Dean Karnazes je ultramaratonac kojeg odlikuju dvije nevjerojatne kvalitete. To je veliki sportaš sposoban za izvanredna izdržljiva psihofizička testiranja, te stoga posjeduje jedinstvenu sposobnost da inspirira ljude različitih sposobnosti širom svijeta.
‘Bol je samo način kojim se naše tijelo oslobađa trenutne slabosti.’
Dean Karnazes je ultramaratonac kojeg odlikuju dvije nevjerojatne kvalitete. To je veliki sportaš sposoban za izvanredna izdržljiva psihofizička testiranja, te stoga posjeduje jedinstvenu sposobnost da inspirira ljude različitih sposobnosti širom svijeta.
Dean ili ‘Karno’ rođen je 1962. u Los Angelesu, a tijekom studija je tek pomalo trčao za ekipu fakulteta. Dva događaja navodi kao prijelomna trenutka u njegovom tadašnjem životu. Prvi je tragedija u kojoj je poginula njegova mlađa sestra i drugi se dogodio na dan njegova 30. rođendana. Dean je imao dobar posao kao izvršni menadžer u farmaceutskoj tvrtki. Odlično je zarađivao, ali se osjećao prazno i nezadovoljno. Na svoj rođendan 1992. godine slavio je s prijateljima i otišao kući. Došavši do doma osjetio je neobjašnjiv impuls za pokretanje, bio je u svom vrtu u cipelama i krenuo trčati bez ikakvog plana. Trčao je cijelu noć do zore i nakon 48 km odlučio je nazvati svoju suprugu da ga dođe pokupiti. U svojoj knjizi ‘Ultramarathon Man’ prepričava da je bio potpuno fizički iscrpljen, ali da je zapravo prvi put svih tih godina osjetio da njegov život ima smisla te da se ne želi više zaustaviti. Počeo je trčati kao običan rekreativac, u novinama je pročitao o brdskoj utrci od 160 km i odlučio je istrčati. Da bi se klasificirao prethodno je morao istrčati testnu utrku od 80km kojom bi postao službeni ultramaratonac te je nakon toga i završio taj brdski maraton. I tako su se počele redati utrke jedna za drugom…
Trčao je 7 puta (6 puta je završio) ultramaraton Badwater, utrka koja se sastoji od 220 km kroz Death Valley s ekstremnim temperaturama od 48 º C. U svom prvom pokušaju srušio se od iscrpljenosti i probudio se iz nesvjesti tek u bolnici. Završio je maraton na Južnom polu ‘trčeći’ na temperaturi – 40 º C . Zbog sniježnih oluja nije bilo preporučeno trčati 3 tjedna ni 1km, međutim Karno je ipak trčao.
Više puta je trčao maratone kako bi prikupio sredstva za bolesnu djecu, a na posljednjoj utrci kada je stigao do cilja odmah se okrenuo i trčao suprotnim smjerom natrag do starta. 2004. godine istrčao je 238 km na pokretnoj traci u 24 h. U 2005. godini trčao je 560 km non-stop u vremenu od 80 h i 44min.
U 2006. godini postavio je rekord: trčao je 50 maratona u 50 država, u Sjedinjenim Američkim Državama (The North Face Endurance), za 50 uzastopnih dana istrčao je put dugi 2096 km i svaki maraton je trčao ispod 4h. U 2008. trčao je ‘The Desert Grand Slam’, natjecanje koje se sastoji od trčanja po 5 svjetskih najtežih pustinja u kalendarskoj godini. Utrke su bile: kros kroz Atacamu (Čile), Gobi (Kina), Badwater ultramaraton (SAD), Sahara (Egipat), i na Antarktiku. Utrke su bile oko 250 km i bez mogućnosti vanjske podrške i pomoći.
Iako sam je čitao kroz nekoliko mjeseci, a ne u jednom dahu, toplo preporučam svima čitanje knjige ‘Ultramarathon Man’ u kojoj je na jedan vrlo ugodan način pokušao prenijeti običnom čitatelju svoja iskustva s raznih utrka i osjećaje koje neprestano doživljava tijekom svoje trkačke karijere.
Sreća: ‘Današnji prosječni čovjek ima gotovo sve što može poželjeti, ali vrlo često, to ga ne čini zadovoljnim. Neke od trenutaka koje pamtim su kada sam jednostavno trčao uz autocestu, samo u tenisicama i donjem dresu. Trkaču ne treba puno.. Thoreau je jednom rekao da čovjek posjeduju pravo bogatstvo kad je svjestan da mu previše ne treba.’
Snovi: ‘Većina snova umiru polako iako su začeta u trenutku strasti s perspektivom beskonačnih mogućnosti, često propadaju jer ne shvaćamo i ne osjećamo ih s istim intenzitetom kada nam se prvi put pojave.
Bol: ‘Ljudi misle da sam lud budući da svoje tijelo izlažem takvom naporu. No ja sam uz napor postao nova, sretnija osoba. Dostojevski je dobro napisao: ‘..patnja ima svoje porijeklo u svijesti.’ Moja osjetila su budnija više nego ikad kad je u pitanju bol, siromaštvo. Ako mi ne vjerujete, pitajte bilo kojeg trkača…’
Srce i um: ‘…bitno pravilo je da svatko tko ima veliko srce može pokušati istrčati do određene točke, prijeći velike udaljenosti iako njegov um misli da ne može.. Ljudsko tijelo je sposobno za nevjerojatne fizičke podvige. Ako smo u mogućnosti osjećati svoju slobodu, ako smo svjesni vlastitih ograničenja i ako znamo iskoristiti našu unutrašnju snagu, onda naše mogućnosti jedino mogu izgledati beskonačne.
Njegov novi izazov je trčati maraton u svakoj državi na našem planetu u jednoj godini
(izazov misli započeti u studenome 2012). ‘Postoji 195 naroda u cjelini, a ja želim pozvati pripadnike svake nacije da mi se pridruže na cesti.. To može zvučati s određenog gledišta mnogim ljudima kao trkačka naivnost ili sanjarenje, ali mislim da bi svijetu moglo koristiti nešto poput ovoga, mislim da je to potrebno.’
Autor: Jurica Cvjetko
