Dubravka i Damir Mesec još su jedan od trkačkih parova u našem nizu “zaljubljenih“ intervjua. Žive u Našicama i oboje postižu vrhunske rezultate u trčanju, a uz to, Damir i u triatlonu, kao već dugogodišnji prekaljeni Ironman. Osim trčanja, veže ih i veganska prehrana te, naravno, ljubav iz koje je rođena i mala Petra.
Zanimljivo je da oni nisu jedan od onih parova u kojima je jedan partner povukao drugoga u trčanje ili svoj način prehrane, nego su veganstvo i strast prema trčanju upravo ono što ih je povezalo.
– Upoznali smo se preko društvenih mreža. Dugo smo bili poznanici pa prijatelji i imali smo puno toga zajedničkoga. Oboje smo bili trkači i vegani prije nego smo započeli vezu – doznajemo od njih.
Znamo da je Damir, između ostalog, i online trener trčanja, biciklizma i triatlona za sportaše i rekreativce te ga pratimo na njegovoj stranici Endurance Coach. To ide ruku pod ruku s njegovim trkačkim stilom života, a kako Dubravka usklađuje posao s treninzima, a sada i majčinstvom odgovorila nam je sama.
– Damir, također, vodi školu trčanja za djecu i odrasle u Našicama, a ja sam profesorica biologije i kemije u srednjoj školi u Našicama. Kad se nešto dovoljno jako želi, nađe se načina. Majčinstvo je najljepša i najteža uloga, ali me toliko ispunjava da i treninge i radne obveze odrađujem s većim zadovoljstvom – Dubravkine su riječi.
Cestovnjakinja i terenac/triatlonac
Zanimalo nas je trenira li Damir i svoju životnu partnericu – je li strog ili, ipak, mora biti malo popustljiviji prema njoj kao svojoj supruzi; kao i koliko je Dubravka poslušna učenica.
– Damir me trenira, ali često ga ne poslušam pa napravim nešto po svome. Obično to bude jače i brže, pa kasnije zažalim. Strog je i često me kritizira – njena je procjena.
A njegova…
– Dubravka je ponekad svojeglava, ali je disciplinirana i trudi se odraditi sve treninge, iako je to često teško zbog obveza i neispavanosti – kaže Damir.
Iako su oboje trkači, ovim supružnicima prioriteti se potpuno razlikuju. Dubravka voli cestovne utrke, odnosno maratone i polumaratone, a Damir preferira trail utrke.
– Ja uglavnom treniram na asfaltu, dok Damir često odlazi trenirati na planinu. Uvijek treniramo svatko za sebe i kada tko stigne. Izmjenjujemo se u treniranju i čuvanju Petre. Često se treninzi odrađuju i kasno navečer kad se odrade sve obveze – kaže ova mama u tenisicama.
Ipak, par Mesec nerijetko ode zajedno na cestovne utrke koje trče za AK Maksimir. To si sada mogu priuštiti, kažu, jer malena Petra je napunila godinu dana i mogu je ostaviti na čuvanje baki.
– Na utrci svatko trči svoj tempo, iako mi je Damir nekoliko puta držao tempo na važnijim utrkama. Međutim, tada sam bila utrenirana i trčala osobne rekorde na maratonu i polumaratonu – doznajemo.
I jedno i drugo na postoljima su “kao doma“. Dubravka je bila viceprvakinja u maratonu, a Damir je desetorostruki Ironman, bivši ironman prvak, ultra trkač te, kako ga je supruga nazvala, nacionalna klasa trkača.
– Dubravka je na maratonu u Barceloni zauzela šesto mjesto s rezultatom 2:54 sata, te pobijedila na ultramartonu Zagreb-Čazma dugom 60 kilometara. Poslije stanke od godinu dana trčala je na nekoliko kraćih utrka na kojima je bila među prve tri. Ja sam, pak, od posljednje tri utrke, dvije pobijedio, a jednu završio kao drugi – nabrojao nam je ovaj Ironman njihove značajnije rezultate.
Kao svejedi postizali smo lošije rezultate
Upitali smo par jesu li osjetili znatnije pomake u svojim sportskim izvedbama otkako su prešli na vegansku prehranu te je li im to bilo teško.
– U razdoblju dok smo se hranili uobičajeno, postizali smo lošije rezultate, često smo bili bolesni i ozlijeđeni. Lako smo prešli na veganski način prehrane te je mnogo efikasnije trenirati na biljnoj prehrani, jer se probavni sustav ne opterećuje s teškom hranom. Tako ostaje više energije za trčanje – poučili su nas.
Damir je tri godine bio na sirovoj prehrani voćem i, tvrdi, tada se najbolje osjećao i postizao najbolje rezultate. Također, zdravlje mu je bilo besprijekorno.
– Kad se prelazi na sirovu hranu, tijelo prolazi kroz proces detoksa dok se ne iščisti od nakupljenih toksina, pa je u tom razdoblju tijelu potrebno više odmora, no to ne traje dugo. Jedemo velike količine voća, koje prevladava u našoj prehrani, često ubacimo i kuhane obroke, ali trudimo se da to bude cjelovita hrana, jer ni veganske prerađevine nisu zdrave. Nakon voćnog obroka treninzi su najefikasniji i tijelo se najmanje opterećuje, tako da nam sirovo najviše odgovara – objasnio nam je ovaj veganski par.
Petra je napredna beba, ništa joj ne nedostaje
Zanimalo nas je kako nadoknađuju proteine i masnoće te druge vrijednosti koje gube izbacivanjem mesa te uzimaju li neke dodatke prehrani.
– Tijelu je potrebno samo 10 posto proteina i 10 posto masnoća, a ostalo otpada na ugljikohidrate. Sve to dobivamo iz biljne hrane. Ne jedemo apsolutno ništa životinjskog podrijetla iz dva razloga – zdravlje i etika. Od dodataka, povremeno suplementiramo samo željezo zbog velikih napora i trošenja na treninzima, što bismo morali i da se ne hranimo veganski – njihov je stav.
Kako kažu, ne kompliciraju s obrocima te voće jedu sezonski.
– Banane i datulje su nam uvijek osnova jer daju kalorije. Što se tiče kuhanog, vrtimo nekoliko vrsta jela. Ono što nam je najukusnije i najjednostavnije za napraviti – kažu.
Mnogi se roditelji vjerojatno zapitaju kako roditelji vegani hrane svoje dijete, te da li u početku moraju napraviti kakav kompromis kako bi mu možda nadoknadili hranjive tvari potrebne za razvoj.
– Petra je dijete koje nikada nije bilo bolesno. Jede puno voća, ne nudimo joj procesuiranu hranu, već samo cjelovitu. Jako lijepo napreduje, rodila se kao najveća beba u rodilištu, što je još jedna potvrda da veganska prehrana nije manjkava – čvrsti su roditelji Mesec u svojem stavu.
Piše: Martina Maloča
Foto: Privatna arhiva / 3sporta
