Iz Zračne luke Franjo Tuđman danas smo ispratili Hrvatsku žensku reprezentaciju na Svjetsko prvenstvo u ultramaratonu od 24 sata. Šest naših cura otputilo se u francuski Albi pored Toulousea, gdje je prije tri godine naša reprezentacija trčala istu stazu na Europskom prvenstvu i ekipno osvojila petu poziciju.
Djevojke će nastupiti nadolazeći vikend, 26. i 27. listopada na stadionskoj stazi pojedinačnog i ekipnog SP-a koje se održava po 13. put. Konkretno, trčat će se krug dužine 1400 metara – unutarnji krug stadionskom stazom te veći vanjski koji obilazi stadion i pokrajnje igralište.
Imena koja će predstavljati našu zemlju su – Veronika Jurišić, Antonija Orlić, Adrijana Šimić, Marija Vrajić-Trošić, Martina Bezek i Maja Bonačić. Na ovo putovanje, kao i uvijek, vodi ih izbornik Dragan Janković te Žana Rajić kao logistika, a u njihovoj pratnji nalaze se i liječnik dr. Pavao Vlahek te maser Zoran Kos.
Na ekipnom prvenstvu poredak se računa po zbroju kilometara tri najbolje trkačice iz ekipe, odnosno tri koje su napravile najviše kilometara.
Prognoze izbornika Jankovića
O očekivanjima smo popričali s Draganom Jankovićem.
– Kako smo na zadnjem prvenstvu prije dvije godine bili peti ekipno, s Antonijom 12. i Veronikom 23. pojedinačno. Bio bih opet zadovoljan tim petim mjestom. Dvije-tri prve ekipe već su sad vrlo izvjesne. Poljska i Amerika jako odskaču od svih ostalih reprezentacija i one zasigurno zauzimaju prva dva mjesta. Njemačka bi mogla biti treća jer se dosta pojačala s novom mladom trkačicom, koja je bila druga na SP-u na 100 kilometara. Mi spadamo u drugi razred zajedno s Engleskom, Japanom, Francuskom i Australijom. To su sve vrlo dobre ekipe – stručan je sud hrvatskog izbornika.
Prema njegovoj računici, treće mjesto vjerojatno će donijeti zbroj od 670 kilometara, što znači da bi naše tri najbolje cure za medalju morale imati od 225 kilometara.
– Lani smo imali zbroj od 660 kilometara, što je dotad bilo dovoljno za medalju, ali kao za inat, taj put nije. Kao i kod nas, tako vjerojatno i svugdje u svijetu, u ženskom se trčanju događa očit napredak – procjenjuje Janković.
Ove godine Hrvatska ima dvije debitantice u ovoj disciplini – Maju Bonačić i Mariju Vrajić-Trošić. Ovisno o broju prevaljenih kilometara na ovakvim utrkama, trkači(ce) dobivaju i status A, B ili C. I dok Antonija i Veronika nose status A, odnosno prešle su više od 220 kilometara, preostale dvije imaju status B i C.
– S nama su zapravo trebale ići Ingrid Nikolesić i Paula Vrdoljak, međutim ozljede su se tome ispriječile. Bez obzira, mislim da smo sad u jačem sastavu nego prije dvije godine. Što se debitantica tiče, malo tko prvi put na utrci dugoj 24 sata uspije prevaliti 200 kilometara. Ipak, moram reći da mnogo očekujem od Maje Bonačić jer je ona, po pitanju izdržljivosti, nakupila iskustva u dužinama od 24 sata bilo biciklom, bilo u nekim ekstremnijim i noćnim uvjetima utrka – ispričao nam je Janković.
Sve što donosi trčanje od 24 sata
Objašnjava kako je 220 kilometara vrlo veliki rezultat i kako na ovakvoj vremenskoj dužini ne možemo pričati ni o kakvim predviđanjima. Možda se na maratonu može procijeniti kako će ta utrka za trkača teći, prema osjećaju u prvih pet kilometara, ali stvari sasvim drukčije funkcioniraju unutar 24 sata, kaže on.
– Sve ovisi o tome kako se tko osjeća, ovdje nema nikakvog predviđanja na temelju brzine. Tu su najbitniji čimbenici mentalna čvrstoća, stanje želuca, (ne)spavanje, probava i odlazak na WC i slično tome. A sve to vrijeme sat otkucava, ne zaustavlja se vrijeme za pauzu. Veronika, recimo, ima taj problem da na ovoj utrci ne uspijeva zaspati, što nije dobro. Ona legne, ali ležanje nije odmor – izbornikove su riječi.
Ipak, doznajemo kako oni najbolji ne spavaju, niti to pokušavaju – zato i jesu najbolji. Svjetski prvak ima prosjek 6.0 min/km što znači da on “melje“ deset kilometara u sat vremena, i tako 24 sata.
Upitali smo našeg sugovornika kako se na ovakvoj utrci rješava problem s toaletom i koliko odlazak sa staze po tom pitanju, oduzima vremena.
– Jaoj, vjerujem da imamo milijun anegdota s WC-a. Tonka je jednom zaspala u „Toi toi“ WC-u. Tražili smo ju, nismo ju mogli pronaći, ali nikome nije palo na pamet da ju potraži u toaletu. Zna se kakvi su ti mobilni sanitarni toaleti, pa je jasno koliko je bila umorna kad je tamo uspjela zaspati. Sama kaže kako se iznenadila kad je izašla iz toaleta, a vani ju je dočekao dan, nakon što je unutra ušla po noći – prisjeća se Janković jedne od omiljenih anegdota s utrke na 24 sata.
Piše: Martina Maloča
Foto: Paula Vrdoljak, Brian Larsen, AK Sljeme
