Popularnost trail utrka sve je veća iz godine u godinu. U SAD-u se uz to odvija jedna zanimljiva pojava: brzi trkači sa staze i ceste dolaze na utrke i masovno ruše rekorde. Hoće li to izbrisati opuštenu, pozitivnu i prijateljsku prirodu trail trčanja i što iskusni trail trkači misle o tome?
– Kada sam se počeo baviti trail trčanjem, osjećao sam se kao da sam našao svoje ljude. Svi su bili pomalo čudni, spavali u kamionetima i slušali dobru glazbu, a start utrke dan je jednostavnim povikom ‘Kreni!’. Danas je drugačije, ima puno ljudi, a po startne brojeve se ide u prestižne hotele – govori Justin Lutick, trail trkač iz Arizone.
Došli s ceste – srušili rekorde
Ipak, ono što se trkačima koji dolaze sa staze ili ceste ne može poreći jest brzina. To su ljudi koji trče maratone ispod 2:20 i na rubu su kvalifikacija za Olimpijske igre. Tako je u 2016. palo mnogo rekorda i srušili su ih upravo takvi trkači. Uz to, na USATF Mountain Championshipu svi pobjednici imali su dobru povijest na atletskoj stazi.
S druge strane, stari lisci traila se isto imaju čime pohvaliti: Zach Miller, čovjek koji nikada nije trčao maraton, srušio je CR na TNF50 u nevjerojatnoj završnici, a Karl Meltzer postavio najbrže vrijeme na Appalachian Trailu, oduzevši tu titulu poznatom Scottu Jureku.
Neki novi “klinci” – hoće li se snaći?
Hoće li atletičari sa staze i ceste potpuno izgurati ‘izvorne’ trail trkače s njihovog terena? Karl Meltzer smatra da neće jer osim brzine trail trčanje zahtjeva i neke druge vještine. Potrebno je poznavati šumovit i brdovit teren, paziti na neravnu podlogu i temperaturne promjene. Za razliku od gotovo sterilnih uvjeta na stazi, na trailu čekaju nemilosrdni usponi i blato. Isto tako, treba se prilagoditi na uzimanje konkretne hrane tijekom utrke – možete li zamisliti nekog prestižnog trkača kako staje tijekom maratona i jede juhu?
Na cesti se teže zaluta
Uzmimo, na primjer, prošlogodišnji Western States Endurance Run. Najstarija svjetska utrka od 100 milja, ultimativni test izdržljivosti, a na startu Jim Walmsley najavljuje da će postaviti novi rekord staze. Jim u džepu ima 10 km za 29 minuta i milju za 4 minute – u redu, jako je brz – ali srušiti rekord? Hm…
Na 78. milji utrke, Walmsley je bio 40 minuta ispred CR-a. I držao je to do 93. milje, no onda su čari traila pokazale svoje – nije dobro pratio oznake i pogrešno je skrenuo. Shvatio je to tek nakon 2 milje i kada se uspio vratiti na stazu, izgubio je rekord, vodstvo i mjesto u top 10.
Najbolje tek slijedi
Sve u svemu, čini se da je 2016. bila jako dobar uvod u 2017. i da ćemo ove godine biti svjedoci brojnim zanimljivim utrkama i sukobima ovih dviju kultura. Osim SAD-a, trend se širi i u Europu, pa tako startna lista za ovogodišnji UTMB sadrži imena velikih faca s obje strane. To donosi neke nove izazove jer su Alpe poprilično teže i manje trčljive od američkih trail puteva i jedva čekamo vidjeti što će se sve odvijati. Stay tuned!
Autor: Martina Đođo / 3sporta.com
