29. Svjetsko prvenstvo u ultramaratonu na 100 kilometara održat će se ove nedjelje u španjolskom mediteranskom gradiću Los Alcazers. Osim u apsolutnoj konkurenciji, svoje svjetsko prvenstvo će u istoj trci imati i najbolji ultraški veterani. Ukupno je prijavljeno 178 atletičara iz 36 zemalja, od čega 114 u muškoj i 64 u ženskoj konkurenciji. Zastupljeni su svi kontinenti, a najviše zemalja po običaju ima Europa (24). U veteranskoj trci ima još dodatnih 113 trkača, plus još 64 u OPEN kategoriji, tako da ukupan zbroj sudionika same trke na 100 km iznosi 365.
Prvenstvo je, osim pojedinačno, ujedno i ekipno, pa će se za postolja boriti 21 zemlja u muškoj, te 14 u ženskoj konkurencji, obzirom da te zemlje imaju prijavljena po 3 ili više atletičara/ke. Glavni favorit muške trke je Šved Jonas Buud, koji brani prošlogodišnju titulu iz Winschotena, kada je otrčao odličnu trku s vrijednim rezultatom 6:22! Najveća opasnost mu dolazi iz Južne Afrike u likovima Gift Kelehea i Davida Gatebea, prošlogodišnjim i ovogodišnjim pobjednicima najmasovnijeg i najcjenjenijeg ultramaratona Comrades, koji često zna biti jači i od samog svjetskog prvenstva, obzirom na visoki i dugački nagradni fond, što je vrlo neobično za ultramaratone. Ali kad se zna da je u pitanju najstarija svjetska ultra (89 km), na kojoj svake godine nastupi preko 20 tisuća trkača, onda stvari postaju jasnije. Osim njih dobro kotira Amerikanac Geoff Burns (6:30), te posebno Španjolac Asier Cuevas (lani drugi na SP), koji će biti posebno motiviran na svom domaćem terenu pred svojom publikom. Lanjski treći je živuća legenda ultre Talijan Giorgio Calcaterra, koji još uvijek nije za otpis, i koji svojim iskustvom i taktikom može u zadnjim kilometrima trke poharati mlade jurišnike. On je do sada tri puta bio svjetski prvak (2008, 2011, 2012), te još dva puta osvajao brončanu medalju (2009, 2015), što ga čini najuspješnijim ultramaratoncem u povijesti Svjetskih prvenstava na 100 kilometara. Ekipni favoriti su Južnoafrikanci, ispred Amerikanaca i Japanaca, što znači da bi Europa mogla ostati bez podija, a šanse da se na njega eventualno popnu imaju, prije svih, Talijani i Šveđani.
U ženskoj konkurenciji favorizirana je Britanka Joasia Zakrzewski, koja je lani u Winschotenu bila peta s rezultatom 7:31. Iz toga se da vidjeti da tri prvoplasirane s prošlog prvenstva (Herron, Berg, Vrajić) nema u trci, pa je lov na titulu nove svjetske prvakinje prilično otvoren. Četiri Japanke dolaze s rezultatima sve ispod 8 sati, pa je za očekivati da to bude možda jedna od njih, mada jako loše trče na drugim kontinentima i imaju opaka zaletavanja, no možda nekoj ovog puta prođe katapultiranje. Tri Šveđanke također sve trče ispod 8 sati, i mada im nema najbolje Kasje Berg, mogu ka vrhu, posebno u ekipnoj konkurenciji. Slična priča i kod Amerikanki, nema ultraške kraljice Camille Herron, ali Megan Abrogast i Pam Smith redovno jašu ispod 8 sati, a najslabija točka u ekipi im je svjetska rekorderka na 48 sati Tracy Falbo, što je pouzdan znak sporosti ☺.
S Amerikankama, Japankama i Šveđankama bih zaokružio listu ekipnih favorita, u koju bih još iz emotivnih pobuda dodao i Hrvatsku, obzirom da i mi imamo dvije cure ispod 8 sati i jednu na 8:25. Međutim, prvenstveni problem će nam ove godine biti da uopće ostvarimo ekipni plasman, jer ovog puta nemamo osigurača, koji je uvijek bila Antonija Orlić, tako da izmorena i poluozlijeđena Nikolina Šustić jednostavno mora završiti trku da bi Hrvatska uopće došla u priliku da se bori za ekipni plasman, a to neće biti lako. Da bi eventualno uzeli ekipno odličje sve tri bi morale otrčati svoja najbolja vremena (Nikolina Šustić 7:41:42, Veronika Jurišić 7:44:45, Antonija Orlić 8:25:18), kako bi sa zbrojem vremena ispod 24 sata mogle parirati ostalim favoriziranim ekipama. Tako da je prvenstveni cilj da izvučemo ekipni plasman, koji bi u takvoj situaciji bio u najgorem slučaju 6. mjesto, što je ipak veliki rezultat; te da nam jedna od cura upadne u top10 u individualnoj konkurenciji, a za medalju bi se moralo puno stvari posložiti.
Staza u Los Alcazeresu je dugačka 10 km, najviša točka je 6 metara, što znači da se trči deset vrlo ravnih krugova, ista priča kao lani u Winschotenu. Dobar dio staze ide uz obalu Sredozemnog mora, vremenska prognoza kaže da neće biti vjetra, s temperaturom oko 15 stupnjeva, uz moguću laganu kišicu, što izgleda jako dobro za napasti odličan rezultat. Trka starta u nedjelju neobično rano, već u 7:00 ujutro, Crna Gora nije među prijavljenim ekipama. Vremenski limit trke je 12 sati, tako da će sve završiti već u 5 popodne, muški pobjednici će se znati oko 13:30, a nekih sat vremena kasnije i ženski.
Više detalja o samoj trci se može pronaći na službenoj stranici.
Live rezultate pak možete pratiti OVDJE.
A ja ću se po običaju javljati s terena i prenositi dojmove s trke preko svoje facebook stranice… naravno, ako sve bude u redu s wifijem u lokalnim pivnicama ☺
Autor: Dragan Janković
