Ingrid Nikolesić i Dejan Radanac prvaci Hrvatske na 100 km!

Jučer je u Slavonskom Brodu održana Polojska ultra 100 km, na kojoj su nastupili registrirani atletičari u okviru Prvenstva Hrvatske. Nažalost, zbog korone nije održana utrka na 50 km, koja je kroz prijave privukla velik broj trkačica i trkača. No to nije spriječilo Mazatore da organiziraju perfektnu utrku.

Kako smo već pisali najzapaženiji rezultat ostvario je Dejan Radanac (AK Sljeme) koji je 100 kilometara Polojske ultre istrčao za 6:54:44 i time popravio svoj državni rekord, postavljen na istoj stazi prošle godine – za gotovo 20 minuta.

– Bila je ovo već standardno vrhunska organizacija utrke od strane UMK Mazatora, a na utrci je bila i odlična konkurencija i kod muškaraca i kod žena. Vremenski uvjeti bili su pristojni, uz dosta hladnog vjetra koji je na momente otežavao trčanje. Nakon 20 km shvatio sam da se ne isplati trčat solo utrku i boriti s vjetrom, pa sam odlučio da ću ići na pobjedu i vrijeme malo ispod 7 sati. Tako smo popriličan broj kilometara istrčali u maloj grupi, Murić,  Bićanić i ja. Kad je Murić odustao, a Bićanić malo usporio, do kraja sam trčao konzervativno, samo da završim utrku bez neke prevelike štete. Čestitke svima na istrčanim rezultatima! – rekao je novi-stari rekorder Hrvatske Dejan Radanac.

No nije samo Radanac trčao brže od starog rekorda i zakoračio ispod magične brojke od 7 sati. To je uspio i Marko Bićanić (UMK Mazator) koji je ciljem prošao dvije i pol minute iza pobjednika Radanca, za 6:57:06.

– Za dobar rezultat treba biti dobro pripremljen i istrčat ćete dobro. No, za odličan rezultat morate biti dobro pripremljeni i maksimalno fokusirani kroz cijelu utrku. Upravo mi je to pošlo za rukom. Ušao sam u flow stanje uz pomoć formule koju sam koristio na Ultramaratonu Zagreb – Vukovar. Sve mi je išlo kako sam i planirao, imao sam utrku pod kontrolom, noge su slušale, a luda glava je bila mirna. Na tome sam jako zahvalan. Prvi dio smo išli jako Radanac, Murić i ja. 50 km za 3:19 h (3:59/km). Zatim su oni nastavili na oko 4:00-4:05/km, a ja sam spustio na 4:15-25/km. Kako se bližio kraj, vidio sam da stižem Dejana, dok je Murić odustao. Tu sam onda stisnuo zadnjih krug koliko je išlo. Na kraju 6:57 h za 100 km čime sam baš zadovoljan, jer sam pobijedio svoju najveću konkurenciju – sebe. Čestitam ostalim trkačima i Dejanu na pobjedi! Kad toliko trenirate kao on, to vam se mora vratiti, kad tad. Ekipa iz Ultramaraton kluba Mazator još je jednom pokazala emociju za trčanje i ultru te napravila veliki korak ka organizaciji EP ili SP na 100 km u najvećem brodu na svijetu – rekao je Marko nakon utrke.

Na treće mjesto ove ultre plasirao se Pavle Kruljac (Sport Box/SRK Alba) koji ju je istrčao za 7:23:46.

– Prije svega utrka je bila sjajno organizirana. Lokacija same utrke je zanimljiva. Blizina vode bi u nekim drugim uvjetima (toplije, hladnije) sigurno imala svoju ulogu, ali je vrijeme bilo idealno za takav tip utrke. S obzirom da ultraška scena kod nas jako napreduje, a i činjenica da je utrka bila PH, nisam mogao ne prijaviti se na utrku. Nisam zaljubljenik u cestovno trčanje, ali ozbiljna konkurencija me uvijek privuče bez obzira na tip i dužinu utrke. Isto tako gorčina od lošeg nastupa na prvoj cestovnoj stotki prije dvije godine bila je snažan motiv da ispravim sve greške koje sam tada napravio u trenažnom procesu. Dobro sam trenirao, a mjesec dana prije utrke sam osjećao da sam spreman za pravi rezultat. Znao sam da mogu ispod 7:30 sati pa sam se od početka do kraja držao toga. Plasman na postolje je šlag na torti i jako sam sretan jer već niz godina u različitim disciplinama na PH osvajam drvene medalje i ovo je sada olakšanje. Bio sam svjestan kvalitete Radanac, Bičanića i Murića, ali isto tako sam znao da će pojesti jedni druge i da se trebam samo držati svog plana kako bi došao do postolja. Kroz utrku sam sjajno surađivao sa Eldinom Hođžićem kojem je ovo bila prva utrka na cesti općenito, ali smo to odradili školski. Pripremili smo dobar plan, stavili se u vlastite okvire te bez ozbiljnije krize i problema odradili utrku. Priču je zaokružila moja supruga koja je bila zadužena za okrjepu i sve ostale informacije sa staze. Odradila je to fenomenalno. Jako sam sretan da je ovo bila možda i najjača ultra kod nas ikada održana i da je Hrvatska uz fenomenaln žensku dobila ozbiljnu mušku ekipu. Samo je pitanje kada će za postolje na PH treba trčati ispod 7 sati u muškoj konkurenciji, a u tom slučaju kao ekipa možemo ozbiljno zaigrati na svjetskoj sceni. Sve u svemu sjajna utrka, puna dojmova i lijepih uspomena – rekao je Pavle.

U ženskoj konkurenciji najbrža je bila Ingrid Nikolesić (AK Sljeme) koja je 100 kilometara istrčala za 7:56:39.

– Trčali smo 20 krugova od 5 km, staza je ravna osim jednog hupserića. Za razliku od moje konkurencije meni je ovo bio prvi nastup na Polojskoj 100 km. Do 70 km smo se Veronika, Maja, Ines i ja vrtile u istom tempu. Nakon 70 km sam ubrzala, iz razloga što me jednoličan tempo počne prilično trošiti. Taj potez je bio hazarderski, ali se na kraju isplatio, jer putujem kući u Rijeku s medaljom za prvo mjesto. Prije ovakvih utrka uvijek imam nekakvo realno očekivanje i san. Moja realna očekivanja su bila da tih 100 km držim pace 4:50/km što mi je na kraju i bio pace na 70-tom km. Međutim maštala sam da bi mogla 4:45/km i na kraju su se upravo te brojke ostvarile. Oduševljena sam cjelokupnom organizacijom utrke, vidi se da UMK Mazator živi i trči za tu ultru. Sve je bilo na jednom visokom nivou, a najviše osobno me dojmilo njihovo bodrenje za cijelo vrijeme trke, jer uz zahtjevne zadatke oko organizacije iskoristili su svaki trenutak da svakog natjecatelja poguraju s riječima podrške. Sad slijedi kratki odmor i pripreme za Lavaredo ultra trail. Jučer sam zaključila trčeći te krugove da je moja prava i jedina ljubav dugi trail i da ne vjerujem da ću uskoro opet koketirati sa sličnom disciplinom – iznijela nam je svoje dojmove Ingrid.

Iako je jedno vrijeme bila i vodeća, na drugom mjestu u ženskoj konkurenciji završila je Veronika Jurišić (AK Sljeme), 8:11:31.

– Jako volim ovu Polojsku ultru. Danas mi nije bila baš najlakša stotka. Malo sam se mučila i nisam uspjela izvući svoj standardni finiš. Ali i takve utrke idu u staž. Sve skupa, bio je danas vrhunski ultraški dan na Poloju. Izvrsna konkurencija, izvrsna atmosfera i baš pravi festival ultramaratona. Zbilja su nam svima nedostajala natjecanja zadnjih godinu dana – rekla je nakon utrke Veronika.

Treća je na Polojskoj utrci jučer bila Maja Bonačić (AK Sljeme) koja ju je istrčala za 8:33:47.

– Utrka je bila super organizirana, a to sve su upotpunili i odlični navijači, hvala svima na podršci! Ja osobno nisam baš zadovoljna svojom utrkom jer nisam ostvarila svoj cilj ispod 8:30, ali pojedinačno 3. mjesto je definitivno nešto na čemu ne treba biti nezahvalan, dapače. Jednostavno neki put idu stvari po planu, a neki put ne. Svejedno, to je samo motivacija za dalje, a ovako organizirane utrke su samo vjetar u leđa. Dolazim svakako i iduće godine! – rekla je Maja.

Iz navedenih rezultata jasno je da je naš najjači ultraški klub AK Sljeme, čiji su članovi ekipni pobjednici Prvenstva Hrvatske u muškoj i ženskoj konkurenciji. Drugo mjesto među muškarcima osvojili su trkači UMK Mazator, a treće trkači AK Martin Dugo Selo.

Čestitamo svima koji su jučer ostvarili odlične rezultate ili samo istrčali stotku. Evo pojedinačnih rezultata utrke:

ŽENE

MUŠKARCI