Potaknuta prošlotjednim nadljudskim podvigom svjetski poznatog ultramaratonca Kiliana Jorneta poželjela sam s čitateljima podijeliti nekoliko epizoda iz trkačkog svijeta koje pokazuju preko kojih sve granica može ići ljudsko tijelo, i ono što je još bitnije, vratiti se živo nakon njihovog prelaska.
Za one koji nisu čuli za Kiliana, prošlog tjedna je ovaj Španjolac dva puta, u ludo brzom ritmu, osvojio Mount Everest u solo usponu, bez korištenja dodatnog kisika i fiksne užadi. Mi iz nizine možemo samo zamišljati uvjete kakvi vladaju na tom „drugom planetu“, međutim, za njega je to način života. No, pogledajmo iz trkačke perspektive neke od ekstremnih mjesta kojima su ljudi protrčali i ostali živi.
Kroz pustinju…
Da ne postoji mjesto gdje zagriženi trkači neće isprobati teren i vlastite mogućnosti, govori činjenica da se već dugi niz godina održavaju ultramaratonske utrke u pustinjama diljem svijeta. Marathon des Sables naziv je šestodnevne utrke Saharom, tijekom koje natjecatelji prevale preko 250 kilometara u paklenim uvjetima. Osim u Sahari, utrke sličnih formata održavaju se i u području Grand Canyona te u Dolini smrti, a dodatni izazov za trkače leži u logistici samih utrka – naime, većina njih organizirana je na način da sudionici sami nose svoju okrjepu tijekom dana, a navečer imaju osigurano mjesto za spavanje. Mentalni dio priprema za ovakve utrke jednako je važan kao i fizički, a male, naizgled beznačajne pogreške (krive tenisice, premali unos soli) dovode u pitanje dolazak do cilja.
…i prašumu.
Visoke temperature u kombinaciji s gotovo stopostotnom vlagom zraka uvjeti su koje većina trkača svjesno izbjegava, bilo da se radi o odlasku na trening ili biranju termina utrke. Naše tijelo prilično se loše prilagođava uvjetima visoke vlažnosti jer je tada kompromitirana najvažnija mogućnost hlađenja tijela – znojenje. Kako je za isparavanje znoja s površine kože potrebna manja vlaga zraka, znojnice lošije rade, a tjelesna temperatura može opasno porasti i dovesti do toplinskog udara, u najgorem scenariju. No, ništa od toga ne sprječava trkače iz cijelog svijeta da se okupe na nekoj od utrka u tropskim šumama. The Jungle Ultra u Amazoni i H.U.R.T. 100 na Havajima najpoznatije su među njima, a dodatno su začinjene teškim terenom, prelascima preko vodenih tokova i suočavanjem s više ili manje opasnim kukcima i ostalim životinjama.
Iznad gornje granice šume
U uvodu smo već spomenuli Kiliana Jorneta koji je široj javnosti postao poznat kao brz i izuzetno izdržljiv ultramaratonac, specijaliziran za planinske utrke. Pobijedio je do sada na nebrojenim utrkama, a drži i rekorde u najbržem usponu i silazu na Matterhorn, Mont Blanc i Denali te u najbržem usponu na najviši vrh svijeta. Većinu ovih pothvata ostvario je u solističkim usponima, ali početak svoje karijere bilježi na različitim planinskim utrkama. Na nekima od njih sudjelovali su i hrvatski trkači, na primjer Ultra Trail du Mont Blanc ili Western States 100. Trčanje na velikim nadmorskim visinama, na kojima više niti drveće ne raste, zahtjeva posebnu aklimatizaciju organizma, prvenstveno na rijedak zrak, tj. manje kisika u udahnutom zraku nego na razini mora, kako bi se prevenirao razvoj visinske bolesti.
Ledenim prostranstvima
Nepregledni krajolici prekriveni snijegom i ledom, intenzivno plavo nebo i temperature debelo ispod nule – tako izgleda zamrznuta idila koja očekuje trkače na nekim od polarnih utrka. Održavaju se unutar polarnog kruga, a najpoznatije su Polar Circle Marathon na Grenlandu, North Pole Marathon na Sjevernom polu, maraton na Antarktici itd. Surovost uvjeta rijetko kad dozvoljava pobjednicima da se spuste ispod granice od 3 sata na maratonu, ali rezultati nisu ono po što trkači dolaze u ove udaljene krajeve iz cijelog svijeta. Ono što se ovdje traži (i zasigurno dobije) je nezaboravno iskustvo, poneka ozeblina i, prije svega, avantura.
Iako su uvjeti koji vladaju u svim dosad navedenim ekstremnim utrkama dijametralno suprotni, od pustinjske vrućine, preko hipoksičnih uvjeta iznad 3000 metara, do niskih temperatura i skliskog terena, postoji jedna poveznica između svih njih – ludo visoke startnine! Ipak, oni koji su željni ispitivanja vlastitih granica naći će načina za to, a soliranje po zahtjevnim terenima i u teškim uvjetima poseban je doživljaj i izvan utrke.
Autor: Anda Tomaš / 3sporta.com
foto: Wikipedia CC
