Ako ste pročitali prvu epizodu ovog bloga, poneka vam je stvar već jasna. A ako niste – pa… još bolje! I tako ćete do kraja ove epizode imati osjećaj da me već poznajete, kao susjeda kojeg redovno srećete u liftu, ali nikako da zapamtite kako se zove. (Spoiler: Tuljanman.)
Elem, u ovom nastavku pokušat ću si objasniti – naglas, za slučaj da mozak ne čuje kad mu tiho govorim – zašto sam si ovo napravio i zašto nosim ime koje zvuči kao maskota akvarija u Crikvenici.
Bez daljnjeg zamuckivanja – idem na Plava Laguna IRONMAN 70.3 Poreč
Utrka se održava 19. 10. 2025. u – nećete vjerovati – Poreču. Radi se o tzv. “half” IRONMANU, odnosno srednje dugom triatlonu koji, kad sve zbrojimo, iznosi 70.3 milje. Od tuda i ime. 70.3 milja je 113 km: 1.9 km plivanja, 90 km bicikliranja i polumaraton 21.1 km za kraj.
Kad ljudi čuju “IRONMAN”, odmah pomisle na one brončane bogove s Havaja koji se ne znoje, nego kondenziraju vodu za piće. No, IRONMAN je zapravo – brand. Kao Coca-Cola, samo s manje šećera i više znoja. Organiziraju sve – od punih triatlona do ovih “pola-pola”, kao što je Porečki. Bilo je već (neslavnih) pokušaja organizacije IRONMAN utrke u Hrvatskoj, no Porečka utrka ni po čemu nije slično tome, radi se najvećoj triatlonskoj utrci u ovo dijelu Europe.
A zašto baš Poreč? E, to je sad već pomalo nostalgična bajka.
Nekad davno – u doba kad smo svi imali čitava koljena i živopisne iluzije – moj dragi prijatelj Krešo i ja trčali smo tim Porečkim stazama. Srednjoškolci, znojni i neukrotivi, trčali smo bez cilja, što je i bila najbolja priprema za život. Godinama kasnije, ovu jesen, vratit ću se kraj hotela Parentium – ne više s Krešom, već s neoprenom, nadom i Garmin satom. Nadam se.
Od 2013. na tim stazama sjećanja održava se srednje dugi triatlon – tada se zvao jednostavno Poreč Triatlon. Prvo izdanje imalo je manje od 200 sudionika, što je taman dovoljno da se svi zapamte po imenu.
Utrka je rasla zahvaljujući entuzijazmu ekipe iz TK SWIBIR, genijalnim organizatorima Goranu Vrusu i Marku Miličiću, i – naravno – podršci domaće hotelske imperije Plava Laguna.
Onda je došla 2020., poznata i kao “Godina kad su odgođeni svi snovi, osim noćnih mora”, i utrka je – kao i većina drugih – ušla u pauzu.
Ali onda! 2021. se događa nešto što zvuči kao scenarij sportskog filma – Plava Laguna uspijeva dovesti IRONMAN brend u Hrvatsku. Prvo su probali s formatom 5150 (to je kao light verzija, za one koji vole muku s manjim fontom), a već 2022. vraća se i punokrvna 70.3 distanca.
Morska voda začinjena fotkama
I zašto ja sad idem na to? Zato što sam bio tamo puno puta i nakon srednjoškolske dobi – ali iza fotoaparata. 3sporta je naime godinama bio službeni foto servis, a ja službeni znojni fotograf. Vidio sam izbliza kako izgleda kad se SWIBIR-ovci upregnu – kao mravi koji zajedno vuku fritulu do cilja. Čovječe, ti to jednostavno moraš iskusiti kao natjecatelj! Bio je to san, koji će valjda postati stvarnost.
Nekoliko 3sporta fotki s Poreč Triatlona 2018.:
U međuvremenu utrka je postala impozantna – s više od 1800 sudionika iz cijelog svijeta – a ja, eto, idem biti jedan od njih.
Prijave za utrku još su kratko otvorene ovdje: https://www.ironman.com/im703-croatia
Hoću li uspjeti?
Pa… kako da to kažem, a da ne slažem? Najpošteniji odgovor: nemam pojma.
Jesam trčao? Jesam. Od 5 km do maratona. Jesam vozio bicikl? Pa, odvezao sam brevet od 200+ km, puno puta distance preko 100 km. Ali plivanje? Tu sam kao janje pred ražnjem koji okreće motor od brisača stojadina. Uglavnom, half distanca trebala bi biti dobar balans između onoga što sam nekad mogao i onoga što si umišljam da bih do jeseni mogao. Koljeno? Nadam se da će se ugrijati na biciklu, pa će se na trčanju ponašati kao poslušni zglob, a ne kao stari sindikalist.
A sad važno pitanje: Zašto Tuljanman?
Plivanje u 10. mjesecu u Jadranu nije za djecu ni ljude s krhkim egom. More oko 18°C, znači da vas neopren ne štiti od hladnoće, nego od smrti. Dobro, pretjerujem malo, no plivanje u neoprenskom odijelu je obavezno.
Kupio sam svoje prvo neopren odijelo online, što znači da je pokušaj vjerojatno unaprijed osuđen na neuspjeh. Imam tijelo koje mnoge trgovine zovu “posebna narudžba”. Kliknuo sam XL (kakav optimist!), došao je paket, navlačim – noge, bokovi, sve super, ali patentni zatvarač na leđima je rekao: “Ne!” Široka prsa, ramena – sve ono što žene vole, ali neopren ne. Šalim se, struk je bio problem.
Vratio sam ga pa posramljeno naručio XXL, obukao (uspio!) – i pogledao se u ogledalo.
Gledaj ovo majko moja, tuljan. Ma ne – Tuljanman!
Od glave do repa. Zvuk koji sam nesvjesno ispuštao bio je “oink-oink”. Tako se naime glasaju tuljani (navodno i neke kopnene životinje).
I tako sam, uz mnogo smijeha (uglavnom drugih ljudi), prihvatio identitet Tuljanmana. Postao sam nešto kao Superhik, samo u neoprenu.
I sad, ako i vi planirate doći u Poreč na ovu suludo fantastičnu utrku – požurite. 90% mjesta već je popunjeno, a zadnjih 10% čuva se za one koji se ne boje izazova, hladne vode i pogleda u ogledalo na vlastito tijelo u neoprenu.
Prijave za utrku još su kratko otvorene ovdje: https://www.ironman.com/im703-croatia
Vidimo se u Poreču. Ja sam onaj što izgleda kao da je netko pokušao vakumirati tuljana.
Piše: Tuljanman
