Rosa Maria Correia dos Santos Mota portugalska je maratonka rođena 1958. godine. Ženskom maratonskom scenom suvereno je vladala punih deset godina i u tom je periodu trčala 22 maratona, a pobijedila na njih 15, uključujući Europsko i Svjetsko prvenstvo te Olimpijske Igre.
Rosa je počela trčati u srednjoj školi, natječući se na kros utrkama. Njen značajni napredak započeo je kada je upoznala Joséa Pedrosu, čovjeka koji je bio njen trener kroz cijelu profesionalnu karijeru. Maratonski debi imala je na maratonu u Ateni 1982., koji je ujedno bio prvo Europsko prvenstvo za žene. Relativno nepoznata, nije bila među favoritima. Pobijedila je – i to bez problema.
Bez premca
Na svom prvom nastupu na OI 1984. osvojila je broncu, a četiri godine kasnije u Seoulu zlato. Osim u Ateni, bila je prva i na Europskim prvenstvima u Stuttgartu i Splitu, što je do 2006. bio jedini takav hat-trick. Zanimljivo, njeno vrijeme u Splitu 1990. bilo je 2:31:27 i to je još uvijek najbrži ženski maraton istrčan u Hrvatskoj. Ta je utrka bila jako napeta, Ruskinja Valentina Yegorova vodila je u drugom dijelu, no Rosa je stisnula pred kraj i pobijedila za 5 sekundi. Više puta je osvajala maratone u Bostonu, Londonu, Tokyu itd. Njen osobni rekord je 2:23:29, ostvaren 1985. u Chicagu.
Svjetsko zlato odnijela je 1987. u Rimu s čak sedam minuta prednosti. – Bilo je užasno vruće, no Rosa je ipak žestoko željela dati sve od sebe pa je riskirala i u utrku krenula jako. Ona je osoba koja te učini ponosnim što si trkač – izjavio je tada britanski maratonac Hugh Jones.
Kada su 2012. u Association of International Marathons and Distance Races (AIMS) birali najbolju maratonku svih vremena, izabrali su upravo Rosu Mota – zbog mnogih pobjeda i neslomljivog duha.
Režim treninga
Rosa je neuobičajeno dugo vladala ženskim svijetom maratona. Njena je tajna bila to da se nikada nije pretrenirala – trener José Pedrosa jako je pazio i puno truda uložio u to da je nauči strpljenju. Treniranje su joj dodatno otežavali išijas i astma, no ljubav prema trčanju i ustrajnost su je unatoč svemu doveli na svjetski vrh. Pedrosa je veliku pozornost pridavao i postupnom povećanju treniranja pa je Rosa na svojih prvih sedam maratona svaki put popravljala osobni rekord.
Najviše je trenirala na cesti – šume nisu bile u blizini, a atletsku stazu nije voljela. Trčala je oko 160 kilometara tjedno, uglavnom dva puta dnevno. Bila je vrlo disciplinirana i često mjesecima nije uzimala dan pauze. Ipak, naglašavala je važnost opuštanja i spavanja, a sama je spavala sedam-osam sati po noći i oko dva po danu.
Tijekom tjedna je obično radila dva jaka treninga (najčešće fartleke) i dva duga treninga (20-25 km), a ostale je dane trčala lagano, po osjećaju. Trener joj je prigovarao da te dane trči prebrzo, a legendarni Robert De Castella, koji je često trenirao s njom, znao se šaliti da Rosu treba izbaciti jer prejako vuče na “laganim” trčanjima. Ona se i dosta utrkivala tijekom godine – uz dva maratona godišnje trčala je i mnogo kraćih utrka.
Tipični treninzi koje je radila u ‘jakim’ danima su:
- fartlek minuta brzo / minuta sporo, 10 ponavljanja
- fartlek dvije minute brzo / dvije minute sporo, 10 ponavljanja
- fartlek 30 sekundi brzo / 30 sekundi sporo, 10 ponavljanja
- dugi fartlek po osjećaju s ubrzanjima od tri, četiri i pet minuta
Zanimljivo je da Rosa na treningu nikad nije trčala dulje od 90 minuta – smatrala je da je to dovoljno i da nema potrebe za više. Puno je slušala svoje tijelo i ako bi joj se na jačem treningu dogodilo da se osjeća iscrpljeno, odustala bi od treninga i otrčala 8 kilometara lagano.
– Rosa je imala nešto više od talenta. Mogla je mnogo raditi, trčala je i trčala i trčala. To je to, bila je odlična jer je mogla puno trenirati – izjavila je njena sestra Paula.
Rosa Mota dolazi u Hrvatsku 4. lipnja ove godine na Plitvički maraton. Svi koji trče u našem najpoznatijem nacionalnom parku imat će priliku upoznati jednu od najboljih trkačica svih vremena!
Autor: Martina Đođo / 3sporta.com
