Iako nam igrom slučaja zvuči poznato, Matea Parlov nije ime koje je naslijedila, nego za koje se dobro pomučila da ga izgradi. Ova 26-godišnjakinja, trkačica Atletskog kluba Svetice osmerostruka je prvakinja Hrvatske na dugim prugama, ali i višestruka rekorderka.
Najpoznatiji rekord joj je državni, na Hanžekovićevom memorijalu 2015. godine, na 3000 metara (9:08). Iza nje je i prvi maraton, u Berlinu na kojem je odmah postigla treći ženski maratonski rezultat Hrvatske ikad (2:38). Tim si je maratonom, kao hrvatska reprezentativka, Matea postavila normu za svoj idući cilj – Olimpijske igre u Tokiju 2020.
A kako Matea diše, koliko trči, što radi kad ne trči, što jede i što ju pokreće, ispričala nam je ona sama.
Odakle se stvorila mala rođakinja velikog boksača?
Pri spomenu intervjua s Mateom Parlov nekim ljudima malo starije generacije, doslovce se mogao vidjeti veliki upitnik nad glavom i prva reakcija bila bi “Zar nije on umro?” ili “Je li ona Matina kćer?”. Tako da odmah u startu raščistimo situaciju, upitali smo Mateu što je njoj legenda hrvatskog boksa.
– Inače me dosta ljudi povezuje upravo s Matom Parlovom i to me jako usrećuje jer, osim što dolazimo iz istog mjesta i rođaci smo, on mi je također i sportski uzor. Nisam dobila ime po Mati, ali svakako sam mu zahvalna jer zbog njega imam poznato prezime, barem u svijetu sporta – pojasnila nam je Matina imenjakinja, iz čijih se objava na društvenim mrežama nerijetko može vidjeti da crpi inspiraciju upravo iz njega. Ipak, boks nije sport po njenom izboru, ali isto tako, doznajemo, nije ni trčanje bilo njen prvi izbor.
– Moji prvi sportski koraci bili su vezani uz rukomet koji mi je prva ljubav. Igrom slučaja, nastupala sam na školskom prvenstvu na 600 metara, gdje me je jedna atletska trenerica, uvidjevši moj talent, pozvala da počnem trenirati atletiku. U početku mi se nije svidjela ideja jer mi nikako nije bilo primamljivo trčati u krug, ali jako sam brzo promijenila mišljenje – prisjeća se naša sugovornica kojoj je trčanje, potom, postalo svakodnevica. Kako kaže, nikad nije požalila što se u konačnici opredijelila za ovaj sport.
A kad je vrijeme za zabavu? I svadbena zvona?
Kako bi postigla rezultate koje postiže, a jasno, i za daljnji napredak, potrebna su velika odricanja i disciplina. Uz to, treniranje nije jedina stvar u Mateinom životu. Naime, ona je ljetos magistrirala na Kineziološkom fakultetu, a kako kaže, želja joj je upisati doktorski studij na istome ili, pak, neki drugi fakultet u skoroj budućnosti.
– Bilo je jako teško usklađivati fakultetske obaveze s treninzima jer na Kineziološkom fakultetu mnogo vremena morate izdvojiti za uvježbavanje raznih elemenata iz velikog broja sportova. U tom periodu sam rijetko kad trenirala dva puta dnevno, izuzev priprema – objašnjava nam najbrža Hrvatica kojoj je sad, nakon diplome, napokon lakše uskladiti dnevni ritam s treninzima. Prema njenim riječima, trenutno je fokusirana samo na treninge i ima dovoljno vremena za oporavak između njih.
– Ujutro uglavnom odrađujem glavni trening, a popodne onaj nešto lakši. Između treninga se pokušavam što više odmarati, a budući da sam po prirodi živahna, to mi ipak predstavlja mali problem, što se nikako ne sviđa mom treneru Slavku Petroviću – priča nam kroz smijeh mlada atletičarka.
Iako razigrana, to nipošto ne znači da Matea nema ozbiljne ciljeve pred sobom.
– Što se tiče atletskih voda, definitivno su mi cilj Olimpijske igre u Tokiju 2020. kao i svakom imalo ambicioznom sportašu – najavljuje ona.
Ipak, zanimalo nas je gdje se tu uklapa društveni, obiteljski i, ono najvažnije, ljubavni život te kako to sve uspijeva uskladiti.
– Moram priznati da mi društveni život dosta pati, iako se trudim izdvojiti vrijeme za meni drage ljude. Obitelj – mama, tata, brat pa čak i ujaci i ostali rođaci – uvijek su uz mene. Bodre me i jako su ponosni na moje uspjehe, tako da mogu reći da nisam mogla poželjeti bolju obitelj – zadovoljna je Matea i posebno ističe svog oca kao najveću podršku po pitanju sporta.
Što se tiče ljubavi, i na tom ju je polju život pomazio.
– Zaručnik mi je magistar kineziologije, tako da u potpunosti razumije moje obveze i predanost trčanju. Ove godine uplovljavam u bračne vode. Također, cilj mi je odraditi stručnu praksu kako bih položila stručni ispit, tako da me čeka veseli period – neumorna je Matea.
Ima li budućnosti u Hrvatskoj?
Iako sve popularnije među općom populacijom, nije tajna da je trčanje općenito, a tako i profesionalna atletika, još uvijek vrlo podcijenjeno. Zanimalo nas je je li naša sugovornica zbog nedostatka financijskih ulaganja u njen sport, ikad bila u iskušenju otići iz zemlje.
– Država nažalost ulaže premalo sredstava u sport, pa tako i atletiku. Na sreću, zanimljiva sam sponzorima, kao što su Gradska plinara Zagreb, tim nutricionista iz Nutrija i još jedan veliki sportski brend s kojim bih uskoro trebala potpisati ugovor. Tako da uspijevam pokriti neke osnovne troškove – priča nam mlada trkačica.
Ipak, otkriva kako je imala priliku završiti fakultet u Americi, no tvrdi da se sve događa s razlogom, pa tako i taj propust.
– Vjerujem da bi mi to bio vrlo dobar potez, ali u tom sam trenutku bila premlada da bih razmišljala na način na koji sada razmišljam. Tako da, ipak, nisam iskoristila tu vrlo dobru priliku – osvrće se naša sugovornica.
Prepreke ili bez? Srednje pruge, duže ili možda ultramaraton? Stadion, cesta ili čak brdo?
Matea nam se povjerila koja joj je disciplina najdraža te koja joj predstavlja izazov, i ispričala nam kako diše sad nakon svog prvog maratona u Berlinu, kojim je postigla treći ženski rezultat u Hrvatskoj ikad.
– Definitivno mi je najdraža disciplina na 3000 metara, na kojoj ujedno držim i seniorski rekord. Međutim, poseban izazov mi predstavlja maraton jer sam nova u tome, ali i zato što je to utrka u kojoj morate pokazati ne samo fizičku pripremljenost nego i psihološku, što je uistinu zahtjevno – upućuje nas naša sugovornica.
Pod snažnim je dojmom berlinske utrke i ne krije zadovoljstvo time kako je odradila svoj prvi maraton u životu.
– Atmosfera je bila sjajna i bila sam jako uzbuđena što ću otrčati svoj prvi maraton. Velik broj trkača i trenera, među njima i moj trener, uvjeravao me kako bih se trebala okušati na nešto duljim prugama – zadovoljna je Matea, pritom se pohvalivši kako su pale i brojne ponude poslije maratona.
– Ljudi su bili oduševljeni i istinski sretni što sam konačno upala u svijet maratona, tako da sam odlučila fokusirati se i dalje na ovu disciplinu, jer mislim da bih u skoroj budućnosti mogla napraviti lijepe stvari za Hrvatsko trčanje – pozitivna je mlada nada hrvatske atletike.
Naravno, nismo mogli, a da ju ne upitamo je li ju ikad možda „zaškakljala“ ideja o ultramaratonima, planinskom trčanju odnosno trailu i trekingu.
– Trenutno se ne vidim u ultramaratonu niti planinskom trčanju, ali svaka utrka koja mi može poslužiti kao dobra priprema za maraton dolazi u obzir – nije isključiva Matea.
Red, rad i disciplina
Isprva smo ostali zatečeni kad je Matea rečenicu započela s „Treniram četiri puta tjedno, dva puta na dan“. Prvo što upadne u oko je kako samo četiri puta tjedno jednoj prvakinji i rekorderki može biti dovoljno. Međutim, nastavak je uslijedio…
– Ostatak dana u tjednu imam samo jedan trening – sada je bilo jasnije – Treninzi ovise o trenažnom periodu u kojem se nalazim. Tako, u bazičnom periodu radim veći broj kilometara, ali manjim intenzitetom, dok u prednatjecateljskom periodu radim nešto manje kilometara, ali većim intenzitetom. Ono što je drugačije u odnosu na prijašnji način treniranja, veći je broj kilometara koji pretrčim i bolja kontrola treniranosti koja je vrlo bitna, a koju održavam postavljanjem laktatne dijagnoze – konkretna je novopečena maratonka.
Ono si što jedeš
Morali smo saznati da li tajna Mateinog uspjeha dijelom leži i u prehrani, ili je kontrolirana prehrana u trkača samo mit, dok je sve, ipak, u upornom treniranju. Pa smo ju upitali broji li svaku unesenu kaloriju i ima li posebni režim prehrane te koristi li neke superfood namirnice koje bi joj pomogle pri sportskoj izvedbi.
– Dosta pazim na prehranu, ponajviše na kvalitetu namirnica. Prehrana je vrlo važna i potrebno je unijeti dovoljnu količinu kalorija, kako bih mogla izdržati napore na treninzima. U tome mi uvelike pomaže tim nutricionista iz Nutrija koji mi slažu prehranu i brinu o unosu dovoljne količine masti, proteina i ugljikohidrata, kao i kalorijskom unosu ovisno o tipu treninga – upućuje nas ova kineziologinja.
Stavlja naglasak na važnost triju velikih obroka, ali i međuobroka te ne preskakanja doručka.
– Ujutro radim glavni trening i potrebna mi je energija za njega. Zatim, za međuobroke volim kombinirati različito suho voće, proteinske pločice, orašaste plodove ili probiotike. Ručak i večera su mi slični, a sastoje se od nekog komada mesa, povrća i salate u kombinaciji s ugljikohidratima. To može biti tjestenina, riža, krumpir, cous cous i slično. Večeru pojedem do 19 sati i ukoliko osjećam glad prije spavanja priuštim si jogurt sa chia sjemenkama – disciplinirana je Matea.
Ipak, vrag nam nije dao mira, i morali smo znati zgriješi li i ova profesionalna atletičarka kad, i skrene li ikada u pekaru ili slastičarnu.
– S obzirom da pretrčim dosta kilometara, često si priuštim slatkiše, od kojih mi je definitivno najdraži sladoled, te različite grickalice – priznaje.
Misli o nemoći i odustajanju – naš najveći neprijatelj
Za što bolju i bržu sportsku izvedbu, potrebna je velika izdržljivost i mentalna snaga. Matea je to dokazala svojim polumaratonom u Mostaru, gdje je u jednom trenutku umalo kolabirala, a zatim ponovno ustala i svejedno utrku završila prva.
– Polumaraton Mostar mi je definitivno bila najteža utrka u karijeri, jer sam startala u dosta lošem stanju, ali sam jako puno naučila iz te utrke. Ponajviše da za mene nema odustajanja i da utrku treba izgurati do kraja ma koliko ona zahtjevna bila – povjerila nam se Matea.
Objasnila nam je odakle proizlazi kriza i kako ju prevladati te što je Matein pokretač.
– Trkače najčešće koči glava odnosno misli koje vam govore da više ne možete. Tada je bitna snaga volje koja će vam pomoći da prevladate krizu, a potom se uvjerite da vaše tijelo može izdržati mnogo veće napore nego što vi uistinu mislite – poučila nas je ova prvakinja.
Za kraj je podijelila svoj tajni recept.
– Meni osobno u treningu i utrkama jako puno pomaže cilj koji imam pred sobom. Kada imate jasno zacrtan cilj i vlastiti put koji vas vodi k tom cilju, lakše je prevladati sve poteškoće koje vas susretnu na putu – zaključuje naša sugovornica.
Da spomenemo još neke Mateine uspjehe; osim što je seniorska rekorderka na 3000 metara, također je i mlađa seniorska rekorderka Hrvatske na 3000 metara sa zaprekama, kao i na 2000. Na Dinamovu mitingu, na 5000 metara skinula je svoj osobni, ali i rekord mitinga. Također, bila je i rekorderka Hrvatske na 10 kilometara na cesti. Pobjednica je polumaratona u Mostaru s vremenom 1:17:23 sat. Iza nje su i dva finala Univerzijade na 1500 i 5000 metara, a iduće velike uspjehe očekujemo već ove godine i želimo joj dobar plasman na olimpijskom maratonu u Tokiju.
Piše: Martina Maloča
