UPOZNAJTE PETEROSTRUKOG DRŽANOG PRVAKA U PLANINSKOM TRČANJU

[INTERVJU] Nikola Špoljar: Najdraža motivacija, inspiracija, ali i konkurencija su mi brat i prijatelj, a terapija bijeg na Sljeme

Foto: Dalmacija Ultra Trail

Ako poželite povezati ime s uvijek nasmijanim i zaigranim dječačkim licem s fotografija planinskih utrka, svaki put potražite među rezultatima najboljih. Dvadeset osam mu je godina tek, a već je peterostruki prvak Hrvatske u planinskom trčanju, sa sedam nastupa za Reprezentaciju na svjetskim i europskim prvenstvima – upoznajte Nikolu Špoljara!

Kažemo “tek“ jer znamo da brdski trkači najbolje od sebe daju poput vina – što su stariji, to su bolji. Međutim, ovaj mladić iz Velikog Trgovišća u hrvatskom Zagorju, iza sebe ima već osam plodonosnih godina trkačkog staža. Trči za AK Zabok i Salomon Team, a uz to radi i vrlo specifičan i zahtjevan posao, u hrvatskoj vojsci u Zapovjedništvu za potporu.

“Ulovili“ smo ga taman u jeku velikih priprema za sedme Svjetske vojne igre u Wuhanu, u dalekoj Kini. Ondje će 16. listopada trčati maraton i, kako kaže, nema pojma što ga tamo čeka. Za plasman na ovo veliko natjecanje bilo je potrebno biti među prva tri na prvenstvu oružanih snaga u krosu, no on je, zlu ne trebalo, ondje pobijedio četvrti put zaredom. Također, u sklopu nedavnog polumaratona u Varaždinu, bilo je i prvenstvo OSRH-a, gdje je Nikola, opet, pobijedio.

Naš sugovornik koji se prije trčanja 14 godina bavio nogometom, sebe smatra discipliniranim i motiviranim za ono čime se bavi.

Mogu reći da sam sklon avanturama, zbog čega često mijenjam udoban kauč s nekim novim izazovima u šumama ili planinama – predstavio nam se Nikola.

 

3sporta: Bi li neko razdoblje u svojem trkačkom stažu izdvojio kao najdraže, najinspirativnije – kad si iz nekog razloga bio najmotiviraniji za trčanje i pomicanje vlastitih granica? Bi li prije rekao da je to u počecima kad još otkrivaš taj svijet ili kasnije kad si u topu hrvatske trkačke scene?

Nikola: Posljednjih godina mi je sve zanimljivije i izazovnije te svako malo pokušavam pomaknuti granice, bez obzira trčim li po ravnom ili po brdima. Što sam stariji to se više fokusiram na profil i ljepotu staze, s namjerom da doživim trčanje svaki put drugačije, upoznam raznolike ljude i uživam u inspirativnoj prirodi.

 

3sporta: Imaš li kad kriznih faza, kad ti ponestane inspiracije i motivacije? Kad ti se trčanje utrka učini besmislenim, da si sve već prošao i ne vidiš što bi još mogao bolje i novo postići?

Nikola: Svi  trkači prolaze kroz krizne faze, samo je pitanje kako se tko s tim nosi. Kad upadnem u krizu volim pobjeći na Sljeme i neopterećeno trčati. Također, rado volim slušati  priče drugih trkača, o njihovim utrkama, treninzima pa se tako i motiviram. Normalno, nema bolje motivacije od jake konkurencije.

 

3sporta: Što za tebe predstavlja izazov? Je li to pomicanje granica za još koji pedalj odnosno minutu brže, plasman više; ili okušavanje u nečem sasvim novom u čemu se još nisi okušao?

Nikola: Za mene je izazov da stvarno isprobam koliko daleko tijelo i um mogu ići. Zato volim birati teške staze, pogotovo brdske jer se tu najbolje upoznajem. Naravno da težim što boljem rezultatu, na cesti i na brdu, iako me brdo više interesira.

3sporta: Da li na tebe inspirativno i poticajno mogu djelovati ljudi ili mjesta – primjerice, da si nalaziš nove rute za treninge ili nove destinacije utrka na kojima još nisi bio; ili su to možda ljudi koji su te uveli u svijet trčanja, odnosno kojima ćeš ti pokazati dio tog svog svijeta?

Nikola: Naravno da mogu! Ne bih se ni bavio trčanjem da nije bilo dobrih ljudi koji su me usmjerili u sve to. Tek poslije sam shvatio koliko je to stvarno korisno i koliko me vuče to da idem na nova mjesta, da istražujem i da uživam u svemu tome.

3sporta: Tko su ti najdraži konkurenti s kojima se nadmećeš na utrkama – kakve su to osobe?

Nikola: Najdraži konkurenti su mi, naravno, moj brat Mario Špoljar i  prijatelj Marko Gorički, dečki iz mojega kluba. Mario je brz kad je u treningu i stvarno se dosta dobro moram namučiti da ga dobijem na utrci. S njime nijedan trening nije dosadan, nego jako dinamičan. Ima vrlo veliki prag tolerancije boli, zato se uvijek vode borbe do samog kraja.

Marko je posve drugačiji – veliki taktičar, iznimno jak u brdima, te ga je teško pročitati na stazi. Samo zato što sam napravio veliku prednost na utrci, ne znači da ga dobivam i puno puta me iznenađuje u samom cilju. Osim što smo natjecateljski konkurenti, nas troje se i međusobno dosta motiviramo zajedničkim treninzima i potporom.

3sporta: Na fotkama te možemo vidjeti na treninzima i utrkama u različitim vremenskim uvjetima, a kao da se u onim najtežima najslađe smiješ. Blato, kiša, snijeg, noć, paklena “sunjara“ – što ti od toga predstavlja najveći gušt i izazov, a što najveću muku? Također, na kojim se terenima i dužinama najbolje snalaziš, a koji su ti najmanje dragi – što bi nazvao svojom disciplinom?

Nikola: Disciplina u kojoj stvarno uživam je planinsko odnosno brdsko trčanje. To je nešto kad se nađeš u nečemu što jako voliš, pa se i držiš toga. Mislim da ne mogu biti tako loši vremenski uvjeti, ni tereni koji bi me natjerali da ostanem doma. Gdje ima brda ne može biti loše. Nekako mi nisu posebno drage ravne cestovne staze. Sva sreća pa je Zagorje brdovito tako da svaka dužina na “ravnoj“ cesti ima minimalno 500 metara uspona. Najbolje se snalazim na šumskim terenima do nekih 35 kilometara, što je i moja najdraža duljina za trčanje, do koje točno znam kako mi tijelo funkcionira.

3sporta: Baviš se specifičnim poslom – radiš u vojsci. Fizička sprema podrazumijeva se kao preduvjet i za taj posao. U kolikoj su korelaciji, a kolika su “smetnja“ jedno drugome po pitanju fizičke spreme te dvije stvari – tvoj posao i trčanje? Trpi li ponekad i tvoj obiteljski život zbog tvoje trkačke karijere i strasti?

Nikola: Rad u vojsci je specifičan i nepredvidljiv, primjerice u jednom trenutku si u toploj sobi, a za dvije minute si doslovce već vani na minus 20 i slažeš šator gdje ćeš prespavati, ili spremajući se za obuku. Bilo mi je naporno kad sam radio u Petrinji u Gardijskoj mehaniziranoj brigadi i bio zapovjednik desetine, pa sam mnogo vremena trošio na putovanje i na trening. Mogu reći da imam jako toleratnu ženu koja me dobro razumije i podupire, a otkad sam premješten u Zagreb za sportskog voditelja, mogu reći da živim smirenije i opuštenije te imam više vremena druge interese.

 

3sporta: Uz tvoje najznačajnije uspjehe i rezultate te najvažnije svjetske/europske utrke na kojima si sudjelovao, koje bi izdvojio kao najdraže i najljepše?

Nikola: Svugdje mi je bilo lijepo, ali od svih utrka najdraže su mi Zagorje trekk 2015 i Sljeme maraton 2018. U Zagorju je staza bila duga 46 kilometara sa snijegom do koljena, gdje sam s prijateljem Domagojem Marušićem preživio utrku u nekoj sasvim novoj dimenziji. Stvarno sam vidio koliko znači potpora kad se upadne u krizu, dok jedan drugoga spašavamo velikom pozitivom. Zaista je to teško opisati. Na kraju smo obojica završili na postolju.

Sljeme Maraton 2018 vrlo mi je posebna utrka jer sam uspio srušiti rekord staze i pobijediti na državnom prvenstvu u jakoj konkurenciji na svojoj omiljenoj planini.

 

3sporta: Smatraš li da su tebi kao jednom od ponajboljih hrvatskih planinskih trkača, za hrvatske prilike pruženi svi odnosno dovoljni uvjeti da ostvariš svoj maksimalni potencijal, ili bi rekao da postoje izvjesni problemi u HAS-u?

Nikola: Ne želim puno komentirati HAS, ali mislim da bi se neke stvari mogle promijeniti u trailu i planinskom trčanju.

Peterostruki držani prvak u planinskom trčanju:

2014. Risnjak trail – 30km

2015. Ultra trail kvarner – 45 km

2017. Ivanec-Grebengrad – 37 km

2018. Sljeme maraton – 42 km

2019. Ivanec-Grebengrad – 37 km

Sedam nastupa u planinskom trčanju za Reprezentaciju:

2013. Svjetsko prvenstvo – Poljska, 12 km, 83. mjesto

2015. Svjetsko prvenstvo – Švicarska, 42 km, 39. mjesto

2015. Balkansko prvenstvo – Rumunjska, 12 km, 10. mjesto

2017. Europsko prvenstvo – Slovenija, 12 km, 50. mjesto

2018. Svjetsko prvenstvo – Poljska, 38 km 68. mjesto

2019. Svjetsko prvenstvo – Portugal, 44km, 128. mjesto

2019. Europsko prvenstvo – Švicarska, 10 km, 61. mjesto

Piše: Martina Maloča
Foto: osobna arhiva (Treking Liga, DUT, Generator,…)

Što misliš o temi?

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here