Ovaj prostor posvetili smo samozatajnom 29-godišnjaku iz Velike Gorice, koji ne puni mahnito svoju galeriju fotografijama vlastitih trkačkih podviga, niti troši puno riječi na priče o svojim uspjesima. Jednako tako, malo-pomalo iz godine u godinu, ovaj je mladić nenametljivo nanizao uspjehe i oborio vlastite rekorde na Zagrebačkom maratonu. Razgovarali smo s Goranom Grdenićem, pobjednikom na Prvenstvu Hrvatske u maratonu.
Na ovogodišnjem Zagrebačkom maratonu on je istrčao svoj osobni rekord za 2:24:38 sata, kojim je nadmašio vlastiti prošlogodišnji rekord (2:26:18) na istoj utrci za 1:40 minutu. Ono što je još vrlo važno naglasiti, ovogodišnji Goranov rezultat ujedno je i deseti rezultat u maratonu svih vremena u Hrvatskoj pa smo ga upitali vjeruje li da ima još mjesta za napredak.
– Zaista sam sretan s postignutim rezultatom, osobito što sam se uspio upisati u tablice svih vremena na 10. mjesto. Mjesta za napredak itekako ima – samouvjereno odgovara rekorder.
Od početaka u krosu do top 10 u maratonu
Prvi na top ljestvici hrvatskih maratonaca, na listi Hrvatskog atletskog saveza stoji rezultat iz 1992. godine, a uz ime tada 33-godišnjeg Drage Paripovića. Njegovo vrijeme maratona u Bologni bilo je 2:17:05 sata. Zanimalo nas je čini li se Goranu tih sedam minuta razlike nedostižnima.
– Mislim da se mogu približiti tom rezultatu. Sve ovisi koliko ću biti motiviran trenirati u sljedećih nekoliko godina – koncizan je i realističan najbrži član AK Kvarnera.
Kako kaže, njegov je fokus trenutno u potpunosti usmjeren na maraton. Što ne znači nužno da mu je on i najdraža dužina, a doznajemo i da mu nedostaje kros, disciplina koja je obilježila njegove atletske početke.
– Hehe, možda mi maraton ipak nije još najdraža dužina. One kraće su mi draže. U Hrvatskoj, nažalost, nema puno kros utrka, tako da ih i nemam baš prilike trčati. Ovo bi mogao biti i poziv organizatorima utrka, da umjesto koje cestovne utrke ubace i pokoji kros – kaže nam Goran smijući se.
Zatražili smo od njega da bira najdraži teren između stadiona, ulice/ceste i offroada odnosno krosa. Naravno, nismo mogli ni odoljeti da ga, kao i svakog drugog cestovnjaka, ne priupitamo jesu li ga ikad ljepota prirode, krajolika i izazov terena ponukali na planinsko trčanje ili trail.
– Najviše definitivno volim trenirati u prirodi, a za utrkivanje, ipak, preferiram cestu. Za sada još nisam razmišljao u sudjelovanju na trail utrkama – odredio se ovaj trkač.
Osim posljednjeg uspjeha, Goran kao najznačajnije utrke i najveće rezultate u trkačkoj karijeri, ističe sudjelovanja na ekipnim prvenstvima Europe, kad je prvenstveno trenirao na stazi te za kraće utrke.
– Istaknuo bih treće mjesto na pet tisuća metara na Ekipnom prvenstvu Europe, 2015. godine u Staroj Zagori u Bugarskoj – njegovo je najdraže postignuće.
Doktorat u struci i planovi za trkačku budućnost
Na upit o planovima i dugoročnim ciljevima te potencijalnim ambicijama jednoga dana dostići olimpijsku normu, najbolji hrvatski maratonac prvo se planira dobro odmoriti.
– Narednih mjesec dana, za mene bez teških i dugačkih treninga. A zatim krećem u novi ciklus priprema za proljetni maraton. Što se olimpijske norme tiče, nažalost, kvalifikacijski sustav za Tokio se promijenio i postalo je mnogo teže postići ju. Tako da nemam takvih ambicija. Nadam se da će za četiri godine vratiti stari kvalifikacijski sustav, kao i potrebnu normu koja je za Rio iznosila 2:19 sata – kaže on.
Osim u trčanju, Goran je vrlo uspješan i u području svoje profesije. Radi kao asistent na FER-u, na Zavodu za visoki napon i energetiku. Njegovo su područje elektroenergetski sustavi, a uz posvećenost treninzima, vrlo je aktivan i kroz struku.
– Moram se pohvaliti kako sam baš deset dana prije maratona i doktorirao 🙂 . Kako bi uskladio posao i treninge potrebno je biti jako dobro organiziran i motiviran. U razdobljima laganog treniranja nakon maratona, kao sada, više sam predan poslovnim aktivnostima. S druge pak strane, godišnje odmore u potpunosti posvetim treniranju – doznajemo.
Zlatni savjeti najvećeg štrebera
Kako smo u listopadu koji možemo nazvati mjesecom maratona, kad se mnogi pripremaju za Zagreb i Ljubljanu, zamolili smo Gorana za pokoji savjet manje iskusnim trkačima i trkačicama koji razmišljaju o prijavi na maraton. Iako su vjerojatno gotovo svi njegovi treninzi priprema za maraton, htjeli smo da nam on kaže je li neophodno trenirati namjenski za maraton točno po određenom programu u određenom vremenskom razdoblju, ili su tu bitnije neke druge stavke.
– Mislim da svatko može istrčati maraton, samo je pitanje koliko brzo ili kojim tempom. Početnicima kojima je cilj samo istrčati maraton, savjetovao bih da ne trče maraton ukoliko na treningu nisu pokušali istrčati barem nekih trideset kilometara. Ukoliko je cilj istrčati maraton određenim tempom i u određenom vremenu, tada je potrebno trenirati po određenom programu nekoliko mjeseci. U svakom slučaju, svima bih savjetovao da uživaju u trčanju, kako na treninzima tako i na utrkama – savjet je iskusnog maratonca.
Prohtjelo nam se znati kakav je Goran bio kao dječak – je li bio vragolast i neuhvatljiv među klincima u kvartu i je li pokazivao ikakve afinitete prema trčanju i sportu, kako znamo da se je počeo ozbiljnije baviti trčanjem tek u srednjoj školi.
– Kao mali definitivno nisam bio sportski tip. Ne samo da sam bio najveći štreber u razredu, nego i mnogo šire, hehehe… U višim razredima osnovne škole počeo sam povremeno trčati, ali samostalno, ne u klubu. I vrlo brzo postao sam najbrži – ne samo u razredu, već sam i pobijedio na Turopoljskoj trci u konkurenciji sedmih i osmih razreda. Ozbiljnije sam počeo trenirati tek na kraju drugog razreda srednje škole, kad sam se nakon upornih nagovora profesora tjelesne kulture, uputio na atletsku stazu na Mladosti – ispričao nam je “štreber među trkačima“ o svojim počecima.
Piše: Martina Maloča
Foto: osobna arhiva, 3sporta
