Dakle, moj dragi maratonac nije samo maratonac, mislim, čovjek koji trči maraton. Natječe se on i duatlonu i triatlonu, a trčao bi i sve druge tontlonove da postoje. Čekaj malo… izmišljeno je nešto što on trči, i to svake srijede, na proljeće i na jesen… ULID liga!
Skupi se tako društvo tontlonaca i udri trčati po dravskoj šumi.
“Draga”, s najnježnijim glasom mi zna reči, “pođi i ti sa mnom…” a ja s još nevinijim i zaljubljenijim izrazom lica – odbijem… Ma, išla sam ja s njim po nekim utrkama, on je bio u transu… a ja? Ponekad sam lovila zrake sunca, ponekad sam obilazila dućane, a bome sam se jednom i smrzla… ja jedina, za razliku od mojeg maratonca i ostalih sudionika utrke. Ma kakva kiša, kakva hladnoća! Još su poslije utrke, onako pokisli, stali u krug i udri analizirati svaki uspon i zavoj, uspoređivali vremena. Od samog pogleda na njih, upalila sam grijanje u autu. A prije tog očajničkog čina nabacala sam na sebe sve što sam našla u torbi mojeg maratonca… A za vašu informaciju, kad on ide na neku utrku, nosi pola ormara! Vjerujem da sam bila glavna atrakcija onako zabundana, a oni u tajicama i dresićima.
Nego da nastavim ja o toj ULID ligi. Ove srijede je bilo predzadnje kolo. Kolo k’o kolo, da nije bilo gibanice! Tu počinje priča i moje razmišljanje… jer, kad je radi utrke na jedan sat bila ispečena gibanica, plod nečijih vrijednih ruku, što bi bilo da je otrčan maraton ili nedaj Bože, ironman?!
Maraton traje otprilike tri i pol sata.. računam da bi uz gibanicu nečije ručice morale ispeći bar još mađaricu, medenjake i čupavce! A za ironman!? – kolača ko za jednu omanju svadbu! A možda i kakva purica s mlincima…
Ne znam jesu li i ostali maratonci ludi za slatkim kao što je moj, al’ uspjela sam doći do originalnog recepta od one fatalne gibanice s Utrke na jedan sat. Recept je iz dvadesetih godina prošlog stoljeća. Tko zna jesu li onda trčali maraton, no, da su puno i teško fizički radili, to jesu pa su morali povratiti snagu.
Na dnu samog recepta je nažvrljano – omiljeni kolač mojega muža.
Čula sam priče da su njih dvoje (Anka i njen) imali sretan i dugovječan brak pa vrijedi se potruditi i isprobati svako malo ovaj kolač na svojem maratoncu.
ANKINA GIBANICA
Dizano tijesto:
75 dkg brašna glatko
1 kvas
4 dcl mlakog mlijeka
4 žlice šećera
4 žlice ulja
4 žutanjka
malo soli
Nadjev od maka:
20 dag mljevenog maka
3 dl mlijeka, 3 žlice maslaca, 4žlice šećera, 1 žlica cimeta, 1 žlica ruma,
Nadjev od oraha:
20 dag mljevenih oraha
3 dl mlijeka, 3 žlice maslaca, 4 žlice šećera, 1 žlica cimeta, 1 žlica ruma
Postupak: u 2 dl toplog mlijeka otopi šećer i kvas, pusti da se digne na toplom mjestu.
U dublju zdjelu stavi žutanjke, ulje, sol, pola količine brašna, dobro izradi s mikserom za dizana tijesta ili kuhačom uz dodavanje drugog dijela brašna.
Kad je tijesto napravljeno ostavi ga na toplom da se diže 30 min. pokrivenog krpom, u zdjeli.
Dignuto tijesto podijelimo na pola i svaku polovicu razvaljamo na pobrašnjenoj krpi pravokutnik, debljine 2-3 cm te namažemo nadjevom i zarolamo.
Štruce stavimo u lim prekriven papirom za pečenje te pustimo da se diže još 30 min.
Dignute štruce premažemo mlijekom i stavimo u prethodno zagrijanu pečnicu na 180 stupnjeva C oko 40 minuta. Pečeno premazati otopljenim maslacem i posuti šećerom u prahu.
A nadjev se dobije tako da mlijeko, šećer, vanil šećer i maslac provriju te se pomiješaju s makom (ili orasima), cimetom, rumom.
Uživajte u gibanici, pa pa…
Maratončica
Autor: Maratončica
