Hrvatska trail reprezentacija u subotu je nastupila na Svjetskom prvenstvu u trail trčanju u portugalskom gradu Miranda do Corvo. Među 363 sudionika i sudionica iz 52 zemlje, svoje je snage odmjerilo i sedam Hrvatica te šest Hrvata. Svi su finišeri staze duge 44 kilometra s 2200 metara uspona.
Hrvatska vrsta odabrana je na temelju izborne utrke Dalmacija Ultra Trail 2018. godine. U pratnji naše reprezentacije bili su izbornik Dragan Janković, Alen Paliska kao vođa delegacije, dok je stožer reprezentacije zaokružen Nikolom Domitrovićem. Očekivanja od naše reprezentacije bila su realna i skromna – ulazak barem dvoje naših predstavnika u prvu polovicu poretka te da Hrvatska ekipno bude među prvih 25-30 ekipa.
“Očekivali smo više, od iduće godine sustavniji pristup“
Moglo bi se reći da je, prema tome, uspjeh polovičan. Naime, u prvu polovicu ženskog poretka i to uvjerljivo, ušla je mlada Ines Jozić te time postigla najveći uspjeh u hrvatskoj reprezentaciji. Od Hrvatica u cilj dolazi gotovo pol sata prije druge Irene Smojver, a od 159 žena ukupno zauzima 63. poziciju. Međutim, dečki nisu uspjeli ispuniti očekivanja te najbolji među Hrvatima Nikola Špoljar, nakon 4:36 sata utrku završava kao 128. od 204 muškaraca, dok ga državni prvak prethodne dvije godine Matija Grabrovečki slijedi s tri minute zaostatka i zauzima 137. poziciju. Od trećeg Hrvata, aktualnog prvaka Hrvatske Marina Mandekića izbornik je, također, očekivao više – završava kao 149. u muškoj konkurenciji u vremenu 4:51 sata. Prošlogodišnja državna prvakinja Maja Urban sad je bila četvrta od sedam Hrvatica, a u ženskoj konkurenciji zauzima 133. mjesto.
Što se ekipnog poretka tiče, žene jesu bile u prvih 25 ekipa, ali tek 24. od 31 ekipe. Dok su muškarci bili 32. ali malo više mjesta od kraja, konkretno od 42 ekipe.
Izbornik Dragan Janković dao je svoj stručan sud rezultata i staze te podijelio svoja očekivanja.
– Očekivao sam od svih njih više, a i oni sami od sebe. Splet okolnosti je takav da ni jedan muški reprezentativac nije upao u prvu polovicu, a svi smo očekivali barem dvojicu. Malo smo zatečeni vremenskom razlikom od sat vremena zaostatka za prvacima – naime, pobjedničko vrijeme dobro smo procijenili, ali svoje nismo. Mi smo ostali dosta vremenski u zaostatku. Nekoliko je razloga tome. Prvi je razlog što je većina jakih reprezentacija mnogo profesionalnija od nas. Nitko od njih nije u radnom odnosu i to bi bila ključna stavka. Također, nitko od naših reprezentativaca nije bio fokusiran na to prvenstvo u periodizacijskom smislu. Imali su svoje fokuse na Istru i Grebengrad, a i u tjednima prije Prvenstva išli su na velike utrke. U Portugal su došli potrošeni i bez isključivog fokusa upravo na tu utrku. Ona im nije bila prioritet, ali svi su rekli da će od iduće sezone mnogo sustavnije prići tome – obrazložio je Janković.
Hrvati i Hrvatice briljiraju na dužim stazama
Kako kaže, još je jedan čimbenik koji utječe na rezultate naših reprezentativaca, a to je dužina staze. Naime, većina naših trail trkača zablista tek na ultramaratonima.
– Primjerice, Mandekić i Josip Stipčević specijalisti su za dugačke staze te je ova staza za njih prekratka i temperamentna, bez prostora za laganije trčanje na dužim trailovima. Međutim, za ova 44 kilometra konkurencija je bila vrlo jaka. Ines Jozić učinila je i više od očekivanog, zbog staze tehnički ne tako primjerene njoj, jer je ona za nju prekratka. Na prvom je prolazu bila je 82. i tad se približila našim muškima. Da je utrka trajala dulje pohvatala bi i preostale naše dečke – kaže izbornik.
Međutim, tvrdi da se na stazu ne treba izgovarati.
– Nije bit u stazi i svaka je staza teška, a ovo je čak možda jedna od lakših. Nisu ni uvjeti bili loši, niti je bila neka ekstremna visina da bi igrala ulogu – iskren je trener.
Između ostalog, osvrnuo se na koncept izborne utrke te najavio neke promjene.
– Koncept izborne utrke mogao je i trebao je biti i bolji. Od idućeg prvenstva, više nećemo iz te jedne kvalifikacijske utrke birati određeni broj najboljih koji će činiti cijelu državnu reprezentaciju. S državnog prvenstva u vrstu će ući samo najbolja žena i najbolji muškarac. Ostatak će se birati na temelju ITRA-bodova i to će se bodovati dvije godine unaprijed. Tako da svaka utrka koja zadovoljava koncept ITRA bodovanja, bit će kriterij za ulazak u reprezentaciju. Također, sastav reprezentacije odlučit ćemo mnogo ranije – najavio je izbornik.
POREDAK HRVATSKE REPREZENTACIJE NA SP-u
363 sudionika i sudionica
159 žena
63. Ines Jozić (UMK Mazator) 5:08 sati (234. u ukupnom poretku)
118. Irena Smojver (AK Sljeme) 5:36 (311.)
124. Tea Faber (AK Dubrovnik) 5:40 (318.)
133. Maja Urban (AK Dubrovnik) 5:53 sata (329.) – prošlogodišnja prvakinja Hrvatske
134. Petra Kulić (AK Sljeme) 5:55:46 (330.)
135. Ivana Vrvilo (AK Omiš) 5:55:46 (331.)
157. Jelena Brezak (AK Zabok) 7:30 (358.)
204 muškarca
128. Nikola Špoljar (AK Zabok) 4:36 (150.)
137. Matija Grabrovečki (AK Zabok) 4:39 (161.) – hrvatski prvak 2017. i 2018.
149. Marin Mandekić (AK Kvarner) 4:51 (191.) – aktualni prvak Hrvatske
162. Josip Stipčević (AK Sljeme) 5:02 (217.)
163. Nikola Smolić (AK Sljeme) 5:04 (218.)
165. Ivan Bulić (AK Dubrovnik) 5:05 (224.)
Ekipno (poredak se računa zbrajanjem rezultata troje najboljih iz svakog tima):
Žene 24. od 31 16:26:33 sati
Muški 32. od 42 14:06:50 sati
Hrvatska ima još žena u rangu svjetske elite
Prema riječima izbornika, u muškoj konkurenciji Hrvatska nema prostora za napredak, u smislu nekih novih imena uz čiju bismo pomoć mogli napredovati.
– Za osobni napredak upravo ovih trkača možda ima prostora. Međutim, ovo sad trenutno je najbolje na hrvatskoj muškoj trail sceni što može biti. Tako da se tu ne možemo vaditi u smislu „da je ovaj ili onaj trčao, bili bi bolji“ – Jankovićeve su riječi.
Ipak, kaže, u ženskoj konkurenciji ima dosta prostora za napredak.
– Jozić je potpuno opravdala očekivanja pa čak i više. Mislim da smo dobili jednu fenomenalnu ultramaratonku i u njoj postoji veliki prostor za napredak. Uz nju, tu je i aktualna prvakinja Hrvatske Ingrid Nikolesić koja je otprilike u istom rangu. Zapazio sam još nekoliko cura koje bi mogle iskočiti, ali neću sad ulaziti u imena – rekao je izbornik.
Također, istaknuo je hrvatske elitne ultramaratonke koje bi za ovu reprezentaciju mogle biti prave zlatne koke.
– Ultramaratonka Veronika Jurišić kojoj trail, nažalost, nije prioritet, na ovakvim je stazama nepobjediva. Volio bih da se njom uspijemo dogovoriti za nastup na prvenstvu u trailu. Tako je tu i Nikolina Šustić koja voli povremeno trčati trailove, ali isto tako ima svoje prioritete. Mi imamo cura s kojima bismo mogli ući u prvih pet-šest ekipa, pogotovo kad bi staza bila duža. Njima svima odlično odgovaraju ultratrailovi. To su djevojke koje su prvakinje na utrkama od 100 kilometara i 24 sata. Recimo, kad bi staza bila na 80 do 100 kilometara traila, da se njih četiri pojave bile bi među prvih pet, ako ne bi osvojile i medalju. Definitivno imamo cure koje se mogu nositi sa svjetskom elitom – procjena je iskusnog trenera Dragana Jankovića.
Reprezentativci puni dojmova
Ipak, ono što je najvažnije, naši reprezentativci nisu se kući vratili razočarani i iz ovog su iskustva izvukli najbolje. Najbrži među Hrvatima Nikola Špoljar, tako, kaže da mu je drago što se kvalificirao i prisustvovao tako velikom prvenstvu.
– Vrlo sam zadovoljan rezultatom, rekao bih čak zlatna sredina u vrlo jakoj konkurenciji. Što se tiče reprezentacije, mislim da smo svi dali sve od sebe. Staza je bila dosta brza, ali na navrate jako tehnički zahtjevna, baš onako kako trail i treba biti. Bilo je svega pomalo – od prelaženja potoka, preko penjanja po strmim uzbrdicama pa do prekrasnog spusta kroz šume, do ulaska u cilj kroz tunel ljudi koji navijaju kao da si dao gol u finalu Lige prvaka. Portugal je odlično to priredio i dobro nas sve ugostio – Špoljarove su riječi.
Prva Hrvatica Ines Jozić, kao uvijek, i ovaj je put bila puna ushita i oduševljenja.
– Za mene je ovo bilo pravo Portugalsko ludilo. Uživali smo i rastrčavali se po divnim šumicama i parkovima mjesta Coimbra, gdje smo bili smješteni. Ekipa iz Hrvatske me oduševila, svi su bili opušteni i željni avanture. Jedva smo dočekali jutro i odlazak u Mirandu do Corvo, gdje je atmosfera bila genijalna, a start “opasan” s dosta gužve i guranja, ali poslije je za mene sve bila avantura i uživanje. Od prolaska kroz potoke, do drvenih mostova i slapova, uskih staza, kamenja i odličnih navijača tijekom utrke. Kraj njih i da hoćeš malo prošetati uzbrdicu, morao si trčati koliko glasno navijaju i tjeraju te da trčiš – njeni su dojmovi sa staze.
Kako kaže, ekipa je zadovoljna rezultatima, a ona je utrku završila s ponosom jer joj nigdje nije bilo teško.
– Nikakav umor nisam osjetila. Valjda je to previše dobre atmosfere pa se nije imalo vremena za nekakve teške trenutke. Vesela sam i ponosna na to što sam uopće sudjelovala u ovom događaju, jer nije mala stvar otići na takav događaj i ostaviti svoj trag. Ovo je bio poseban trenutak kojeg ću zauvijek pamtiti. Zahvaljujem cijeloj ekipi koja je sudjelovala sa mnom na utrci i našim susjedima iz Bosne i Hercegovine, te ekipi iz rodnog Slavonskog Broda koja me vjerno odmah s puta dočekala, ponosna mojim uspjehom. Nadam se ponovnom odlasku na Svjetsko prvenstvo u trailu – zaključila je Ines.
Na spomen susjeda, od zemalja iz regije, nastupila je još samo sedmeročlana reprezentacija Bosne i Hercegovine, gdje su najuspješniji bili Jasmina Kavazović (6:20) kao 145. žena, te 146. muškarac Marko Kožul (4:50), minutu brži od ovogodišnjeg prvaka Hrvatske Marina Mandekića.
POBJEDNICI SP-a U TRAIL TRČANJU 2019.
Muški
- JONATHAN ALBON, Velika Britanija 3:35 sata
- JULIEN RANCON, Francuska 3:37
- CHRISTIAN MATHYS, Švicarska 3:40
Žene
- BLANDINE LHIRONDEL, Francuska 4:06 sata
- RUTH CROFT, Novi Zeland 4:14
- SHEILA AVILES, Španjolska 4:15
Ekipno:
Muškarci
- Francuska 11:03:35 sati
- Velika Britanija 11:13:28
- Španjolska 11:18:35
Žene
- Francuska 12:50:53 sati
- Španjolska 12:51:58
- Rumunjska 13:36:28
Piše: Martina Maloča
Foto: Nikola Domitrović i privatna arhiva
