OSJEĆAM SE HIGH, NOGE BAJ BAJ

Ne trebaš vutra, dovoljne su ti tenisice

“Znaš što, nekako si mi sumnjiv, raspoložen, kao da si malo napušen? Ma nee, šta ti je, nisam napušen, natrčan sam!”. Ovako bismo mogli zamisliti razgovor informiranog trkača i neinformiranog promatrača nakon što se informirani trkač vrati s trčanja u ozbiljnom “runner’s high” stanju.

 

Da, malo je čudna ta euforija, trkači su inače vrlo kreposni i neskloni porocima (osim piva, ali znamo da to nije porok!). Trkači se najčešće ne drogiraju, barem ne onako svjesno. No, čini se da nije to baš točno, trkači se drogiraju – trčanjem.

Nedavna je studija naime pokazala da opće prihvaćeno mišljenje da “runner’s high” izazivaju endorfini – nije točno. Čini se da nisu endorfini zaslužni za onaj blago teleći osmijeh nakon dobrog trka, za onu raspoloženost, euforiji i sreću. Za sve to zaslužni su endokanabinoidi. Ako znamo da “endo” znači “iznutra” a da su kanabinoidi tvari iz kanabisa (marihuane), jasno će nam biti da se radi o kanabinoidima koje proizvodi naše tijelo.

Studije su pokazale da endokanabinoidi inače imaju ulogu u upravljanju našim raspoloženjem, apetitom, snom, a utječu i na reproduktivni sustav. Istraživanja iz 2012. dokazala su da se razina endokanabinoida u tijelu utrostruči nakon polusatnog trčanja umjerenim tempom, što je za posljedicu imalo bolje raspoloženje nakon trčanja.

Najnovija studija potvrdila je ranije sumnje u pogrešan zaključak o utjecaju endorfina na dobro raspoloženje nakon trčanja. Iako se za vrijeme aktivnosti pojačano izlučuju, oni ne prelaze krvno-moždanu barijeru i ne mogu biti zaslužni za dobro raspoloženje nakon trčanja. S druge strane, endokanabinoidi prelaze tu barijeru i vežu se za specifične receptore u mozgu i čini se da su upravo oni zaslužni za blaženstvo nakon trčanja, runner’s high.

Dakle, idući put kad se budete osjećali mrzovoljno, tenisice na noge i po svoju dozu kanabisa! 😉

 

Što misliš o temi?

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here