Odmah nakon što mi je prihvaćen rad za konferencuiju u Bostonu, počeo sam tražiti neku utrku u okolici. Našao sam taj vikend (5. 6.) polumaraton u Worcesteru. Polumaraton je u sklopu američke serije polumaratona (ukupno 22 maratona, www.usrahm.com).
Worcester, drugi je grad po veličini u državi Massachusetts, s oko 180.000 stanovnika, oko 60 km zapadno od Bostona. Grad je poznat kao srce revolucije zbog čega je srce i simbol grada. U okolici je 1790. pokrenut prvi vodeni mlin što se smatra početkom industrijske revolucije u Americi.
Polumaraton, (www.usrahm.com/Events/worcester.htm) ili po američki 13,1 milja, 13. po redu, s prilično je uspona, grad je na brežuljkastom području, neke ulice su kao one poznate u San Franciscu. Na samoj trasi, uzbrdica s ponekom zaravni je od 4. do 8. kilometra, nešto kao da trčite u Zagrebu po Bukovačkoj. Nizbrdica nakon toga je dosta isprekidana kratkim hupserima tako da nema puno govora o nekom ritmu. Otprilike pola takve uzbrdice je još i između 15. i 17. kilometra.
Organizacija utrke je besprijekorna. Utrku organizira, kao i sve u serijji, tvrtka koja se time bavi. Startnina iznosi 75 USD što povlači majicu (za trčenje, ne pamučnu), ciljnu medalju, posudbu čipa, 7 okrepnih stanica (voda i izotonik), te hranu i tekućinu nakon ulaska u cilj. Nije potrebno govoriti da se ne može desiti da nečega nedostaje tijekom utrke na nekoj od okrepnih stanica.
Na utrci je nastupilo 906 trkača, 390 muških i 516 ženskih, što je za USA potpuno uobičajena stvar. Start utrke je bio već ujutro u 7:30, a načelni limit je 3 sata, ali uredno su dočekani i oni koji su došli u cilj poslije. Na startu je bilo 14 zahoda, a s obzirom da je gotovo svaka trkačica i većina trkača imala potrebu, kraj kolone je bio na horizontu, ali dok sam se zagrijavao na cesti pored kolone uočio sam da se red iznimno brzo pomiče, neki su zbilja bili prije van nego unutra.
Na cilju je bilo pizza, kolača, voća, vode, dijetne Pepsi, Starbucks frapuccino u neizmjernim količinama. Nekoliko ljudi se samo brinulo da iz parkiranih hladnjača samo donosi cijele gajbe napitaka čim bude oko pola potrošeno. Nakon što su svi ušli u cilj, sve što nije potrošeno podijeljeno je među onima koji su se još motali i lokalnim beskućnicima koji su skrušeno čekali i uopće nisu pokušavali uzeti dok je trajala trka. Ta količina je bila isto impresivna, po mojoj procjeni barem 50 gajbi po 12 bočica raznih napitaka. Prema prihodu od startnina, oko 65000 USD, i sponzora stvarno je jednostavno organizirati trku s takvom logistikom i uz veliki broj volontera. Uz polumaraton bila je i utrka na 5 kilometara i 1-mile Fun-Run.
Ja sam bio smješten oko 2 km od starta. U pravilu nemam nikada trening prije 10 sati, i ovaj start mi je bio prilično rano. Probudio sam se u 5, nešto sitno pojeo i natočio se tekućinom. Prognoza za ujutro je bilo vedro i oko 12 stupnjeva, ali kad sam izišao van nešto prije 7 bilo je već barem 15 stupnjeva. Zagrijavanje je bilo do starta i malo oko starta. Na samom startu s obzirom na količinu trkača uopće nije bilo gužve. Svi vrlo disciplinirano stanu iza i ne pomišljaju se gurati s bržim trkačima, a čip ionako mjeri netto vrijeme. S obzirom na grubu informaciju o profilu staze očekivao sam vrijeme oko 1:30. Nakon starta i cijelo vrijeme sam bio između 20. i 30. mjesta, koje je variralo na uzbrdicama i nizbrdicama ovisno o pripremljenosti trkača oko mene. Svaka milja je označena, a prema profilu staze prolazi su jako varirali, ali je svakih 5 milja, oko 8 km, bilo oko 34:10, tako da je u većim intervalima gledano tempo bio uravnotežen. Tijekom utrke temperatura je već narasla na, za jutro, toplih 24 stupnjeva. Vjetra je bilo vrlo malo i nebitno za sam tempo, makar je dan prije prilično jako puhalo i po sunčanom danu, pa sam očekivao nešto slično i na utrci. Uz cijelu stazu ljudi bodre trkače, stave nekoliko stolica ispred kuće i navijaju i plješću svakom trkaču koji prođe, a zadnjih 300 metara trči se gotovo kroz špalir. Jasno da je bilo onih koji su trčali u vjenčanici, obučeni kao Mickey Mouse, a na 5km su neki trčali i s klincem u rukama, a veći broj s kolicima ispred sebe.
Na kraju sam s 1:30:01 bio ukupno 22., a u M40 3. od 57. Rezultati su na stranici www.areep.com/index.php?view=rv&ID=2088 . Ovo mi je bila četvrta takva utrka u USA, a prvi polumaraton i svakako da budem kad ponovo idem zbog posla pokušao opet naći neku utrku.
Autor: Mladen Meštrović
