Tarahumara je pleme Indijanaca nastanjeno u planinama kanjona Sierra Madre u sjeverozapadnom Meksiku. Danas njihovo pleme broji 40-ak tisuća pripadnika i jedina su ljudska zajednica na svijetu čija se povijest, kultura, religija i rituali temelje na trčanju. Sami sebe nazivaju ‘Raramuri’, u prijevodu – ljudi koji trče; ljudi laganih nogu.
Do godine 1992. malo tko je znao za pleme super-trkača. No onda ih je čovjek po imenu Rick Fisher doveo na utrku Leadville Trail 100 – zamislite, grupa trkača u šarenim i lepršavim narodnim nošnjama i sa sandalama na nogama na startu. Ne poznajući takav koncept utrkivanja, većina Tarahumara odustala je oko 35. milje.
Iduće su se godine pojavili ponovno i osvojili prvo, drugo i peto mjesto. Godinu nakon toga Juan Herrera osvojio je prvo mjesto i srušio rekord staze (i to sve s osmjehom na licu!), a 1995. trojica iz plemena bila su u top 10 na Western States 100. No nakon toga su odustali od ultraške scene, odnoseći tajne o nevjerojatnom trčanju natrag u svoje kanjonske kućice…
Utrke za koje nitko ne zna
Tarahumare žive podijeljeni u mala sela međusobno udaljena i po nekoliko sati trčanja, razasuta po strmim obroncima kanjona i na 3.000 metara nadmorske visine. Njihovi najvažniji socijalni, natjecateljski i ritualni događaji su rarajipari trke koje se održavaju nekoliko puta godišnje i vezane su za smjene godišnjih doba. Traju i po nekoliko dana, odvijaju se već stoljećima bez imalo promijenjenih pravila i uvijek između dva susjedna sela.
Pripreme za trku počinju tjednima prije starta. Seoski starješine biraju 10 najboljih trkača koji će predstavljati selo, pripremaju se posebni napitci za koje se vjeruje da daju posebnu snagu trkačima i bacaju se uroci na protivnike. Trka starta predvečer u jednom od sela i trči se prema drugome selu udaljenom nekoliko stotina kilometara. Ekipe trče paralelno jedna uz drugu međusobno dodajući jedni drugima drvenu loptu. U cilj moraju ući obje ekipe i lopta – najveća je sramota izgubiti loptu. Zapanjujuće je kako ih šutiranje lopte ne usporava, a još je više nevjerojatno to što uopće ne izgledaju umorno.
Kako je to moguće?
Kako ljudi koji još uvijek žive u spiljama i zemunicama nadmašuju sposobnosti trkača koji treniraju po vrhunskim programima? Dio odgovora vjerojatno se krije u načinu prehrane. Obzirom na oskudne uvjete u kojima žive, Tarahumare temelje prehranu na kukuruzu, grahu, tortiljama od kukuruznog brašna, voću i povrću. Meso gotovo uopće ne jedu, a glavni izvor proteina im je kozje mlijeko.
Na svojim ultramaratonskim trkama uglavnom jedu mljeveni kukuruz u vodi, nešto slično našoj palenti. Ne piju vodu jer je jako zagađena – konzumiraju uglavnom pivo od kukuruza, čak i za vrijeme utrka. Fun fact: osim glavnog napitka, pivo im služi i kao platežno sredstvo!
Njihova tajna leži i u načinu života – osim što žive na velikoj nadmorskoj visini, što samo po sebi čini dobro za tijelo sportaša, Tarahumare teže jednostavnosti i ekonomičnosti u svim segmentima. Poznati trkač Scott Jurek jednom je trčao s njima i zamijetio je da čim stanu napraviti pauzu, svi Tarahumare sjedaju na pod kako ne bi trošili snagu u nogama. Nadalje, trčeći bosi ili u sandalama izuzetno su ojačali stopala i tako isključili mogućnosti ozljeđivanja. Osim toga, u najranijim godinama odmah uz hodanje uče i trčati.
Nevjerojatna ljepota
Još jedan segment koji ih uvijek iznova pokreće jest ljepota okoliša u kojemu žive. Ljudi koji su im uspjeli pristupiti svjedoče da Tarahumare često zastanu diviti se prirodi i krajoliku. Napomenimo da je prvi istraživački opis tog trkačkog plemena dao Hrvat Ivan Ratkaj, koji je s njima proveo tri godine. No kako im je prigovarao zbog stalnog opijanja pivom, poglavice su ga otrovali 1684. godine.
U posljednje vrijeme destruktivna sila moderne civilizacije ugrožava trkački raj Tarahumara: krčenje šuma na obroncima Sierra Madre dovodi do erozije tla i uništava ionako oskudne poljoprivredne površine. Nadamo se kako to neće ugasiti pleme najboljih ultramaratonaca na svijetu i da će i dalje dobro živjeti svojim tradicionalnim trkačkim načinom života.
Da smo barem kao pripadnici plemena Tarahumara!
Autor: Martina Đođo / 3sporta.com
