Slovenski grad Velenje prošlog je vikenda bio domaćin ovogodišnjeg Europskog prvenstva u krosu. To je drugi put da se ovo prestižno natjecanje održava u Velenju (poznatije kao Titovo Velenje do raspada Jugoslavije) – prvi put je održano 1999. godine.
Ovaj industrijski grad atletsko je središte, koje je dalo more kvalitetnih atletičara kao što su Jolanda Čeplak i drugi. Velenje svoj razvoj temelji na rudniku ugljenate, a također i ljudima iz ex-Yu koji su naseljavali ovo, do 1945., maleno selo, koje je postalo ubrzo grad.
Da Velenje nema karakteristike “lako ćemo” kombinacije nacija, pokazala je vrhunska organizacija (barem iz perspektive gledatelje). U satnici 18. SPAR 2011 European Cross Country Championships stajalo je da je start prve utrke juniorki u 10:45, proglašenje individualki u 11:07, a ekipa u 11:14. Na početku nisam pratio minucioznu točnost satnice, ali se činilo da ide k’o po špagi. Da je tako uvjerio sam se na startu seniorske utrke koja je počela u 14 sati i 33 minute. Gledajući na sat vidim da pucanj kreće u 14:32 pa si mislim da, evo, minutu ranije počinju. Kasnije, slušajući radio na putu kući i točno vrijeme, shvaćam da mi sat kasni 1 minutu i da je organizator doslovno u minutu održao satnicu.
Staza je bila na jednoj velikoj, ravnoj , travnatoj površini koja je donedavno bila jezero koju su vrijedni Velenjčani zatrpali i dobili travnate površine. Ograđena ogradama, travnata površina je dobila oblik vijugave staze koju su natjecatelji prolazili u različitom broju krugova.
Travnata podloga je izgledala stabilno, pa čak i na seniorskim utrkama koje su se održavale kasnije, ništa previše ekstremno, no o tome iz prve ruke mogu svjedočiti samo natjecatelji. Sve vrlo atraktivno za gledatelje uz stazu, gdje vide natjecatelje više puta kako prolaze pored njih te mogu pratiti razvoj događaja. Uz to još i jedan velik, ali stvarno veliki ekran na koje se pokrivaju područja koja gledatelji ne vide.
Pokrivenost kamerama je obuhvaćala, osim standardnih stacionarnih, i jednu na 20 m visokom kranu, steadycam kameru na quad motoru i kameru na velikom pokretnom kranu, s ciljem što atraktivnijeg prenošenja utrke gledateljima.
Utrke
Prvenstvo je počelo juniorskim trkama u ženskoj (3.970 m) i muškoj (6.070 m) konkurenciji, slijedile su U23 utrke u obje kategorije (Ž 6.070 m i M 8.170m) te na kraju obje seniorske kategorije, ženskoj 8.170 m te muškoj 9.870 m.
Ukupno gledajući, utrkama su dominirali trkači Velike Britanije, koji su u pojedinačnim i ekipnim kategorijama uzeli 6 zlata, 5 srebra i jednu broncu. S obzirom na OI u Londonu 2012. Britanci ulažu velik novac u sve svoje sportove, što rezultira i žetvom medalja i na ovom prvenstvu, uz već dobru tradiciju britanske ljubavi prema trkačkim disciplinama.
Od svih utrka, pozorno sam pratio jedino utrku seniora. Službeni spiker je cijelo vrijeme prije starta favoriziorao Ukrajinca Sergeja Lebida, višestrukog prvaka ove discipline na Europskim prvenstvima, a imao je i poseban status jer je imao jedan od 23 startna boxa samo za sebe, dok se u drugima prije starta naguravalo i po nekoliko trkača. Tu je status 36 godišnjeg Ukrajinca i doživio najvišu točku jer kad je krenula utrka, sve se je promijenilo, a na kraju je i odustao. U početnih nekoliko kraćih krugova na stazi, skupina je bila poprilično kompaktna da bi ulaskom u veće krugove došlo do prvog pokušaja bijega.
Atelaw Yeshetela Bekele (znate li da Etiopljani imaju 3 imena – svoje, drugo od oca, treće od djeda?), reprezentativac Belgije, Etiopljanin koji se sa 16 godina doselio u Belgiju, odvojio se od skupine te ubrzo stvorio prednost od 10 sekundi i držao je do pred sam kraj. Tada se je trgnula skupina od nekoliko Španjolaca, Portugalaca i jedan Irac, “dugonja”, kako ga je okarakterizirao jedan od gledatelja s područja ex Yu, koji su pratili utrku pokraj mene.
Inače, Top lista nadrealista je humor niže razine prema komentarima ovog dvojca . Tako prolazi reprezentativac Austrije , trener viče “Bravo!! Zupaaa!!“, a moj “susjed” kaže: “Šta bolan zupa? Pa jarane, zadnji ti je!” 
Koliko je utrka bila jaka, govori podatak da je u poretku konstantno među posljednjima trčao Mitja Kosovelj, Svjetski prvak u brdskom maratonu i 2:20 maratonac. U zadnjim krugovima činilo se da Bekele puca jer je prednost smanjena na oko 5 sekundi, međutim to se je mala skupina trkača odvojila od velike skupine i pokušala ga stići. Jedino tada je Bekeleov izraz lica otkrivao da je na EP. Do tada se činilio da joggira po stazi, dok su njegovi gonitelji upravo izašli iz jednog od rudnika ugljena koji se nalazi ispod same staze.
U zadnjem krugu pred kraj, osvrnuo se i odšprintao do svoje prve velike medalje. Do tada je držao jedino broncu na U 23 EP 2009, i imao puno plasmana pri začelju na ostalim prvenstvima. U komentaru poslije utrke je rekao da nije jak finišer te je odlučio nametnuti jak tempo i vidjeti što će biti. Navodno mu je karijera krenula nakon visinskih priprema u Etiopiji.
Naši
S obzirom na blizinu Prvenstva, nastupilo je dosta naših trkača u svim kategorijama osim muške seniorske. Prvo im svima treba čestitati na hrabroj obrani nacionalnih boja, iako nekima to nije bilo nimalo lako jer su trčali među posljednjima, često i usamljeni.
Potrebno je istaknuti Mateu Matošević koja je u U23 kategoriji zauzela 23. mjesto od 42, triatlonku Saru Vilić, 37. od 92 juniorke i mladog Dinu Bošnjaka koji je zauzeo 30.mjesto od čak 108 juniora koji su završili utrku, pretičući u zadnjem krugu i čineći gledatelje iz Hrvatske ponosnima dok se deru “Hajde, stisni!!!”. Svi ostali su sigurno dali sve od sebe, a i više jer ovo je ipak kros, a ne nogomet, gdje se nakon 6 golova u mreži skidaju gaće i čeka da se primi i 7., a sve za pišljivu minimalnu plaću od nekoliko stotina tisuća eura godišnje.
S obzirom na evidentnu financijsku i moralnu propast nogometa, poveznosti sa raznim aferama i hapšenjima sudaca, možda je vrijeme da i silna nogometna populacija klinaca skine vratnice i prečku, izvadi korner zastavice, vapnom označi stazu i krene trčati kros. Obuću za to već imaju.
Uostalom tada će ih s pravom zvati “maratonci”, a ne da na utakmici neka naprava izmjeri da su pretrčali-prehodali 9 km i nazove ih tim imenom.
Autor: 3 sporta
