobar plasman. Kod ovog sam projekta bio svjestan da sam se premalo pripremao da bih se utrkivao optimalno. Tako sam izabrao umjereni tempo. Glavni cilj nije mi bio da imam brzu utrku, već da svako od njih završim. Čudan je to osjećaj – uživaj u utrci, nemoj riskirati, samo je završi. Moje je ima izvanredno sposobnost oporavka. Uvijek se šalim da trebam samo osam sati spavanja i energetsku pločicu – i spreman sam opet! Nisam gotovo nikad bio ozlijeđen i osjećam se da je ovo najbolja verzija mene – kada se natječem sa svim tim velikim sportašima. Zaista uživam u tome što sam dio ultra obitelji.
Siguran sam da te puno ljudi vidi kao svoj uzor, osobito mlađi sportaši. Što misliš o problemima s kojima se susreću mladi sportaši kada treniraju za ultra duge sportove izdržljivosti? Koji im savjet možeš dati?
Mladim sportašima bih preporučio da se utrkuju na kraćim, brzim distancama. Ako imate san trčati 10 km ispod 35 minuta, maraton ispod 3 sata ili ironman ispod 9 sati, ostvarite taj san dok ste mladi, trenirajte za to. Neće postati lakše kada budete stariji. Kako vam tijelo stari izgubit ćete na brzini pa se zato pobrinite za ispunjenje sna o brzim utrkama prije sudjelovanja na ultra distancama. Ultre su izvrsne, ali zahtijevaju puno iskustva i mentalne snage. Na ultra distancama možete se utrkivati kada ste stariji od 30 ili čak 40 godina. Do tada ste vjerojatno izgradili svoje tijelo i stekli potrebno iskustvo. U životu postoji vrijeme za obje vrste utrka.
Što bi želio vidjeti u načinu kako se ultra triatlon razvija u idućim godinama?
Vidim da ovaj sport raste – što je izvrsno! Sve više Danaca se utrkuju na ultra distancama. Puno se ljudi utrkuje na ironman distanci, svi su pretrčali maraton, ironman distanca je postala nova “crna”. Ovakav će razvoj događaja potaknuti sve više ljudi da se okušaju na ultra distancama. Pozdravljam sve veću konkurenciju i stvarno bih htio podijeliti pozitivna iskustva i promjene koje sam doživio u svojem životu kroz bavljenje sportom. Sve se razvija i uskoro bi mogli biti svjedocima “off-road” utrka ili onih koje se odvijaju od točke A do točke B, za razliku od utrka u malim krugovima. Zadržimo samo dobru i poštenu igru gdje je prolazak ciljem i završetak utrke sve, a znamo da se svaki sportaš bori za što bolji rezultat.
Koje su ti želje za novu sezonu?
Moj sljedeći veliki cilj je Triple Deca 1*30 u Italiji 2013. godine. Stvarno se veselim tom izazovu. Jako me zanima hoću li postići podjednaka vremena svakog ironmana ili će tijelo prihvatiti teret i priviknuti se te možda omogućiti bolja vremena zadnji tjedan. U toj utrci sve je moguće. Biti će izazov čak i dovoljno jesti taj mjesec. Bit će posebno stajati u jutro 17. dana, s već odrađenih 16 ironmana i razmišljati “još samo dva tjedna!”. Predviđam da će rekord najviše završenih ironmana u jednoj godini biti postavljen baš u ovoj sezoni, jer imamo tu utrku tridesetorostrukog ironmana. No, ja se neću natjecati s ciljem rušenja tog rekorda. Ako možeš odraditi 30 ironmana u jednom mjesecu, pretpostavljam da možeš odraditi koliko god hoćeš, npr. jedan ili dva svaki vikend, cijele godine – ako imaš vremena i novca. Planiram svoj ograničeni godišnji odmor i novac potrošiti na nešto drugo, a ne na rušenje rekorda najvećeg broja ironman utrka u sezoni. Želim da svi doživimo još puno sjajnih iskustava iduće sezone i idućih godina. Neka u sportskom duhu svi postignemo svoje sportske ciljeve.
Možeš mi za kraj navesti tri riječi koje opisuju Kim Greisena?
Uhhh – ovo je teško… no, htio bih da ljudi moje ime povezuju s upornošću, pristojnošću i veseljem (i velikom zahvalnošću).
Intervju je objavljen na stranicama IUTA, autor intervjua Harn-Wei Kua.
Autor: Intervju: Harn-Wei Kua // foto, video: Zvonimir Mikašek
