Vjerujem da nema trkača koji nije upoznat s likom Stevea Prefontainea. Taj američki trkač srednjih i dugih pruga poginuo je sa samo 24 godine, no i danas, više od 40 godina od tog nesretnog događaja, Pre je uzor mnogima – ne samo zbog odličnog trčanja nego i zbog osebujnog karaktera. A i tko ne bi volio taj brk!
Ekipa koju su činili Jim Ryun, Frank Shorter, Bill Rodgers i Steve Prefontaine zaslužna je za trkački boom koji se dogodio 1970-ih. Među njima je danas najpoznatiji ostao Pre, koji je prije svoje smrti držao čak sedam nacionalnih rekorda – sve od 2.000 metara do 10.000 metara na stazi.
Američki nogomet i košarka
Steve Roland Prefontaine rođen je 1951. u Oregonu. Odmalena je bio nestašan, glasan i stalno u pokretu. Volio je igrati američki nogomet i košarku, ali je u školskim timovima uglavnom grijao klupu jer je bio nizak. Na satovima tjelesnog shvatio je da mu trčanje dobro ide i priključio se cross-country timu – i tu je započeo njegov let.
Pohađao je Marshfield High School gdje ga je trenirao Walt McClure i gdje je počeo ostvarivati zapažene rezultate. Do kraja srednje škole postavio je nacionalni rekord na dvije milje, osvojio dva naslova državnog prvaka i bio neporažen u utrkama na jednu i dvije milje. Kad je došlo vrijeme za upis na fakultet, sveučilišta su se trgala za njega – primio je jako puno pisama i još više telefonskih poziva.
Oregon i Olimpijske Igre
Prefontaine se na kraju odlučio za domaće Sveučilište u Oregonu i trenera Billa Bowermana (osnivač Nikea). U pismu koje je Bowerman poslao Steveu pisalo je da će Steve postati najbolji trkač na svijetu ako dođe na njegovo sveučilište – možemo zaključiti da Bowerman nije puno fulao.
Nakon dvije godine na studiju, Steve se 1972. počeo pripremati za OI u Münchenu. Na pripremnim je utrkama stekao reputaciju frontrunnera jer je odmah kretao jako, nije se štedio na startu. Postavljao je rekorde kao od šale. Govorio je da je jedini dobar tempo onaj samoubilački i da ga nikad neće pobijediti netko tko utrku starta rezervirano. Stekao je ogromne simpatije publike – nosili su majice s njegovim likom na kojima je pisalo ‘Legenda’ ili ‘Stop Pre’, koju je i sam iz šale nosio na jednoj utrci. Već s 19 godina pojavio se na naslovnicama poznatih magazina – Sport Illustrated i Track And Field News.
Na Olimpijskim se Igrama natjecao na utrci od 5.000 metara. Vodio je kroz većinu utrke, no počeo je curiti na kraju, a zadnjih 30 metara je totalno ostao bez snage i završio na četvrtom mjestu. Ipak, na toj je utrci postavio nacionalni rekord.
Kraj jedne ere
Steve se pripremao i za Olimpijske Igre u Montrealu 1976. godine. U tom je razdoblju postavio još neke rekorde, pa je tako s 24 godine držao rekorde na 2.000 m, 3.000 m, dvije milje, tri milje, 5.000 m, šest milja i 10.000 m. Kobna prometna nesreća dogodila se u svibnju 1975., na povratku sa zabave koja se održala nakon NCAA Prep Meetinga, natjecanja na kojemu je Pre pobijedio na utrci na 5.000 m.
Nesretni je događaj ugasio taj mladi, osebujni trkački život, no možemo reći da njegov duh još uvijek živi. I dalje je jedna od najvećih trkačkih ikona, a u Oregonu se od 1975. održava Prefontaine Classic, elitno atletsko natjecanje – prvo je održano samo šest dana nakon nesreće. Postoji i utrka od deset kilometara koja nosi njegovo ime i koja se održava na ruti kojom je on često trčao.
I za kraj ovog teksta o jednom od najboljih trkača u povijesti ostaje nam samo ponoviti ono što je on često govorio – To give anything less than your best is to sacrifice the gift.
O Prefontainu je 1998. godine snimljen igrani film Without Limits:
Autor: Martina Đođo / 3sporta.com
Foto: Facebook