Jučer je na Plitvičkim jezerima održan jubilarni 30. Plitvički maraton, jedna od utrka s najdužom tradicijom u Hrvatskoj. Za razliku od prošle godine kada je vrijeme bilo ugodno za trčanje s povremenom kišom, ovogodišnju utrku obilježila je velika vrućina.
U ženskoj konkurenciji pobijedila je Kenijka Gladys Jepkurui Biwott s vremenom 2:54:39, a njezin sunarodnjak Joel Maina Mwangi (2:32:16) slavio je u muškoj konkurenciji. Od hrvatskih maratonki najbolji rezultat ostvarila je Nikolina Šustić Stanković osvojivši drugo mjesto (2:59:46). Treće ja bila Kenijka Agnes Chebet (3:02:28).
U muškoj konkurenciji drugo mjesto osvojio je Lahcen Mokraji iz Maroka, a treće mjesto James Emuria. Najbolji hrvatski maratonac bio je Đuro Komlenović koji s rezultatom 2:57:50 zauzeo deveto mjesto.
I na polumaratonu su dominirali Kenijci – pobjedio je Hillary Kiptum Maiyo Kimaiyom, drugi je bio Abel Kibet Rop, a treći Henry Kemboi u muškoj konkurenciji. Naši najbrži polumaratonci bili su Nikola Špoljar, Lovre Kalac i Petar Delaš na 6., 7. i 8. mjestu.
Kenijka Hellen Jepkosgei Kimutai pobijedila je u ženskoj konkurenciji, druga je bila Zita Kácser, a treća Tünde Szabó. Od naših najbrže su bile Ljubica Tonković, Sandra Bogdanović i Danijela Kuna.
Na utrci za 5 km najbži muškarci bili su Zoran Žilić, Marijan Maretić i Tomislav Kopač, a žene Valentina Valjak, Nives Zebić i Silvija Šimunović.
Svi koji su završili neku od utrka po onoj vrućini i sparini, a osobito maratonke i maratonci, zaslužuju najveću moguću pohvalu!
Maraton top 10 žene:
1. Gladys Jepkurui Biwott (Kenija) 2:54:39
2. Nikolina Šustić Stanković (Hrvatska) 2:59:46
3. Agnes Chebet (Kenija) 3:02:28
4. Marija Vrajić (Hrvatska) 3:06:18
5. Dubravka Vešligaj (Hrvatska) 3:13:48
6. Helén Csönge (Mađarska) 3:15:08
7. Jasmina Ilijaš (Hrvatska) 3:19:51
8. Maja Urban (Hrvatska) 3:27:50
9. Veronika Jurišić (Hrvatska) 3:30:34
10. Adrijana Šimić (Hrvatska) 3:49:37
Maraton top 10 muškarci:
1. Joel Maina Mwangi (Kenija) 2:32:16
2. Lahcen Mokraji (Maroko) 2:33:35
3. James Emuria (Kenija) 2:33:47
4. Tamás Nagy (Kenija) 2:37:58
5. Paul Kiprop (Kenija) 2:38:01
6. Justus Kipchirchir Kiprono (Kenija) 2:42:48
7. Zabari János (Mađarska) 2:53:00
8. Ákos Eördögh (Mađarska) 2:55:39
9. Djuro Komlenovic (Hrvatska) 2:57:50
10. Krešimir Balaško (Hrvatska) 2:58:06
OSVRT NA ORGANIZACIJU
Iako je danima najavljivano da će nedjelja 7. lipnja biti najtopliji dan godine, organizatori iz AK Maksimir nisu bili spremni. Već na prvoj okrepnoj stanici nedostajalo je vode za sporije trkače na maratonu i polumaratonu. I to se nastavilo na gotovo svim stanicama do kraja utrke. Zamislite kakav je osjećaj na 30 i nekom kilometru doći do stola na kojem nema okrepe, a temperatura zraka je oko 30 stupnjeva Celzija! Upravo zbog toga bilo je dosta odustajanja, a lica mnogih koji su trčali odavala su osjećaj agonije kroz koju su morali proći na putu do cilja. Ne postoji nikakvo opravdanje za ovo, ovo je nedozvoljivo i moglo je ugroziti život nekog od trkača!
Izmještanje starta i cilja utrke u Mukinje smatramo neuspjelim eksperimentom. Parkiralište koje je udaljeno oko 2.5 km i autobusi koji su sporadično vozili do Mukinja i natrag natjerali su mnoge da nakon utrke propješače još 2.5 km. A neki su tu dionicu odradili i dva i više puta.
Promjena staze utjecala je i na njenu težinu – ovo je teži maraton od onog prije dvije godine, osobito po ovakvom vremenu. Potpuno je nejasno zašto staza velikim dijelom vodi državnom cestom, a utrka se trči u Nacionalnom parku, biseru prirode. Umjesto da staza cijelim putem vodi pored jezera, trkačice i trkači trče kilometrima pored automobila koji se propuštaju drugom trakom. No onda bi možda trebalo na jedan dan zatvoriti park za posjetitelje pa bi izostao prihod od “kineza”.
Kratko vrijeme za izradu web stranice maratona očito je utjecalo na njenu nisku kvalitetu, na kojoj trenutno nemate ništa osim rezultata, ali samo od ove godine. Prošli maratoni kao da nisu ni održani.
Drvena, jeftina učesnička medalja neodoljivo podsjeća na podložak za čaše, potpuno u neskladu s renomeom koji je ovaj maraton gradio godinama i koji mu s pravom pripada.
Broj finišera na polumaratonu i maratonu ove je godine oko 30% manji od prošlogodišnjeg. Tko zna koji su sve razlozi utjecali na ovo, no povećanje kvalitete svega što prati utrku neophodno je da bi utrka rasla iz godine u godinu.
Znamo da je AK Maksimir preuzeo organizaciju utrke ove godine, a da je NP Plitvička jezera glavni pokrovitelj. Jasno je da ne može sve biti savršeno, osobito kod ovakve organizacijske promjene. Želimo ovim osvrtom samo ukazati na neke propuste kako bi iduće godine ova utrka s pravom nosila titulu jednog od najbolje organiziranih maratona u Hrvatskoj.
Idejno rješenje finišerske medalje koje nije prihvaćeno:
Autor: 3sporta / Z. Mikašek
