Njegovo 11. mjesto na Boston Marathonu ostavilo je dobar dio hrvatske trkačke scene s upitnikom iznad glave – tko je Daniel Daly i zašto nikad prije nismo čuli za njega? Zato smo s porazgovarali s njime i zamolili ga da nam ispriča više o trenutno najbržem hrvatskom maratoncu.
3sporta: Za početak, reci nam nešto sebi – odakle dolaziš, kako si povezan s Hrvatskom, čime se baviš…
Dan: Zapravo mogu reći da dolazim iz mnogih mjesta. Rođen sam u Limi u Peruu, ali od tamo smo se odselili brzo nakon mog rođenja. Nakon toga sam živio u Santiagu (Čile), Cincinnatiju (SAD), San Juanu (Puerto Rico), Sao Paolu (Brazil), Caracasu (Venezuela), i naposljetku na Floridi, gdje sam išao u srednju školu.
Zbog svega toga su mi su mi obitelj i obiteljska baština vrlo bitni. Kad me ljudi pitaju odakle sam, uvijek prvo pomislim na svoju obitelj i na način na koji su me oni učili živjeti – puno je njihove kulture utkano u moj život. Tako sam i odabrao nastupati za Hrvatsku.
Moja je majka rođena u Peruu, a roditelji su joj bili doseljenici iz Hrvatske. Moj je otac također rođen u Peruu. Imam dva brata, starijeg i mlađeg. Studirao sam matematiku na Duke University u Sjevernoj Karolini i za vrijeme studiranja trenirao atletiku. Sada radim u Connecticutu, a osim trčanja volim putovati svijetom. Ove sam godine posjetio Japan – to je bilo prekrasno iskustvo. Tijekom ljeta ću posjetiti Hrvatsku i još neke europske zemlje.
3sporta: Kako i kada si počeo trčati?
Dan: Za to je kriv moj stariji brat Rodrigo. On se u srednjoj školi bavio atletikom, a ja sam igrao košarku. Tada sam imao 14 godina i on me uvjerio da trčanjem održavam formu za košarkašku sezonu. Nisam nikada mislio da ću zavoljeti trčanje, i prvi je trening bio grozan. Trebali smo trčati pet kilometara, a ja sam nakon dva stao i otišao. Ali kako sam natjecateljske naravi i uvijek želim biti bar malo dobar u bilo čemu što probam, svaki dan sam išao na trening i pokušavao trčati malo dulje i malo brže.
Prve sam godine trčao 3.200 m za 11:35 i 1.600 m za 5:20. Tada smo imali kvalifikacije na 3.200 m za državno natjecanje i birala su se četiri najbrža. Tu sam utrku istrčao za 10:42, popravio osobni rekord za više od 45 sekundi i osvojio četvrto mjesto – nakon mnogo godina i naša je škola imala trkača za državno. Brat mi je prvi čestitao. Teško to priznajem (jer me voli zezati), ali on je glavni razlog zašto sam sada tu gdje jesam.
Tako sam se navukao na trčanje. Iduće sam godine trčao 3.200 m za 9:42. Imao sam sreće što sam imao odlične trenere – zbog njihove ljubavi prema poslu sam i ja ostao u trčanju. Tijekom studiranja sam trčao utrke na pet i deset kilometara, ali nikad nisam bio osobito dobar (14:49 za pet, 30:52 za deset), pa sam se odlučio za maraton. Mislim da i sada ima mnogo takvih mladih trkača koji bi u budućnosti mogli ostaviti veliki utjecaj na trčanje.
Nakon studija sam počeo raditi i uzeo godinu dana pauze od trčanja. Nisam baš znao što ću s trčanjem. Onda sam počeo malo trčati, a 2011. sam počeo ozbiljno trenirati.
3sporta: Je li tvoje trčanje profesionalno, imaš li trenera?
Dan: Nisam profesionalac i nemam trenera, treniram sam. Radim otkako sam 2007. završio studij. Za svoje treninge najviše promatram kako treniraju elitni trkači, pa iz njihovih programa uzimam ono što mislim da meni treba. Tijekom godina sam pronašao treninge koji jako dobro utječu na mene pa ih dosta radim. To je super stvar kod trčanja – na svakom treningu i na svakoj utrci dobiješ povratnu informaciju o onome što radiš. Uvijek preispitujem svoje rezultate i na temelju toga gledam što mi odgovara, a što ne.
3sporta: Kako izgleda tvoj tjedan i kako usklađuješ treniranje s ostalim obavezama?
Dan: Poprilično je teško sve uskladiti jer počinjem s poslom u 8:30, a radim 10-11 sati dnevno. Jedan trening radim rano ujutro, prije posla, a drugi predvečer. Ponekad na poslu imam sat-dva slobodno, pa i tada odem trčati. Uz trčanje i posao gotovo je nemoguće imati bilo kakve druge aktivnosti, a kad uspijem imati nešto slobodnog vremena, volim se družiti s prijateljima i putovati.
Trenutno trčim 140-170 km tjedno. Radim jednu dužinu (30-35 km) i dva jaka treninga (jedan dulji, jedan kraći), a ostali treninzi su mi 15-20 km na laganom tempu. Dužine trčim progresivno (počnem s 4:20 min/km i spuštam prema 3:10 min/km) ili radim dugi tempo (na primjer, jedan od najjačih treninga pred Boston bio mi je tempo trening od 30 km koji sam odradio za 1:38:12). Trenutno su mi najdraži treninzi 4x5km, 10x1km i fartleci 20x(1min brzo + 1min lagano), 15x(2min brzo + 3min lagano). Ono što mi nedostaje jest ekipa – mislim da bi mi često bilo lakše da imam nekog tko će me pogurati.
3sporta: Kako i kada si odlučio nastupati za Hrvatsku?
Dan: Za Hrvatsku sam odlučio trčati nakon svog prvog maratona. Kada sam shvatio da imam dobre rezultate, morao sam izabrati koju ću zemlju predstavljati, a kao što sam već rekao, moja obitelj i obiteljska baština vrlo su mi bitni. Volim sva mjesta iz kojih dolazim, a moja majka je Hrvatica i najjača je osoba koju znam. Jako joj se divim i zbog nje sam odlučio predstavljati Hrvatsku. Osim toga, sjećam se svog prvog posjeta Hrvatskoj – tako drage ljude nikad prije nisam upoznao. Svojim trčanjem želim bar malo utjecati na hrvatske maratone i pokazati što hrvatski trkači mogu postići. Znam da nismo u istoj poziciji hrvatski trkači iz Hrvatske i ja koji živim u SAD-u, ali svejedno želim pokazati da smo dobri.
3sporta: Bi li ikada volio živjeti u Hrvatskoj? Znaš li koju riječ na hrvatskom?
Dan: Volim Hrvatsku, to je najljepša zemlja u kojoj sam dosad bio. Ljudi su dobri, priroda divna, a kultura opuštena. Veselim se posjetu na ljeto. Trenutno mi je gotovo sav život u SAD-u (posao, djevojka) i zasigurno će još neko vrijeme biti tako, ali svakako bi nekad volio više boraviti u Hrvatskoj. Možda će moji roditelji otići tamo kad se umirove, pa ću dolaziti k njima.
Što se tiče hrvatskog jezika, nažalost vrlo malo. Nadam se da ću tijekom ljeta nešto naučiti, pa kad ćemo idući put razgovarati da možemo na hrvatskom. 🙂
3sporta: Kakvu si ozljedu imao u 2017. i kako se sada osjećaš?
Dan: Ozljeda je uglavnom bila od previše utrkivanja. Tijekom 2015. i 2016. sam želio postići normu za Olimpijske igre (2:19:00) i trčao sam puno maratona. Od toga mi je tijelo bilo jako iscrpljeno i nisam mogao trenirati kako treba pa sam odlučio malo stati i odmoriti. Sad se osjećam odlično, treniram bolje nego ikada i nadam se da ću od sada samo napredovati.
3sporta: Koji je tvoj najveći cilj?
Dan: Kvalificirati se za Olimpijske Igre 2020. Bilo bi sjajno tamo predstavljati Hrvatsku. Planiram trčati Huston Marathon u siječnju 2019. i tamo ostvariti normu, a ako ne uspijem, imam još nekoliko maratona koji su mi plan B.
3sporta: Trenutno si sedmi u tablici najbržih hrvatskih maratona svih vremena. Bi li volio popraviti tu poziciju?
Dan: Uvijek težim napretku i želim brže trčati, no u ovom slučaju zapravo želim pasti na toj ljestvici – Hrvatska ima mnogo dobrih mladih trkača poput Gorana Grdenića i još više onih koji su brzi, a još uvijek nisu napravili tranziciju na maratone (Petar Bratulić, Antun Pavelić…), i nadam se da će oni jednog dana biti brži nego ja. Naravno, nadam se i da ću ja spustiti svoje maratonsko vrijeme ispod 2:19.
3sporta: Tko ti je uzor?
Dan: Oduvijek se divim svojim roditeljima i kad bih morao birati uzore, to bi bili oni. Ima još puno ljudi kojima se divim, ali to nekako ne može biti potpuno dok ne upoznaš te ljude. Puno je poznatih koji su utjecali na svijet, ali svoje sam roditelje svaki dan gledao kako se trude i bio bih sretan da budem bar upola dobar kao oni. Njihova radna etika imala je ogroman utjecaj na moje trčanje, posao, i život generalno.
3sporta: Kad te možemo očekivati na nekoj utrci u Hrvatskoj?
Dan: Uskoro, nadam se. Nisam baš siguran da će to biti maraton, ali polumaraton ili deset kilometara bi bilo super. Volio bih naći neke utrke tijekom ljeta kad ću biti u Hrvatskoj, a ako ne nađem, možda dođem na neke jesenske utrke.
Intervjuirala: Martina Đođo / 3sporta.com
