Nedavno je došla potvrda o novom ženskom Guinnessovom rekordu u uzastopnom trčanju maratona. Više od tri mjeseca 28-godišnja Amerikanka Alyssa Amos Clark iz Burlingtona trčala je maratonsku distancu od 42.195 metara svaki dan.
Sve je počelo prošlog ožujka, s početkom pandemije i lockdowna. Alyssa živi sa suprugom, koji radi za američku mornaricu i bio je stacioniran u Napulju, u Italiji. Kao natjecateljska trkačica, nije se mogla natjecati ni na jednoj utrci zbog mjera izolacije, pa je odlučila sama postaviti sebi novi izazov – istrčati maraton svakih dan do prestanka izolacije.
Njezin je prvobitni plan bio trčati 14 maratona, no izolacija je produžena i odlučila je nastaviti dok se ona ne završi. Nakon 25 dana shvatila je da se može boriti za Giunnesov rekord. Naime, dotadašnji rekord bio je 60 dana/maratona, pa je odlučila nastaviti sa svakodnevnim trčanjem maratona dok ne sruši rekord. Svakodnevno trčanje maratona s vremenom je postalo toliko važan dio njezina svakodnevnog života, da je odlučila pokušati trčati 100 uzastopnih. Nažalost, 95. dana se razboljela (COVID-19) i više nije mogla prijeći potrebnu udaljenost.
Alyssa je većinu svog života aktivna trkačica. Odrasla je u Benningtonu u Vermontu, od ranog djetinjska voljela je sport i trčala je i planinarila u Nacionalnom parku Glacier sa svojom obitelji.
Za pokušaj rekorda slijedila je strogi raspored. Svako trčanje počinjalo bi oko 7:30 ujutro (ili 6:00 kad se vratila na Floridu), što joj je omogućilo da završi oko sredine dana i istušira se, ruča i odmori ako je potrebno. Uvijek je pazila da sve pripremi prethodne večeri kako bi mogla ustati i otrčati svako jutro. San je također bio vrlo važan element oporavka, a dobar noćni odmor svakog dana bio je ključan za uspjeh. Kaže da je „Najveći ključ uživati u onome što radiš. Ako u osnovi ne volite ono što radite, to će vam postati posao, a ne dar. Iskreno sam uživala, rekla bih, 95% vremena koje sam provela trčeći maratone.” Tijekom trčanja slušala bi audio knjige i podcaste. Za vrijeme lockdowna trčala je na traci, a nakon popuštanja mjera trčala je na otvorenom.
Najizazovniji dan za Alyssu je nedvojbeno bio dan kada su se ona i suprug vraćali u SAD vojnim teretnim zrakoplovom. Ujutro je trčala maraton prije nego je ušla u avion u Italiji, no kasnili su i stigli su u zračnu bazu u Njemačkoj tek u 21:30. Njihov let za SAD bio je zakazan za 9:00 ujutro sljedećeg dana, pa se, kako bi bila sigurna da ništa nije pošlo po zlu, odlučila probuditi u 00:30 i završiti svoj dnevni maraton u noćnim satima. Nakon što je završila oko 5:20 ujutro, odmah se istuširala, jela i odspavala nekoliko sati prije leta za SAD.
Od 95 trčanja koje je završila, najbrže vrijeme bilo joj je oko 4 sata, a najsporije oko 4:45, po vrlo vrućem i prašnjavom danu u Italiji.
– Nevjerojatno sam zahvalna na iskustvu trčanja ovih maratona i djeliću svog putovanja s drugima. To je uistinu promijenilo moj život na najneočekivanije načine i duboko sam ponizna šansom koja mi je data da završim ove maratone. Također ću reći da je nemoguće istrčati 95 maratona bez beskonačne podrške i ljubavi velike zajednice. Ne bih mogao postići ovaj cilj bez svih ljudi na putu koji su vjerovali u mene i moj san – rekla je Alyssa.