Što se sve može naći po medijima o 21. Zagreb maratonu naprosto je nevjerojatno. Više njih tako piše o “devet tisuća maratonaca”, drugi pišu o tome da je utrka održana “po idealnom vremenu za trčanje”, treći da je Blanka Vlašić “otvorila maraton”, neki su izvijestili kako je velika novost uvođenje čipova itd.
Osim novinara koji očito nisu dovoljno motivirani da provjere barem osnovne činjenica (čipovi se koriste već godinama) i terminologiju (pucanj Blanke Vlašić nije ništa “otvorio”, već je označio start), ni građani Zagreba, premda najveću kolonu ljudi na svojim nogama gledaju već 21. put, nisu trkačicama i trkačima oprostili čekanje na raskršćima Jurišićeve i na Kvatriću – poklonili su im gromoglasno glasanje sirena svojih “limenih urni na cesti”. “Pa što” – reći će neki, “neka samo trube”! Ali svi znamo da je ovo ipak žalosno. Dok se npr. nedaleka Ljubljana ponosi svojim maratonom koji im paralizira neke od najvažnijih ulica na pola dana (i nema propuštanja preko trase utrke!), dok u toj istoj Ljubljani kolone navijača, bendovi, limena glazba… pomažu trkačima, pa i onim najsporijim, Zagreb nakon trga i nekoliko desetaka navijača, uglavnom rodbine i prijatelja trkača, na maratonskoj trasi zijeva nedjeljnom jutarnjom dosadom u čudu – tko su sad ovi!? Da ne bi pomislili kako imam nešto protiv Zagreba i zagrebačke utrke – ne nikako! ovako je (ili još žalosnije) na svim našim utrkama.
No, da parafraziram jednu poznatu – “trčati se mora” pa se trčalo i u ovu nedjelju. Standardno su održane utrke građana (5 km), polumaraton (21.1 km) i maraton (42.2 km). I na žalost, nije nastupilo 9.000 maratonaca – maratonki i maratonaca bilo je oko 250. Trkačica i trkača na polumaratonu bilo je malo više od 800. Dakle, zajedno više od 1.000 što je (ako se ne varam) najviše do sad. Na utrci građana na 5 km nastupilo je nekoliko tisuća rekreativaca, a utrkom su ponovno dominirali učenici koji su došli zaraditi ocjenu iz tjelesnog (što je po mom mišljenju sasvim u redu, ipak su morali pretrčati 5 km).
Utrka se odvijala standardnom trasom, od Trga bana Jelačića do Dubrave pa natrag preko trga, do Črnomerca i opet na trg – polumaraton jedan, a maraton dva kruga. Bilo je prevruće za neko ugodno trčanje i lov na rezultat. Čast da označi start utrke pripala je našoj visašici Blanki Vlašić, koja “ne zna kako” netko istrči maraton bez pauze. No nije joj za zamjeriti – još nije zaražena “maratonskim virusom”. Utrku je ponovno trčao i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i istrčao maraton unutar limita od pet sati.
A sad fakti i ono uobičajeno. Na utrci su u muškoj konkurenciji sudjelovali i tamnoputi trkači iz Kenije, a bio je ovdje i prošlogodišnji pobjednik Yared Admasu Miratu, koji je ove godine odustao. Kod žena nije bilo Afrikanki. Maratonski pobjednik je jedan od Kenijaca, Kipkorrir Biwot koji je stazu od 42.195 m prešao za (ne prebrzih) 2:25:08 h. Drugi je bio također Kenijac Kiprotich Sawe (2:26:29 h), a treći Rus Ilija Ilijev (2:30:59 h). Naš najbrži maratonac bio je Drago Paripović (2:36:47 h), 53-godišnji veteran koji i dalje drži naš rekord u maratonu koji stoji već 20 godina.
Kod žena maratonki najbrža je bila Ana Subotić iz Srbije (2:43:32h), a za njom su ciljem prolazile naše natjecateljice – Marija Vrajić (2:59:14 h), Nikolina Šustić (3:03:18 h), Dubravka Vešligaj (3:11:18 h), Veronika Jurišić (3:15:24 h) i Valentina Belović (3:18:48 h).
Pobjednik polumaratona bio je Kenijac Kipkoench David (1:07:18 h), drugi je bio Velimir Bogović iz Srbije (1:08:04h ), a treći Rus Vasili Minaew. Naš najbolji polumaratonac bio je Goran Grdenić (1:10:20 h) na sedmom mjestu. Kod žena najbolje su bile dvije Mađarice – Zsofia Erdely (1:16:15 h) i Zita Kacser (1:18:47 h). Naša najbolja polumaratonka bila je Barbara Belušić (1:19:14 h) na trećem mjestu.
Zagrebački maraton bio je i ekipno Prvenstvo Hrvatske u maratonu. Ekipno najbolji su maratonci AK Sljeme Zagreb, a slijede ih AK Žumberak Sošice, AK Veteran Zagreb, AK Agram Zagreb i TK Marathon 95 Varaždin. Kod žena (kod kojih se boduju dvije trkačice) najbolje su bile maratonke AK Veteran Zagreb, a slijede ih trkačice AK Sljeme Zagreb i TK Marathon 95 Varaždin.
21. Zagrebački maraton nije napravio kvalitativnu niti kvantitativnu revoluciju, ali možda nam je i potrebna samo evolucija. A ona je, iako spora, vidljiva. Odnosi se ovo prije svega na brojnost trkačica i trkača. Adidas škola trčanja ove je godine na Zagreb maraton dovela oko 90 novih polumaratonki i polumaratonaca, a Brooks running team održava veliki dio prošlogodišnjih školaraca u trkačkoj formi. Svijetli su ovo primjeri u pomalo sumornoj hrvatskoj trkačkoj zbilji.
Rezultati:
- 5km – m/ž
- 5km – ukupno
- 21km – kategorije
- 21km – m/ž
- 21km – ukupno
- 42km – kategorije
- 42km – m/ž
- 42km – ukupno
- Ekipno Prvenstvo Hrvatske
Autor: Zvonimir Mikašek
