Pobjeda Abebe Bikile na Olimpijskim igrama 1960. godine, kada je maratonsku stazu u Rimu istrčao bos, bila je svojevrsna prekretnica i početak dominacije dugoprugaških trkača iz crne Afrike. U povijesti je zapamćen kao jedan od najvećih, iako je imao relativno kratku karijeru.
Do njegovog nastupa na Olimpijskim igrama došlo je gotovo slučajno, zaslugom Le Roya Walkera, američkog trenera koji je pretežno radio sa – sprinterima. Te 1960. godine Walker je pozvan da radi s etiopskim trkačima koji su se pripremali za Olimpijske igre u Rimu. Trkačka ekipa okupila se tamo gdje su i trenirali, u kampu na više od 2.000 metara nadmorske visine.
Kad te prepozna trener sprintera
Walker je primijetio da Etiopija raspolaže s relativno malim brojem sprintera i velikom grupom dugoprugaških trkača. Nesiguran u to što da sprinterima da za zadatak, Walker je dugoprugašima rekao da džogiraju do udaljenog brda, kao zagrijavanje, dok on radi sa sprinterima. Nakon sat i pol, kada je trening sprintera bio već završen, Walker se iznenadio kašnjenjem dugoprugaša, koji su se vratili tek sat vremena kasnije.
Zanimalo ga je zašto su bili toliko spori, pa je idući dan odlučio proći stazom gdje su se trkači “zagrijavali”. Ustanovio je kako se nakon nekoliko kilometara staza najednom strmo spušta u široku dolinu, koju s položaja gdje im je odredio rutu za trčanje nije mogao vidjeti. Kada je došao do podnožja brda, mjerač udaljenosti automobila pokazivao je već 22.5 kilometra.
Brzo se vratio u hotel i nazvao u Ameriku da provjeri koliko iznosi najbolje svjetsko vrijeme u maratonu – bilo je 2:15:17, a Walker je hrabro najavio da će iz te grupe etiopskih trkača doći novi olimpijski pobjednik i novi svjetski rekorder.
Olimpijski maraton u Rimu
Bikila uopće nije trebao trčati maraton u Rimu. Naime, niti on niti njegov reprezentativni kolega Abebe Wakgira, nisu se pripremali za maratonsku distancu, već za onu na 10.000 metara. I ovdje je najznačajniju ulogu odigrao Walker sa svojim utjecajem – tražio je od etiopskog cara Hailea Selassiea da zabrani obojici nastup na 10.000 metara i da im naredi da trče maraton.
Sam nastup Bikile na maratonu u Rimu bio je jedan od onih sportskih događaja koji se spominju i dandanas, nakon toliko godina. Bikila je naime trčao bos. Nekoliko dana prije utrke mogao je izabrati tenisice za utrku, ali je izabrao krivo i nisu mu odgovarale za trčanje. Tada je odlučio da će trčati bos, jednako kao što trči u Etiopiji.
Nakon što je pretekao brojne trkače, završio je rame uz rame s marokanskim maratoncem Rhadiem Ben Abdesselamom. Ostali su tako zajedno do zadnjih petstotinjak metara utrke kada se Bikila odlučio za sprint prema cilju kojeg je prošao kao prvi, s novim najbržim vremenom maratona na svijetu: 2:15:16. Postao je tako prvi Afrikanac sub-saharske Afrike koji je osvojio zlatnu olimpijsku medalju.
Nakon zlata u Rimu nastupio je još na nekoliko maratona i gotovo svaki put kada je završio utrku je i pobijedio. Samo ma Bostonskom maratonu 1963. utrku nije završio na prvom mjestu, bio je peti.
Nakon Rima
Bikila je nastupio i na Olimpijskim igrama 1964. u Tokiju i opet pobijedio, čime je njegov legendarni status zapečaćen. Vratio se u Etiopiju kao nacionalni heroj i od vladara primio posebno preuređenu Volkswagen bubu.
Bikila je trebao nastupiti i na Olimpijskim igrama 1968. godine u Mexico Cityu, ali je nekoliko dana prije utrke slomio kost u stopalu, trčeći bosonog. Zbog toga je odustao nakon 17 kilometara, a zlatnom olimpijskom medaljom okitio se njegov sunarodnjak Mamo Wolde.
1969. godine Bikila je preživio tešku prometnu nesreću vozeći svoju “bubu” i ostao paraliziran od pojasa na dolje. Umro je 25. 10. 1973. godine od posljedica prometne nesreće, u 41. godini života. Postao je i ostao nacionalni etiopski i svjetski trkači idol mnogim generacijama trkača poslije njega. Njegove velike pobjede na dvama Olimpijskim igrama zaredom, bile su nagovještaj potencijala trkača iz Etiopije i Kenije koji su nakon 1968. godine dominantni u svim dugoprugaškim atletskim disciplinama, na način nezabilježen u bilo kojem međunarodnom sportu.
Priprema: 3sporta, izvor: Lore of Running, Wikipedia
Foto: Allsport Hulton/Archive
