Svi to znamo i svi se toga bojimo. Prvo se začuje tump-tump, onako preko ramena, prvo udaljeno pa sve bliže. Čujemo disanje sve bliže i pokušavamo skužiti jel’ trkačica ili trkač? I onda se ukaže, prvo na rubu oka, pa se odjednom pojavi ispred. I prestigne nas!
Trkači, osobito muškarci, mrze biti prestignuti. A tek kad ih prestigne žena! Mnogi će prvo pokušati održati tempo brže trkačice ili trkača, ali – kad bi bili brži ne bi ni bili prestignuti. Treba suosjećati s njima, testosteron valjda odigra ulogu i javi se taj macho u svakom muškarcu. Kod žena je taj ubilački instinkt nešto manji, kolegica trkačica kaže da se kod prestizanja više osjeća krivom nego što slavi. No za muškarce, preticanje je vrlo osobna stvar.
Zašto je većina muških trkača toliko kompetitivno?
Vjerojatno jer utrku shvaćaju kao igru, pa kad već ne mogu pobijediti na utrci u ukupnom poretku zadovoljavaju se malim pobjedama protiv trkača pored sebe. Nakon što utrka krene i kolona se rastegne počinju mini-bitke – ugledamo trkača ispred sebe i počinju kalkulacije – starost, građa tijela, stav, brzina… Mogu li ga prestići? Kada da krenem? Čitat ću govor njegovog tijela i napasti kad primijetim slabost. Možda na nekoj uzbrdici kad mu bude najteže? Moj je!
Možda je trkačko prestizanje zapravo neki tip testa muškosti, pokazivanje snage, onako, poput srednjovjekovnih bitaka, samo sada nogama umjesto mačevima i kopljima. Čudno je to, a u isto vrijeme i prirodno, zato se valjda utrke i održavaju. Jer pobjednik je samo jedan, a tih mini utrka ima bezbroj. Zamislite da priđete drugom muškarcu na ulici i kažete mu – “idemo obarati ruke?”. Zapravo, kada trčite – radite to svaki dan, ili barem na svakoj utrci. Poznati su slučajevi višegodišnjih rivala koji se utrkuju međusobno na svakoj utrci ili svaki tjedan na nekoj od liga. Ako imate taj natjecateljski “druk” usmjerite ga na pozitivu i neka od bude još jedan dodatni motiv za više treninga i bolju kondiciju.
Ako želite trčati pametno, trebate savladati loš osjećaj kada vas netko pretekne. Ne treba reagirati, svakako ne sprintanjem i održavanjem nemogućeg tempa. Tako se samo može prebrzo izgorjeti i utrku završiti ispod svojih mogućnosti. Valja se naviknuti – uvijek je netko brži. Što više utrka istrčite i što više puta doživite tu “neugodu” bit će vam lakše.
I zato, kada sretnete neku brzu trkačicu na treningu, možda je bolje da trčite u suprotnom smjeru od njenog i sačuvate svoj muški ponos. 
Autor: 3sporta
