Ove je godine pobjedniku Mountain Dalmacija Ultra Traila trebalo 16 i pol sati da savlada izazove koje je dalmatinski krš stavio pred njega. Njegovo je ime Nenad Ostojić, a 122 kilometra i 5.680 metara uspona pokazali su se izazovom kao stvorenim upravo za ovog trkača, trenutno jednog od najboljih trejlaša na hrvatskoj sceni.
Dalmacija Ultra Trail jedna je od najtežih i najatraktivnijih ultra trail utrka u Hrvatskoj koja iznosi 100+ kilometara. Sukladno velikoj dužini dolazi i mnogo uspona za svladavanje, uz vrlo zahtjevan teren tipičan za planine koje se uzdižu nad dalmatinsku obalu. Uz to, start utrke bio je pod okriljem mraka, popraćen burom koja je puhala veliki dio utrke. Nenad Ostojić ispričao nam je zašto je pregršt uspona i tehničkih nizbrdica za njega bio dobitna kombinacija, te ga nije omeo (ni zameo) niti jak vjetar, niti noć.
Gorčina razočaranja, pa slatkoća pobjede
3sporta: Kako se osjećaš nakon ovakvog postignuća i što ti ono predstavlja? Iako, znamo da se ti zapravo nisi pripremao za Dalmacija Ultra Trail, nego za jednu drugu utrku koja nije prošla prema planu.
Nenad: Osjećam se odlično i za mene je ovo nešto što sam dugo želio te veliki poticaj za dalje. Istina je da sve sam podredio Ultra Trailu du Mont Blanc, odnosno dužini TDS od 145 km s 9100 metara uspona. Međutim, s obzirom na tragični događaj na koji ja nisam mogao utjecati, sve to je nažalost palo u vodu, na način da nisam završio utrku onako kako sam planirao. Zato je je DUT u potpunosti ispunio moja očekivanja i zadovoljan sam kako sam to odradio.
3sporta: Kako su izgledale tvoje pripreme i koliko si se dugo i gdje pripremao?
Nenad: Uh, pripreme su bile bome posvuda – od Sljemena preko Učke, Biokova i Velebita pa sve do Papuka i Krndije. Kako je djevojka iz Slavonije, zasigurno me opet očekuje hrpa kilometara diljem Papučkog gorja s dragom ekipom DiŠ-a, a po Sljemenu s Darkom. 🙂 Mnoge kilometre pred TDS, gdje je stvarno bilo teško i definitivno najgore, odradio sam kad sam otišao na dva dana na Velebit, po najvećoj vrućini i stvarno teškom terenu (Matej zna). Kako dosta trčim ultre, time su i pripreme teže, no priprema prvenstveno ovisi o dužini i elevaciji one za koju se spremam.
Uvijek treba imati plan B
3sporta: Ulaziš li u takvu utrku s nekim planom i programom, rasporedom, predviđanjima ili ideš hektički, na glavu, pa što bude?
Nenad: Za ovakvu utrku uvijek postoji dobro razrađeni plan, jer ako se želi dobar rezultat treba sve dobro razraditi. Isto tako, treba biti realan i dobro poznavati sebe, odnosno svoje mogućnosti i uvijek imati plan B ukoliko ne krene sve po prvotnom planu.
3sporta: Kako izgledaju tvoji dani pred jednu takvu utrku? Znamo da utrkama obično prethodi dugo putovanje, što nerijetko uključuje i neke nepredviđene situacije…
Nenad: Organizacija mi nije jača strana i to svi znaju, haha! Tako da je kod mene sve u zadnji tren, no takav sam i koliko god to bilo blesavo, ipak funkcionira. Pred ovo putovanje imali smo neugodnosti oko otkazanog nam smještaja na dan puta, no nije to ništa što bi me previše omelo oko utrke jer je na kraju sve ispalo još i ljepše. Osim toga, već sam navikao na takve gluposti. 🙂
Što se tiče prehrane, recimo da malo više pripazim neka dva tjedna pred utrku da se pročistim, no jedem raznovrsno i sve. Od mesa najviše piletinu i obožavam tjesteninu, rižu, njoke – uglavnom je to hrpa ugljikohidrata.
3sporta: U našoj se zemlji gotovo ni jedan trkač ne bavi tim sportom profesionalno, što znači njegovo podređivanje poslovnim obvezama. Kako ti usklađuješ sve to, plus obiteljske obveze, roditeljstvo?
Nenad: Jako je naporno to sve ukombinirati jer ipak ne želim da mi obitelj ispašta radi toga, pa gledam koliko god mogu da radi trčanja ne zapostavljam privatni život, a i poslovni. Ipak je obitelj prije trčanja pa puno puta odgodim trening samo da bih bio sa kćerkom i djevojkom. Često kad odemo negdje, i probudim se rano ujutro odem na planinu te se vratim da zajedno doručkujemo.
Za ultru je važan i dobro razrađen plan te pouzdana pratnja
3sporta: Što, osim dobrog treninga, još utječe na rezultat na jednoj ultri poput ove?
Nenad: Najveći dio je trening, naravno, ali bome za ultre treba imati i jaku glavu i želudac, haha! Svakako se treba obući sukladno vremenskoj prognozi i dobro razraditi kada što piti i jesti. Meni su osobno noćne utrke draže od jutarnjih jer pun energije ulazim u utrku, za razliku od jutra kad sam prazan.
Izbor loše opreme na ultri može biti poguban jer ipak se bude dugo na nogama i važno je da trkaču bude udobno. Pogotovo ako ste negdje vani u Alpama, gdje sam i ja na svojoj koži osjetio kako je to kad ignoriraš hladnoću pa na kraju promrzneš. Sad na utrci, cijelu je noć puhala jaka bura, a ja sam zadnji tren odlučio da ću ipak nositi jaknu otpornu na vjetar, što se pokazalo kao dobra odluka.
3sporta: Koliko utjecaja ima na ultri ako se podrška ne pojavi na vrijeme na pravom mjestu pa ga nešto ne dočeka pripremljeno na tranziciji/okrepi?
Nenad: Ukoliko trkač ima pratnju najbitnije je da ga sve čeka gotovo, odnosno da ne mora misliti ni na što drugo osim trčanja. No treba biti spreman i na situaciju da pratnja zakasni i nikako ne paničariti, nego nastaviti dalje kao da se ništa izvanredno nije dogodilo.
3sporta: Kako je izgledao tijek tvoje utrke – jesi li imao neku taktiku u odnosu na profil staze i u odnosu na druge trkače? Ima li uopće prostora za utrkivanje s konkurencijom na ovako dugoj utrci?
Nenad: Tijek utrke ovaj se put odvijao onako kako sam i zamislio, jedino nisam vjerovao da će ta vremena koja sam stavio na određene točke biti pobjednička. 🙂 U većini slučajeva sam ja taj koji stiže ekipu, ali ovaj sam put bio lovina i tu sam pokazao da se ne dam tako lako.
Od početka smo Igor Rudan i ja krenuli istim tempom i izmjenjivali se na prvoj poziciji do otprilike 70. kilometra, gdje se ja konačno odvajam i nastavljam dalje u još jačem tempu. Znao sam da dolaskom u Brela kreće utrkivanje i ako tu riknem, gotov sam. Srećom, to se nije dogodilo te sam samo pojačavao do kraja.
Izdržljivost, jaka psiha i želudac put su prema pobjedi
3sporta: Jesi li imao psihičkih kriza u tih 16 sati na stazi? Što tebe može izbaciti iz takta? Bilo je i trkača koji su odustali…
Nenad: Psihičkih kriza nije bilo i ovaj put bez izvrtanja zgloba, što je jako bitno ako ideš “na glavu“ jer da sam izvrnuo zglob tijekom utrke, ovog intervjua ne bi bilo. 🙂 Na DUT sam došao stvarno vrlo spreman, čak u toj mjeri da ni štapove nisam htio nositi jer mi ponekad znaju samo smetati i ovaj je put to ispao pravi pogodak.
Ovaj put odustajanje nije bilo opcija i stvarno mi je to zadnje bilo na pameti bilo, koliko god teško bilo. Najteže mi je palo odustajanje na Jahorini ove godine, no sve se dogodi s razlogom.
3sporta: Što smatraš svojim adutima na ovakvim utrkama?
Nenad: Na DUT-u, adut mi je bio teren jer maksimalno iskorištavam tehničke nizbrdice. Općenito, prednost vidim u svojoj izdržljivosti, kad već nisam previše brz, haha! Isto tako, dobra probava je ključna, jer neki put stvarno ni meni nije jasno kako mi ne pozli od svega što strpam u sebe.
S 5K ceste trk u budućnost po europskim planinama
3sporta: Ti zapravo dolaziš sa ceste i to ne baš s velikih kilometraža. Kako se je takav trkač uspio pronaći u trail trčanju, uz to i ultraškom?
Nenad: Uh, da cesta, haha! Kad se sjetim da sam u početku trčao većinom utrke na 5 km i kako sam izbjegavao uzbrdice u Maksimiru, a sad se od brda ne odvajam. Sve su u biti krivi dečki iz Ozlja koji su me prvi put odveli na trail i tu je počela ljubav prema brdima, a kilometraža je s godinama rasla, kao i dužina i težina utrka. Cesti se vratim jedino kad preko tjedna treniram.
3sporta: Kakvi su tvoji planovi za naredno razdoblje te godinu ispred tebe? Imaš li još koji veći cilj, neostvarenu želju?
Nenad: U narednom razdoblju želim što više odmoriti i odraditi još koju kraću utrku, a plan je konačno pripremiti 100 milja Istre. Ostalo, jedino što zasad planiram jest La Corsa della Bora početkom siječnja, te vidjeti što prijaviti u sklopu UTMB-a. Ostalo još stvarno ne znam… Dinaridi, Cortina, Fruška gora, Pelister… Mnogo je utrka oko svibnja i lipnja, no vjerujem da ću biti barem na dvije od nabrojanih. Veći ciljevi i neostvarene želje ovise o tome koliko ću trenirati, no svakako, ukoliko ne upadnem na UTMB, planiram prijaviti L’echappée Belle – utrku koja ima 148 km i 11.400 m elevacije. Naravno, i iduću godinu želim završiti s DUT-om. 🙂
Piše: Martina Maloča
Foto: Dalmacija Ultra Trail
Daniel Roščić, Marko Kadija,
Goran Jakuš, Krume Ivanovski
Dinko Bažulić
Milan Balaban
