Ma ja samo želim: skinuti kile… popraviti držanje… prestati pušiti… riješiti se celulita na guzi… pronaći komada u školi trčanje… putovati na utrke… istrčati maraton…
Stotinu je razloga zbog kojih ljudi započnu trčati. Stotinu je razloga zbog kojih ljudi prestanu trčati – ako trčanje shvaćaju samo kao sredstvo za postizanje cilja. Jer, jednom kad se cilj ostvari, ili češće, ako se cilj ne ostvari, lako je izgubiti motiv i stati.
Živimo u vremenu instant zadovoljstava do kojih se lako dolazi. Iz minute u minutu tražimo novi fix – lajk, poruku, štos… Zadovoljstva koja traju sekundu i prođu. Problem je u tome da, iako smo okruženi božanskom tehnologijom, fizički i emotivno nismo daleko od kromanjonca. Naši mišići trebaju kontrakciju, naša tijela traže kretanje, naš se stres smanjuje fizičkim naporom, neraspoloženje povećava mirovanjem. Instant zadovoljstva nisu nam dovoljna
Svi oni koji trče, ili se na neki drugačiji način rekreiraju znaju – osjećaj blaženog umora nakon treninga, osjećaj egzaltiranosti nakon odlične utrke… teško je usporediti s bilo čim što doživljavaju kauč-krumpiri.
Znam, na početku je teško. Teško je onima koji nisu nikad trčali, možda je još teže onima koji su nekad trčali pa misle da mogu opet isto (a ne mogu). Teško je promijeniti paradigmu i prihvatiti zdrav fizički umor kao nešto poželjno. Teško je boriti se protiv predrasuda sredine koja vuče prema dolje. Teško je izložiti nezgrapno tijelo pogledima. Teško je polumrtvo kaskati ulicom ili nasipom. Da, teško je.
Ali vrijedi. Vrijedi se promijeniti. Bez obzira gdje si sad, koliko kila imaš, koliki ti je kolesterol ili šećer, koliko cigareta popušiš dnevno, koliko obaveza imaš u danu… Vrijedi navući tenisice i izići van, vrijedi se oznojiti, vrijedi prodisati punim plućima. Jer vremenom, postat će sve manje teško pa onda i lako. Vrlo brzo trčanje će postati sigurno utočište, mjesto meditacije i unutarnjeg mira. Na kraju se dogodi transformacija i trčiš samo zbog – trčanja.
Trčanje je prije svega privilegija. Ako imaš srce koje kuca i noge koje te nose, već imaš sve potrebno za trčanje. Pokreni svoje mišiće, makar na 5 minuta za početak, makar samo do kraja ulice i natrag. Kreni.
Neka ti glavni cilj ne bude novi osobni rekord, nova istrčana distanca, novo postolje u kategoriji ili čak u ukupnom poretku. Trajni cilj neka ti bude (kako je rekao Murakami) – da trčanje i ti ostarite zajedno.
Autor: Z
