Mozak. Sve veći broj ljudi na planetu upotrebljava isključivo svoju sivu tvar kako bi stvarali, doprinosili korporaciji, zarađivali plaću i preživljavali. I dok nam je mozak u punom pogonu, polako ali sigurno zapostavljamo ostale dijelove tijela, kao da su nužno zlo, da im je jedina funkcija da nose mozak s mjesta na mjesto.
Zapostavljamo mišiće koji nas pokreću, jer, eto, krećemo se uz pomagala (i kad trebamo i kad ne trebamo). Zapostavljamo svoje ruke jer posao za nas rade strojevi. Zapostavljamo svoje srce, pluća, krvotok, uzbudit ćemo ga tek nervozom u prometu, ljutnjom na susjede, državu, vlasnika psa koji ne pokupi za ljubimcem.
Možda ćemo se aktivirati onih nekoliko puta mjesečno kad nam proradi požuda, a dogodi se da smo usklađeni s partnerom ili partnericom. Živimo kao da nam je tijelo u nekoj tranziciji prema bestjelesnim ljudima budućnosti.
Tijelo.
Sve smo stariji. I ovi današnji klici sve su stariji, a uopće im to nije jasno. Netko je rekao – mladost je potraćena na mlade, oni je ne znaju cijeniti. Tijelo stari. Tijelo je ono što se vidi, ono što nas određuje “na prvu”. Taj dojam koji ostavljamo na druge djeluje obostrano – onaj koji nas gleda donosi zaključak, ali i mi donosimo zaključak: o njegovom dojmu o nama.
Svatko je svjestan svojih nedostataka. Biti nezadovoljan svojim tijelom može biti bolno, može nas učiniti trajno nesretnim, udaljiti nas iz zajednice, napraviti od nas ono što nismo htjeli postati. Mozgu treba vremena da se pokaže drugima, tijelo je tu odmah, od njega se ne može pobjeći.
Oči.
Živimo u vizualnoj kulturi. Sve nam je pred očima, slike na Facebooku, Instagramu, web portalima, video na YouTubeu, TV-u, Netflixu… Sve je preplavljeno lijepim tijelima. Ima li smisla tražiti to od sebe? Ima li smisla smršavjeti, ima li smisla biti fit, treba li se priključiti toj modi ili je bolje cinično promatrati s visoka – “ma, konzumerizam je i taj njihov sport”.
Mozak je tijelo.
Naš mozak ne funkcionira bez tijela, on je njegov dio. Naše ideje su rezultat kemijskih reakcija, naše misli su električni impulsi, kad nema tijela sve prestane.
Ima smisla čuvati tijelo.
Tijelo može biti umorno i staro s 20, ali može biti poletno i mlado s 80 godina. Tijelo koje je fizički sposobno, radi kao podrška našem mozgu, ono omogućava da ostanemo mladi i kad to više nismo. Ono omogućava da stvaramo, da budemo zadovoljni sobom, ono omogućava da se ne umaramo, da postignemo više. Naš je mozak zahvalan za svaki pokret našeg tijela.
Pokreni se.
Tvoje tijelo je jedino koje imaš. Šteta koja je već napravljena, vrlo često se može popraviti. Nemoj robovati trendovima, nemoj juriti za idealima ljepote, nemoj pretjerivati ni u čemu.
Pokreni svoje mišiće i hodaj. Kada ti to postane prelagano – potrči. Ponovi to 3-4 puta tjedno.
Idi u šumu, zablati se, protrči kao dijete kroz lokve, zadiši se na uzbrdici, osjeti bubnjanje u prsima. Rasti ćeš zajedno s novootkrivenom snagom.
Tvoj će mozak biti sretan jer ga hraniš kisikom.
Tvoje će noge dobiti novi život.
Tvoja će te leđa lakše držati za stolom u uredu.
Ruke će lakše podići dijete u zrak.
L
