Ljubljanski maraton je središnji događaj slovenskog trčanja i iz godine u godinu dokazuje dvije činjenice – koliko Slovenci vole trčati i koliko oni koji ne trče vole trkačice i trkače. Ove je godine ponovno srušen rekord u broju natjecatelja na Ljubljana maratonu u okviru kojeg su održane utrke djece (u subotu) te utrke na 10 km, polumaraton i maraton – ukupno se natjecalo gotovo 19.000 natjecatelja!
Rijeka boja, među kojima je naravno prevladavala zelena, krenula je putem maratonske i polumaratonske staze u 10:30 h nakon što su se trkači smjestili u preuskoj ulici u odjeljke prema predviđenom vremenu. Start koji je uslijedio u pola 11 značio je pokret samo za najbrže trkače, dok su oni u idućim odjeljcima “puštani” u razmaku od nekoliko minuta. Dvojbeno je je li ovo rješenje dobro, ali je sigurno da je pripomoglo u ranom smanjenju gužve koja kod zajedničkog starta traje nekoliko kilometara u kojima se ne može normalno trčati. Vrijeme na rezultatima je bilo neto tj. chip vrijeme – početak za svakog natjecatelja bio je trenutak prelaska preko tepiha na startu – na ovaj način niti posljednji koji su krenuli sa starta nisu oštećeni. Polumaratonci jedan, a maratonci dva kruga Ljubljanom trčali su po savršeno zatvorenim cestama, s bogatom okrepom, po hladnom (ali ugodnom za trčanje) i tmurnom, ali suhom vremenu bez vjetra.
O trčanju Ljubljanom već je puno toga rečeno, ali tek iz prvog lica to izgleda potpuno stvarno – unatoč za navijanje neugodnom vremenu, tisuće su navijača izišle na ulice i bodrile trkačice i trkače. Pri tome se nisu “palili” samo na njima poznatim licima, već su podršku davali doslovno SVIMA! Na nekoliko je punktova svirala živa glazba pa je pravi užitak trčati prema tim mjestima gdje je i gomila navijača bila največa. Nedavno je kolega Zmijanac s portala trcanje.rs napisao izvještaj sa Zagrebačkog maratona i u njemu dao usporedbu s njemu domaćim Beogradskim, s tvrdnjom da je Zagrebački maraton 3-5 godina ispred. Volio bih da je Ljubljanski samo 3-5 godina ispred Zagrebačkog, ali bojim se da je ta brojka i puno veća. Razlike u pristupu samoj utrci, u mentalitetu i ugođaju nećemo sustići još mnogo godina.
Dobra organizija utrke i atmosfera oko ovog događaja privuče svake godine i dosta hrvatskih trkačica i trkača. Prema ciljnim listama polumaraton je završilo 47 žena i 22 muškarca dok maraton završilo 53 muškarca i 9 žena, sveukupno 131 natjecatelj iz Hrvatske. Među njima najbrži su bili: Miroslav Kralj (AK Žumberak, 2:48:08, 39. mjesto) i Ivana Svetić (TK Swibir, 3:10:24, 10. mjesto) na maratonu te Valentina Županić (1:37:29, 41. mjesto) i Matija Krivec (1:18:25, 34. mjesto) na polumaratonu.
Oni pravi pobjednici na maratonu bili su odreda crne boje kože – Kenijac Daniel Too, srušio je rekord staze i on sad iznosi 2:08:29, drugi i treći bili su njegovi sunarodnjaci Joseph Lagat (2:08,50) i Michael Chege (2:09,12). Kod žena su najbrže ciljem prošle dvije Kenijke i Ukrajinka – prva Lydia Kurgat (KEN) 2:33,01, druga Jane Rotich (KEN) 2:33,42 i treća Ilga Kotovska (UKR) 2:35,04.
Zajednička izjava svih trkača s kojima smo se sreli je jedinstvena: Ljubljana, adio do naslednjeg leta!
Sve rezultate možete pronaći na internet stranici Ljubljanskog maratona, a mi donosimo rezultate natjecateljica i natjecatelja iz Hrvatske:
Ljubljana_2011_maraton_muski_CRO_.pdf
Ljubljana_2011_maraton_zene_CRO.pdf
Ljubljana_2011_polumaraton_zene_CRO.pdf
Ljubljana_2011_polumaraton_muski_CRO.pdf
Autor: 3 sporta; Foto: Pavao Vlahek
