Držiš li se pravila korektnog ponašanja na utrkama, ili si jedan od onih trkača koji se ponašaju kao da su jedini na utrci? Evo nekoliko naputaka o tome kako poštovati utrku i sve one koji u njoj sudjeluju.
1. Drži se svoje zone
Na velikim utrkama na kojima sudjeluju tisuće trkača postoje startne zone u koje se trkači smještaju prije starta kako bi se grupirali prema tempu trčanja tj. ciljnom vremenu. (npr. Ljubljanski maraton).
Jedino gore od velike gužve u startu je kada spori trkači stanu u “bržu” zonu i time stvore još veću gužvu, pa ih brži trkači moraju zaobilaziti i tako gubiti dragocjene minute.
Svi bi mi voljeli biti ona brža zona, ali budimo fer prema kolegama trkačima. Stani tamo gdje pripadaš i guštaj činjenicu da ćeš tijekom utrke vjerojatno i ti nekog prestići kada si okružen trkačima svog trkačkog ranga.
2. Poštuj pravila utrke
Ovisno o tipu utrke, nekada one imaju specifična pravila koja se moraju poštovati. Bilo da se radi o posebnoj opremi bez koje se ne može startati (npr. noćne utrke, utrke u ekstremnim vremenskim uvjetima i slično) ili opremi s kojom se ne smije trčati. Poštuj ih!
Također, na nekim se utrkama dozvoljava pomoć osobne podrške, prijatelja, dok je na drugima strogo zabranjena jer narušava koncept utrke. Osim što riskirate diskvalifikaciju (a to se u prošlosti događalo i prvacima) dovodiš u rizik svoju sigurnost, kao i sigurnost drugih trkača.
3. Na okrepnim stanicama mirno
Kako se približavaš okrjepnoj stanici prije svega – uspori. Samo elitni trkači koji broje doslovce svaku sekundu projure kroz stanicu, piju u trku (najčešće iz svog bidona koji kao elitni trkači imaju pravo ostaviti na okrjepnoj stanici), dok svi ostali uzimamo čašice ili bočice od volontera ili sa stola.
Prati volontere koje pružaju čašice i odaberi onog kod kojeg ćeš je uzeti, a da trkač ispred tebe nije uzeo kod njega/nje. Ostvari kontakt očima ili gestom da volonter zna da ćeš uzeti čašu.
Na velikim okrepnim stanicama uvijek su položeni dugi stolovi s kojih možeš sam uzeti tekućinu. Nastoj to raditi hodajući kako ne bi prolio brdo čašica. Također je preporučeno piti u hodu (nekoliko koraka hoda te neće koštati puno, a možeš se zagrcnuti vodom u trku, pa se sljedećih nekoliko kilometara iskašljavaš 🙂 ). Nastoj čašicu/bočicu odbaciti tako da je bude lakše pokupiti i da je ne baciš trkaču iza sebe pod noge.
4. Ne zadržavaj se na ciljnoj liniji
Istina, ima puno razloga za olakšanje, veselje i slavlje ulaskom u ciljnu liniju (ok, i lovljenje daha 😉 ), no nemoj odmah nakon prolaska linije/tepiha za mjerenje vremena stati. Nastavi hodati, diši i polako se makni s područja cilja kako bi trkači koji ulaze u cilj nakon tebe imali mjesta za prolaz.
Ima onih koji su toliko vjerni istezanju da minutu od ulaska u cilj počinju podupirati ciljne balone i istezati listove i lože. Istegnuti se uvijek možeš i nekoliko stotina metara dalje od cilja gdje nikome nećeš smetati.
5. Reci – hvala!
Utrke ne bi mogle moguće bez brojnih volontera, entuzijasta i pomagača. Oni svoj posao rade u najvećem broju slučajeva na dobrovoljnoj bazi i bez naknade. A ima ih na svakom koraku – od onih koji su ti spakirali i predali startni paket, do onih koji će ti u cilju uručiti sudioničku medalju. Utrke su, znamo i sami, duge i naporne, no nisu ništa lakše za sve one “male” zakulisne radnike koji se trude da sve ispadne baš onako kako treba.
Reci im – hvala! 🙂
Piše: Ana Pavčec
