Drago Paripović već 27 godina “žari i pali” maratonskim i polumaratonskim stazama u Hrvatskoj i izvan nje. Iako mu je već 57 godina i dalje je u samom vrhu našeg dugoprugaškog trčanja. Koja je njegova tajna te kako on živi trčanje, pročitajte u intervjuu.
3sporta: Poštovanje g. Paripović! Hvala Vam što ste pristali na intervju za 3sporta.com! Recite nam nešto o sebi.
Hvala vama! Drago Paripović, živim u Zagrebu, zaposlen u HP kao dostavljač poštar, a u klubu sam AK ŽUMBERAK!
3sporta: Kada otkrivate trčanje i kako započinje Vaša trkačka avantura?
Drago Paripović: Još u osnovnoj školi na krosevima, no ostalo je na tome. Dolaskom u Sisak 1979. godine u jesen, kod prof. Vjekoslava Blaževića, počinje moja trkačka avantura i do danas sam ostao u atletici, zahvaljujući upravo profesoru Blaževiću. Dolaskom u Zagreb u jesen 1983. godine počeo sam trenirati u AK Dinamo kod trenera i proslavljenoga trkača i maratonca Milivoja Radojčevića. Trčao sam na atletskoj stazi 3000 m, 5000 m i 10000 m.
3sporta: Kada započinjete s trčanjem na duge staze i kada uviđate svoj talent za to?
Drago Paripović: Trčanje na duže staze kao što su polumaraton i maraton počeo sam 1989. godine. Tada sam išao na svoj prvi maraton u Italiji Trevisando (2:27 2:29) i nije mi baš bilo lijepo samo zato što ništa nisam znao o polumaratonu, a kamoli o maratonu i kako se pripremati.
Da stvar bude bolja, trčao sam tada bez vode do 35 km misleći ‘mogu ja bez vode‘ jer je bio 11. mjesec 1989. godine. To mi je početak i jedno loše iskustvo. Sljedeći maraton u proljeće 1990. godine u Meranu, Italiji (2:19:25) bio je nešto lakši, nešto sam naučio, a to radim još uvijek: samo trčim, uživam i učim.
3sporta: Nositelj ste hrvatskog rekorda u polumaratonu (Gargnano, 1993., 1:03:47) i maratonu (Bologna, 2:17:05, 1992.), a i državni ste prvak u maratonu. Čestitke na svim Vašim rezultatima! Vaši rekordi iz Italije čvrsto stoje preko 20 godina. Kako to komentirate?
Drago Paripović: Samo rad i to veliki rad te odricanja od svega po malo i rezultati su tu.
3sporta: Fantastični rezultate ostvarujete i posljednjih nekoliko godina, iako ste odavno u veteranskim kategorijama: Zagreb maraton 2011. – 2:38:09, 2012. 2:36:47, 2014. 2:39:32, 2015. 2:41:03. U čemu je Vaša tajna?
Drago Paripović: Mislim da nema prevelikih tajni, samo upornost, rad i biti konstantan u onom što voliš.
3sporta: Kako uspijevate držati u ravnoteži privatan život, treninge, posao, utrke? Kako sve usklađujete?
Drago Paripović: Sve se može ako ste uporni i ako vas obitelj podržava u onom što radite .
3sporta: U Vašoj obitelji trče Vaš sin Nikola te nećak Vedran Lozanov. Ima li još trkača u obitelji? Jeste li ikada trčali sa suprugom i što ona misli o Vašoj drugoj ljubavi, o trčanju?
Drago Paripović: Da, sin Nikola je isto u trčanju kao i nećak Vedran Lozanov. Treneri su u Adidas školi trčanja. Prošle godine Nikola je pobijedio na Brijuni maratonu, a to mu je bio prvi maraton.
Pamtit će se tko je prvi pobjednik Brijuni maratona, ponosan sam. Ne, nisam trčao sa suprugom. Ona je ipak odrađivala ono što ja nisam: bila je više s djecom i doma, podnijela je jedan dio moje trkačke karijere.
3sporta: Trčali ste razne trkačke discipline. U čemu najviše uživate?
Drago Paripović: Ma ja uživam u svemu.
3sporta: Kako izgleda Vaš trkački tjedan i koliko često trenirate? Uzmete li ponekad godišnji odmor od trčanja?
Drago Paripović: Moj tjedan je uglavnom isti: dva puta tjedno pauza, a ponekad jedan dan pauze, ostalo trening. Godišnji odmor od trčanja uzmem samo ako moram zbog neke povrede ili napravim aktivni odmor.
3sporta: Služite li se modernom tehnologijom i pomagalima u trčanju?
Drago Paripović: Ništa za sada od toga.
3sporta: Koliko se, iz Vaše perspektive, promijenilo trčanje u Hrvatskoj? Kako je bilo trčati prije, a kako je danas?
Drago Paripović: Ako ste mislili na cestovno trčanje, promjena ima utoliko što je sada dostupna literatura tj. internet i škole trčanja. Sada ima više trkača, što rekreativaca, što aktivnih atletičara.
3sporta: Sudjelovali ste na mnogo utrka diljem Hrvatske. Kakva je organizacija utrka danas u odnosu na prijašnje vrijeme?
Drago Paripović: Puno bolja, a ima prostora da bude još bolje.
3sporta: Mnogo ste trčali i izvan granica domovine. Možete li usporediti svjetsko trčanje s našim domaćim? Postoje li danas velike razlike ili idemo u korak sa svjetskim trendovima?
Drago Paripović: Da, dosta sam trčao vani, tu su primjerice: Španjolska, Francuska, Njemačka, Švedska, Mađarska, Slovačka, Švicarska, Italija, a najviše Japan i Meksiko. Naravno da pokušavamo dostići svjetske trendove i mislim da ćemo uspjeti u tome.
3sporta: Koje su Vam najdraže utrke u Hrvatskoj, a koje u inozemstvu?
Drago Paripović: Meni su najdraže gdje sam pobijedio, bilo to u Hrvatskoj ili u inozemstvu, no sve su mi utrke drage, bez obzira na plasman.
3sporta: Imate i trenerskog iskustva. Što je bolje: trčati ili trenirati druge?
Drago Paripović: Nešto malo. Za mene je ipak lakše trčati ili dati koji savjet, ako ga itko danas treba.
3sporta: Imate li neke neistrčane želje?
Drago Paripović: Mislim da nisam dovoljno dao ili istrčao bolje rezultate za koje sam bio spreman. Druge su okolnosti utjecale na to, kao što je bio, primjerice, rad noću.
3sporta: Vi ste mnogima trkački uzor. Imate li Vi neke svoje uzore?
Drago Paripović: Dosta se divim trkačima iz Kenije i Etiopije, a i drugim trkačima jer znam koliko je kilometara u nogama potrebno da se dođe do rezultata.
3sporta: Imate mnogo trkačkih postignuća. Koja bi posebno izdvojili? Koja su za Vas osobito značajna?
Drago Paripović: Imam dosta, ali ću izdvojiti pobjedu u Bologni na maratonu 1992. godine te 2001. godinu kada sam pobijedio na državnom prvenstvu Hrvatske na 5000 m i 10000 m na atletskoj stazi, zatim na krosevima pojedinačno i ekipno te na polumaratonu i maratonu. Znači, svih šest disciplina u jednoj godini, a tada sam imao 42 godine. Potrajat će još dok me netko ne dostigne, ako je to za pohvalu. Ne volim se hvaliti, ali eto, to bih izdvojio. Da, i još sada sam bio treći na državnom prvenstvu Hrvatske u polumaratonu sa 57 godina i to treba do stići!
3sporta: Koji su Vaši trkački planovi za budućnost? Do kada mislite biti brži od ‘klinaca’? 🙂
Drago Paripović: Nemam velikih planova, bitno je da nema povreda i da mogu trčati. Mladi dolaze, moje je vrijeme prošlo da bih se nosio s njima.
3sporta: Vi se još uvijek odlično nosite s mladim kolegama! Čemu Vas je trčanje naučilo? Što Vam predstavlja trčanje?
Drago Paripović: Strpljenju, radu, a trčanje: to sam ja! To je moj život, u tome se najbolje snalazim.
3sporta: Što biste poručili našim čitateljima i kolegama trkačima?
Drago Paripović: Samo budite uporni u onom što radite, naravno, ako to volite.
Intervjuirala – Valentina Đureković
